Freske su rađene na svežem malteru po čemu i nose ime (al fresco), a bilo je i detalja koji su rađeni na osušenom malteru (al seko).
Shutterstock
Srpsko srednjovekovlje bilo je ispunjeno izuzetnim arhtektonskim i likovnim dostignućima. Iako su crkve i njihovo okruženje, koje su pravili srpski vladari i velikaši, pretrpele velika oštećenja tokom turobnih vremena, dosta je ipak sačuvano zahvaljujući postojanosti i načinu na koji su građeni.
Svetinje su pravljene tako da je njihov spoljašnji izgled bio u prvom planu, a enterijer je bio u drugom planu. Čvrsti debeli zidovi su ostavljali malo prostora u unutrašnjosti crkava, a za izgled unutrašnjosti su bili zaduženi zografi, a ne graditelji. Umetnici koji su dolazili sa srpskog primorja i Vizantije donosili su ogromno umeće i iskustvo, a od njih su puno naučili i naši freskopisci.
U manastiru se čuva ruka Svetog Save, ali i njegov čudotvorni žezal (štap), a duh svetitelja i danas nadahnjuje, otkriva vladika mileševski Atanasije Rakita
U manastiru se čuva ruka Svetog Save, ali i njegov čudotvorni žezal (štap), a duh svetitelja i danas nadahnjuje, otkriva vladika mileševski Atanasije Rakita
U manastiru se čuva ruka Svetog Save, ali i njegov čudotvorni žezal (štap), a duh svetitelja i danas nadahnjuje, otkriva vladika mileševski Atanasije Rakita
U manastiru se čuva ruka Svetog Save, ali i njegov čudotvorni žezal (štap), a duh svetitelja i danas nadahnjuje, otkriva vladika mileševski Atanasije Rakita
Freske su rađene na svežem malteru po čemu i nose ime (al fresco), a bilo je i detalja koji su rađeni na osušenom malteru (al seko).
Živopisi dva manastira su posebno zanimljivi, oni iz Mileševe i iz Sopoćana. Freskopis Sopoćana po mnogima predstavlja najveći domet srpske i evropske srednjovekovne umetnosti, a pojednini istoričari umetnosti smatraju da je živopis Sopoćana preteča renesansne umetnosti.
Sa druge strane Mileševa je poznata po jednoj predstavi Mironosnice na Hristovom Grobu, poznata je pod imenom „Beli anđeo“. Ova najpoznatija srpska freska smatra se jednom od najlepših radova evropske umetnosti Srednjeg veka, a prema mišljenju Časlava Colića, našeg najpoznatijeg restauratora i kopista fresaka, bila je i inspiracija Leonardu da Vinčiju da naslika Mona Lizu.
Vlaška zajednica u Istočnoj Srbiji čuva jedinstven jezički fenomen: arhaične romanske dijalekte koji su se razvijali u potpunoj izolaciji vekovima. Otkrivamo zašto se ovaj jezik, najbliži izvornom latinitetu Balkana, naziva "jezikom cara Trajana" i kako je pitanje njegovog imena – vlaški ili rumunski – postalo predmet političkog spora, uprkos naučnoj činjenici da je on živi spomenik antike.
Planina Tara, sa svojom divljom lepotom i gustim, stoletnim šumama, vekovima je bila idealno utočište za sve – od mrkih medveda do hajduka. Otkrivamo zašto su hajduci baš na Tari skrivali blago i kako je legenda o kamenju koje se samo pomera nastala da bi zaštitila najveće tajne planine od pohlepe lovaca na blago.
Jelena Anžujska (1236–1314) jedna je od najzagonetnijih srpskih kraljica. Rođena u plemićkoj lozi Zapada, postala je svetica Pravoslavne crkve, majka dvojice kraljeva i osnivač prve ženske škole u Evropi. Otkrivamo kako je njen grob u Manastiru Gradac postao tačka spajanja katoličke i pravoslavne vere i zašto su se tri dinastije borile za njeno nasleđe.
Bajlonijeva pijaca, kao i današnji Cetinjski kreativni distrikt, nose ime porodice koja je u Beograd donela industrijsku revoluciju i najbolje pivo na Balkanu. Otkrivamo kako je češki emigrant Ignjat Bajloni, na nagovor zeta, odabrao Srbiju umesto Amerike, stvorio carstvo, i zašto je recept za čuveno svetlo pivo "Prvenac" zauvek nestao nakon bombardovanja.
Geneks kula, poznata kao Zapadna kapija Beograda, najupadljiviji je primer brutalističke arhitekture u Srbiji i simbol moći Jugoslavije. Otkrivamo zašto je njena gradnja izazvala burne reakcije, kako je arhitekta Mihajlo Mitrović osmislio dve kule i most, i zašto čuveni rotirajući restoran na vrhu nikada nije zaživeo, ostavljajući iza sebe priču o neostvarenoj utopiji.
Ne zna se pouzdano ko je tvorac “Belog anđela”, veruje se da je u pitanju grupa umetnika Grka, koji su negovali slobodan potez i imali razvijen osećaj za boju.
Komentari(0)