Danilo Kiš, jedan od najvećih književnika jugoslovenske književnosti, poznat je po svojim romanima i esejima koji duboko zalaze u teme identiteta, istorije i ljudske sudbine. Ipak, malo je poznato da se na početku svoje književne karijere intenzivno bavio poezijom.
Ove rane pesme, koje je pisao u mladalačkim danima, nikada nisu objavljene za njegovog života, a tek nekoliko rukopisa sačuvano je zahvaljujući njegovim bliskim prijateljima.
Početak kroz poeziju
Kiš je, prema svedočenjima njegovih prijatelja iz studentskih dana, bio fasciniran modernističkom poezijom i često je citirao Pasternaka, Rilkea i Bodlera. Njegove prve književne vežbe bile su upravo pesme, koje je pisao na marginama sveski dok je studirao na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Teme tih pesama bile su duboko lične – gubitak porodice, traganje za identitetom i čežnja za ljubavlju.
Pesme o majci
Jedan od nepoznatih detalja iz njegovog stvaralaštva jeste serija pesama posvećenih njegovoj majci, koju je duboko poštovao i s kojom je delio složen odnos. U ovim pesmama, Kiš izražava osećaj krivice i tuge zbog odlaska iz rodnog Subotice, kao i osećanje nemoći pred njenom usamljenošću. U jednoj od pesama, koja je sačuvana zahvaljujući prijatelju iz studentskih dana, napisao je:
"Majko, tvoje ruke, kao zima,
čuvaju toplinu nekih davnih kuća.
U njima se ogledaju srušeni svetovi,
i moj beživotni put."
Zašto nije objavljivao poeziju?
Kiš je kasnije govorio da je poezija bila njegov "prolazni trenutak" i da nije bio dovoljno zadovoljan svojim pesmama da bi ih objavio. Smatrao je da proza ima veću snagu da obuhvati kompleksnost ljudskog postojanja, zbog čega je odlučio da se posveti pisanju romana i priča. Ipak, njegove pesme otkrivaju delikatnu i introspektivnu stranu autora, koji je u ranoj fazi svog života tragao za vlastitim glasom.
Pesnički ton u prozi
Iako nije objavljivao poeziju, Kišov književni stil često se opisuje kao poetski. Njegova proza, posebno u delima poput Bašte, pepeo i Enciklopedije mrtvih, prepuna je lirskih opisa, simbolike i ritmičnosti, što otkriva uticaj njegovog ranog bavljenja poezijom.
Sudbina neobjavljenih pesama
Nakon njegove smrti 1989. godine, nekoliko rukopisa s njegovim pesmama pronađeno je među njegovim ličnim stvarima. Iako su neki od njegovih prijatelja predlagali da se te pesme objave, porodica i najbliži saradnici odlučili su da poštuju Kišovu želju da njegovo pesničko stvaralaštvo ostane intimni deo njegovog života.
Ostaje enigma
Danilo Kiš je ostavio dubok trag u književnosti kroz svoju prozu, ali njegovi neobjavljeni stihovi i dalje intrigiraju njegove čitaoce i istraživače. Oni pružaju uvid u emotivnu i introspektivnu dimenziju autora koji je kroz poeziju započeo putovanje ka razumevanju ljudske sudbine.
Ova priča o Kišovim pesmama pokazuje kako su i najskriveniji delovi njegovog stvaralaštva deo mozaika koji čini njegov genijalni opus.
Kad se detetu nacrta krstić od brašna: Običaj tihe zaštite pred zimsku noć
U mnogim krajevima Srbije, naročito zimi, deci se na čelo stavljao krstić od brašna – da ih sačuva od straha, uroka i nečujnih senki koje noću lutaju oko kuće
Crkva u steni kod Lukova: Svetinja tišine sakrivena ispod Kopaonika
Na litici iznad Lukovske Banje, usečena u stenu, stoji tiha crkva posvećena Svetim apostolima Petru i Pavlu – mesto molitve koje ne traži pažnju, ali ostaje u pamćenju
Kako su Srbi prepoznavali „zimski prag“: Običaji uoči Mitrovdana
Dani pred Mitrovdan bili su više od pripreme za slavu – to je bilo vreme kada se kuća smiruje, oganj proverava, a duša podseća da dolazi sezona tišine i sabiranja
Mitrovdan u narodu: Zašto se kaže da „Mitrovdan dolazi s vojskom, a Nikoljdan sa snegom“
Sveti Dimitrije, koga Srbi slave 8. novembra, nije samo vojnik vere – već i granica između jeseni i zime, svetlosti i tame, rata i mira
"Kako može to da znači?!" Ruskinja Aljona šokirana ovim srpskim rečima, jedna joj je posebno nepojmljiva (VIDEO)
Ruskinja Aljona već neko vreme živi u Srbiji, a dok „usvaja“ srpski jezik neke reči je iznenađuju
Komentari(0)