U pitanju je filmska biografija vožda Karađorđa Petrovića, a za 66 minuta trajanja filma prikazan je njegov život od rođenja do smrti.

Početak prikazivanja filmova u Srbiji desio se samo šest meseci posle prvog prikazivanja u Parizu 28. decembra 1895. godine. Na premijeri u kafani „Kod zlatnog krsta“ 6. juna 1896. godine prisustvovali su kralj Aleksandar Obrenović i kraljica Natalija.
Prvi stalni bioskop u Srbiji otvoren je 1909. godine, a ubrzo je usledilo i otvaranje bioskopa u drugim delovima Srbije. Svetozar Botorić je angažovao francuske snimatelje za proizvodnju filmskih žurnala o događajima u prestonici, čime je postao prvi srpski producent.
Život i delo besmrtnog vožda Karađorđa snimljen 1911. godine u režiji Čiča Ilije Stanojevića je prvi srpski film. U pitanju je filmska biografija vožda Karađorđa Petrovića, a za 66 minuta trajanja filma prikazan je njegov život od rođenja do smrti. Iste godine snimljen je film Urlih Celjski i Vladislav Hunjadi. Iako je snimljen pre filma o Karađorđu on je prikazan kasnije te se računa kao drugi srpski film.

Pritscreen

Napustio školu a bio mega talenat, u životu ga pratio uspeh, al više je voleo kafanu: On je poslednji Beogradski mangup
Dijamant brušen na kaldrmi rodnog Beograda,Dušan Prelević Prele bio je mnogo toga: fudbaler, roker, glumac, boem, pisac, scenarista…

Letnje grančice gloga i običaj „vezivanja za snagu“ u periodu između Petrovdana i Velike Gospojine
U selima Srbije grančica gloga tokom leta ne bere se za čaj, već za snagu. Nosi se uz telo ili stavlja pod jastuk – ali tek kad se izgovori misao, jer glog ne čuva onoga ko ne zna šta nosi.

Biće koje preskače senku: Verovanje o stvorenjima koja lutaju planinom kad čovek ostavi vatru nedovršenu
U srpskom narodnom predanju, posebno u planinskim predelima, postojalo je verovanje da postoje bića koja se pojavljuju kad se vatra ugasi, a razgovor ostane nedovršen. Ta stvorenja „preskaču senku“ i ne ostavljaju trag na zemlji, već u sećanju.

„Šumska gospa“ iz avgustovskog predanja: Biće koje dolazi samo kada se zaboravi ime one koja je otišla bez pozdrava
U šumama istočne Srbije, pred kraj leta, postoji verovanje da se pojavljuje šumska gospa – biće koje ne traži ništa, ali sedi u tišini blizu staza. Ne govori, ne gleda, ali zna da podseti.

Maslačak u koji se ne duva kad nema vetra: Letnje verovanje o želji koja se ne nosi svakome
U narodnom verovanju, duvanje maslačka nije samo igra. Ako vetar ne duva, a neko duva maslačak – verovalo se da želja ne zna kuda da ide. Tada se može vratiti onome ko nije bio spreman da je primi.
Komentari(0)