Freske su rađene na svežem malteru po čemu i nose ime (al fresco), a bilo je i detalja koji su rađeni na osušenom malteru (al seko).
Shutterstock
Srpsko srednjovekovlje bilo je ispunjeno izuzetnim arhtektonskim i likovnim dostignućima. Iako su crkve i njihovo okruženje, koje su pravili srpski vladari i velikaši, pretrpele velika oštećenja tokom turobnih vremena, dosta je ipak sačuvano zahvaljujući postojanosti i načinu na koji su građeni.
Svetinje su pravljene tako da je njihov spoljašnji izgled bio u prvom planu, a enterijer je bio u drugom planu. Čvrsti debeli zidovi su ostavljali malo prostora u unutrašnjosti crkava, a za izgled unutrašnjosti su bili zaduženi zografi, a ne graditelji. Umetnici koji su dolazili sa srpskog primorja i Vizantije donosili su ogromno umeće i iskustvo, a od njih su puno naučili i naši freskopisci.
U manastiru se čuva ruka Svetog Save, ali i njegov čudotvorni žezal (štap), a duh svetitelja i danas nadahnjuje, otkriva vladika mileševski Atanasije Rakita
U manastiru se čuva ruka Svetog Save, ali i njegov čudotvorni žezal (štap), a duh svetitelja i danas nadahnjuje, otkriva vladika mileševski Atanasije Rakita
U manastiru se čuva ruka Svetog Save, ali i njegov čudotvorni žezal (štap), a duh svetitelja i danas nadahnjuje, otkriva vladika mileševski Atanasije Rakita
U manastiru se čuva ruka Svetog Save, ali i njegov čudotvorni žezal (štap), a duh svetitelja i danas nadahnjuje, otkriva vladika mileševski Atanasije Rakita
Freske su rađene na svežem malteru po čemu i nose ime (al fresco), a bilo je i detalja koji su rađeni na osušenom malteru (al seko).
Živopisi dva manastira su posebno zanimljivi, oni iz Mileševe i iz Sopoćana. Freskopis Sopoćana po mnogima predstavlja najveći domet srpske i evropske srednjovekovne umetnosti, a pojednini istoričari umetnosti smatraju da je živopis Sopoćana preteča renesansne umetnosti.
Sa druge strane Mileševa je poznata po jednoj predstavi Mironosnice na Hristovom Grobu, poznata je pod imenom „Beli anđeo“. Ova najpoznatija srpska freska smatra se jednom od najlepših radova evropske umetnosti Srednjeg veka, a prema mišljenju Časlava Colića, našeg najpoznatijeg restauratora i kopista fresaka, bila je i inspiracija Leonardu da Vinčiju da naslika Mona Lizu.
U prelepoj pećini Ceremošnja, u istočnoj Srbiji, nalazi se neobična pravoslavna crkva koja privlači pažnju retkih posetilaca svojom jedinstvenom atmosferom i skrivenom istorijom.
U selu Bukovik kod Aranđelovca i danas živi stara tradicija Dodola – drevni običaj prizivanja kiše, koji meštani čuvaju kao dragocen deo svog kulturnog nasleđa.
Legendarni Borislav Bora Stanković bio je srpski pripovedač, romansijer, dramatičar i jedan od najznačajnijih pisaca srpskog realizma. Njegov roman "Nečista krv" i drama "Koštana" i danas su nezaobilazno štivo srpske književnosti, ali Borin privatni život daleko je manje poznat javnosti.
Iako je ovaj svet napustio pre 27 godina, glumac čije je ime zlatnim slovima zapisano u istoriji srpskog filma, Milosav Mija Aleksić, ostao je zapamćen kao neprevaziđeni komičar bez obzira na to što je u detinjstvu svedočio o masakru svojih školskih drugara.
Ne zna se pouzdano ko je tvorac “Belog anđela”, veruje se da je u pitanju grupa umetnika Grka, koji su negovali slobodan potez i imali razvijen osećaj za boju.
Komentari(0)