Freske su rađene na svežem malteru po čemu i nose ime (al fresco), a bilo je i detalja koji su rađeni na osušenom malteru (al seko).
Shutterstock
Srpsko srednjovekovlje bilo je ispunjeno izuzetnim arhtektonskim i likovnim dostignućima. Iako su crkve i njihovo okruženje, koje su pravili srpski vladari i velikaši, pretrpele velika oštećenja tokom turobnih vremena, dosta je ipak sačuvano zahvaljujući postojanosti i načinu na koji su građeni.
Svetinje su pravljene tako da je njihov spoljašnji izgled bio u prvom planu, a enterijer je bio u drugom planu. Čvrsti debeli zidovi su ostavljali malo prostora u unutrašnjosti crkava, a za izgled unutrašnjosti su bili zaduženi zografi, a ne graditelji. Umetnici koji su dolazili sa srpskog primorja i Vizantije donosili su ogromno umeće i iskustvo, a od njih su puno naučili i naši freskopisci.
U manastiru se čuva ruka Svetog Save, ali i njegov čudotvorni žezal (štap), a duh svetitelja i danas nadahnjuje, otkriva vladika mileševski Atanasije Rakita
U manastiru se čuva ruka Svetog Save, ali i njegov čudotvorni žezal (štap), a duh svetitelja i danas nadahnjuje, otkriva vladika mileševski Atanasije Rakita
U manastiru se čuva ruka Svetog Save, ali i njegov čudotvorni žezal (štap), a duh svetitelja i danas nadahnjuje, otkriva vladika mileševski Atanasije Rakita
U manastiru se čuva ruka Svetog Save, ali i njegov čudotvorni žezal (štap), a duh svetitelja i danas nadahnjuje, otkriva vladika mileševski Atanasije Rakita
Freske su rađene na svežem malteru po čemu i nose ime (al fresco), a bilo je i detalja koji su rađeni na osušenom malteru (al seko).
Živopisi dva manastira su posebno zanimljivi, oni iz Mileševe i iz Sopoćana. Freskopis Sopoćana po mnogima predstavlja najveći domet srpske i evropske srednjovekovne umetnosti, a pojednini istoričari umetnosti smatraju da je živopis Sopoćana preteča renesansne umetnosti.
Sa druge strane Mileševa je poznata po jednoj predstavi Mironosnice na Hristovom Grobu, poznata je pod imenom „Beli anđeo“. Ova najpoznatija srpska freska smatra se jednom od najlepših radova evropske umetnosti Srednjeg veka, a prema mišljenju Časlava Colića, našeg najpoznatijeg restauratora i kopista fresaka, bila je i inspiracija Leonardu da Vinčiju da naslika Mona Lizu.
Procenjuje se da se nekih dve trećine srpskih prezimena završava na -ić. Razlike u prezimenima između Srba iz Srbije i Srba iz drugih krajeva, nastala su uglavnom pod uticajem različitih istorijskih iskustava, u skladu sa narodnom tradicijom, dok su druge formirale strane vlasti.
Miloš Obrenović, osnivač dinastije Obrenović i vođa Drugog srpskog ustanka, upamćen je kao neumorni diplomata, mudar vladar, ali i čovek koji je umeo da gomila bogatstvo. Toliko da su ga savremenici nazivali „najbogatijim Srbinom svog vremena“. Međutim, ono što najviše intrigira jesu priče o njegovim tajnim blagajnama i skrivenom zlatu.
Septembar i oktobar u Srbiji oduvek su bili vreme kada vinogradi ožive. Berba grožđa nije bila samo poljoprivredni posao, već i praznik zajedništva, pesme i običaja koji su se čuvali kroz generacije.
Ne zna se pouzdano ko je tvorac “Belog anđela”, veruje se da je u pitanju grupa umetnika Grka, koji su negovali slobodan potez i imali razvijen osećaj za boju.
Komentari(0)