MUZEЈ MRTVOG JEZIKA: Jedino mesto u Srbiji gde se govori rumunski jezik cara Trajana i zašto je ta kultura pod zaštitom
Vlaška zajednica u Istočnoj Srbiji čuva jedinstven jezički fenomen: arhaične romanske dijalekte koji su se razvijali u potpunoj izolaciji vekovima. Otkrivamo zašto se ovaj jezik, najbliži izvornom latinitetu Balkana, naziva "jezikom cara Trajana" i kako je pitanje njegovog imena – vlaški ili rumunski – postalo predmet političkog spora, uprkos naučnoj činjenici da je on živi spomenik antike.
Vlasi, koji naseljavaju Borsku, Zaječarsku i Braničevsku oblast, čuvari su izuzetno bogate i arhaične kulture. Njihov jezik je ono što ih čini jedinstvenim: on pripada romanskoj grupi jezika i potiče direktno od balkanskog latiniteta, jezika kojim su govorili romanizovani narodi u vreme Rimskog carstva.
Živi latinski jezik i izolacija
Lingvisti potvrđuju da je vlaški govor, uslovno nazvan rumunski dijalekt, poseban. On je evoluirao u potpunoj osami, vekovima bez direktnog kontakta sa rumunskom maticom preko Dunava. Upravo ta izolacija omogućila je jeziku da sačuva arhaične forme i reči koje su se u rumunskom jeziku u Rumuniji davno izgubile. Zbog toga se u naučnim krugovima vlaški jezik smatra živim svedočanstvom latiniteta na Balkanu, direktnom vezom sa vremenom cara Trajana i njegovih osvajanja Dakije.
Kultura i magija: Više od jezika
Vlaška kultura je, međutim, mnogo više od jezika. Ona je čuvar drevnih, predhrišćanskih običaja i mitova, što se najbolje vidi u pogrebnim ritualima (pomana), bajanjima i snažnom verovanju u magiju. Ta jedinstvena mešavina antičkog latiniteta, slovenske mitologije i vizantijskog pravoslavlja stvorila je izuzetno bogato etnološko nasleđe koje Srbija danas aktivno štiti.
Politička kontroverza i zaštita
Pitanje imena ovog jezika – da li je to "vlaški" (kako ga zovu Srbi) ili "rumunski" (kako ga nazivaju sami govornici – limba rumâńască) – bilo je i politički sporno. Ipak, Nacionalni savet Vlaha je 2012. godine standardizovao vlaški jezik i uveo ga u službenu upotrebu, uz ravnopravnu upotrebu ćiriličnog i latiničnog pisma. Ovim činom, Srbija je potvrdila da je spremna da poštuje i čuva arhaični jezik koji je živi spomenik davne prošlosti.
Vlasi i njihov jezik su, stoga, živi muzej reči, rituala i tradicije koji traje punih 2000 godina.
Šta se radi sa slavskim kolačem koji ostane posle slave: Otac Dejan objašnjava šta je jedino ispravno
Nakon što prođe slava često nam ostane mnogo hrane, a ponekad i slavski kolač. Evo šta sa njim treba uraditi
"Onaj ko ODBIJE kumstvo, prati ga jezivo verovanje"
Kumstvo je u srpskoj tradiciji mnogo više od običaja. To je duhovno srodstvo, veza koja se ne raskida ni vremenom ni udaljenošću. Kum nije samo svedok na venčanju ili osoba koja drži dete na krštenju - on postaje deo porodice, duhovni stub i svedok jednog zaveta pred Bogom.
STARO VEROVANJE: Zašto se novčanik nikada ne poklanja prazan?
Da li ste nekada dobili novčanik kao poklon ili ste ga kupili za nekoga?
Patrijarh Pavle svojim bližnjima nikada nije dozvoljavao jednu stvar: Unuka njegovog brata otkrila strogo čuvane tajne
Patrijarh Pavle svakog je saslušao. Na svoje probleme i tegobe nije se žalio. Govorio je: „Lako mi je sa mnom“
Kažu da je samo jedna srpska reč ušla u turski jezik: Znate li koja?
Evo kako Turci ovaj srbizam izgovaraju
Komentari(0)