KAMEN KOЈI SE PREMEŠTA: Zašto se na Planini Tari skrivalo hajdučko blago i legenda o neobjašnjivim pomeranjima obeležja
Planina Tara, sa svojom divljom lepotom i gustim, stoletnim šumama, vekovima je bila idealno utočište za sve – od mrkih medveda do hajduka. Otkrivamo zašto su hajduci baš na Tari skrivali blago i kako je legenda o kamenju koje se samo pomera nastala da bi zaštitila najveće tajne planine od pohlepe lovaca na blago.
Tara, planina božanskog imena (po slovenskom bogu Taru), smatra se plućima Srbije. Njen najveći deo je proglašen Nacionalnim parkom, čuvajući endemske vrste poput Pančićeve omorike. Ipak, ova netaknuta divljina krije i vekovne mitove, a najsnažniji je onaj o hajdučkom zlatu.
Tajna hajdučkog zlata i kamene mape
Tara je, zbog svojih nepristupačnih litica, dubokih kanjona Drine i gustih šuma, bila idealno mesto za skrivanje blaga. Hajduci, odmetnici i pobunjenici, koristili su stene i drveće kao "prirodne mape" za obeležavanje mesta gde su zakopali opljačkano blago. Ti belegi su često bili urezani krstovi, znaci ili neobično postavljeno kamenje.
Možda vas zanima:
Ovo retko drvo jedan je od razloga zašto je Tara proglašena za Nacionalni park: Čuvena Pančićeva omorika u opasnosti od nestajanja
Ponos i jedan od simbola Nacionalnog parka Tara, ali i čitave Srbije svakako je retka i posebna vrsta četinara – Pančićeva omorika. Pronađena je 1875. godine u selu Zaovine, što je danas teritorija Nacionalnog parka Tara, a ove godine, obeležen je i veliki jubilej – 150 godina od njenog otkrića. Ova omorika je autohtona vrsta za srednji tok reke Drine. U Srbiji je imamo na području Nacionalnog parka Tara i kod Prijepolja, na jednom lokalitetu u kanjonu reke Mileševke. Veliki broj nalazišta postoji i u istočnoj Bosni.
Kraljice litica ponovo osvajaju Srbiju – Divokoze sa Tare na novim planinama
Na strmim stenama Tare, gde slobodno gaze još od davnina, obitava oko 300 divokoza. Ove divlje lepotice, simbol nesputane prirode, sada su dobile novu priliku da osvoje i druga planinska prostranstva Srbije. U akciji zaštitara prirode i državnih institucija, 12 jedinki preseljeno je sa Tare – 11 na Kopaonik i jedna na planinu Stol kod Babušnice.
Možda vas zanima:
Ovo retko drvo jedan je od razloga zašto je Tara proglašena za Nacionalni park: Čuvena Pančićeva omorika u opasnosti od nestajanja
Ponos i jedan od simbola Nacionalnog parka Tara, ali i čitave Srbije svakako je retka i posebna vrsta četinara – Pančićeva omorika. Pronađena je 1875. godine u selu Zaovine, što je danas teritorija Nacionalnog parka Tara, a ove godine, obeležen je i veliki jubilej – 150 godina od njenog otkrića. Ova omorika je autohtona vrsta za srednji tok reke Drine. U Srbiji je imamo na području Nacionalnog parka Tara i kod Prijepolja, na jednom lokalitetu u kanjonu reke Mileševke. Veliki broj nalazišta postoji i u istočnoj Bosni.
Kraljice litica ponovo osvajaju Srbiju – Divokoze sa Tare na novim planinama
Na strmim stenama Tare, gde slobodno gaze još od davnina, obitava oko 300 divokoza. Ove divlje lepotice, simbol nesputane prirode, sada su dobile novu priliku da osvoje i druga planinska prostranstva Srbije. U akciji zaštitara prirode i državnih institucija, 12 jedinki preseljeno je sa Tare – 11 na Kopaonik i jedna na planinu Stol kod Babušnice.
Možda vas zanima:
Ovo retko drvo jedan je od razloga zašto je Tara proglašena za Nacionalni park: Čuvena Pančićeva omorika u opasnosti od nestajanja
Ponos i jedan od simbola Nacionalnog parka Tara, ali i čitave Srbije svakako je retka i posebna vrsta četinara – Pančićeva omorika. Pronađena je 1875. godine u selu Zaovine, što je danas teritorija Nacionalnog parka Tara, a ove godine, obeležen je i veliki jubilej – 150 godina od njenog otkrića. Ova omorika je autohtona vrsta za srednji tok reke Drine. U Srbiji je imamo na području Nacionalnog parka Tara i kod Prijepolja, na jednom lokalitetu u kanjonu reke Mileševke. Veliki broj nalazišta postoji i u istočnoj Bosni.
Kraljice litica ponovo osvajaju Srbiju – Divokoze sa Tare na novim planinama
Na strmim stenama Tare, gde slobodno gaze još od davnina, obitava oko 300 divokoza. Ove divlje lepotice, simbol nesputane prirode, sada su dobile novu priliku da osvoje i druga planinska prostranstva Srbije. U akciji zaštitara prirode i državnih institucija, 12 jedinki preseljeno je sa Tare – 11 na Kopaonik i jedna na planinu Stol kod Babušnice.
Međutim, kada bi hajduci nestali ili bili uhvaćeni, za sobom bi ostavljali legendu o bogatstvu. Upravo je ta priča o skrivenom blagu (koja se često vezivala i za starije, keltske ili rimske nalaze u utvrđenjima poput Solotnika) generisala mit o "kamenju koje se samo pomera".
Shutterstock
Pomeranje obeležja: Mitska zaštita
Legenda kaže da je planina, želeći da zaštiti svoje tajne i kazni pohlepne lovce, uz pomoć vila ili natprirodnih sila, pomerala kamenje koje je služilo kao orijentir. Čim bi lovac za blagom pomislio da je na pravom tragu, kameni beleg bi se neobjašnjivo našao na drugom mestu. Lovci bi lutali danima, odvraćeni od cilja.
Ovaj mit je bio koristan i pastirima: on je zaustavljao nepoželjne posete i lovce na blago koji bi mogli da naruše mir i ekologiju planine. Tara je tako aktivno učestvovala u očuvanju sebe, koristeći strah i sujeverje da otera one koji nisu došli s dobrim namerama. Danas, Tara ostaje zelena riznica Srbije, a legende o pomeranju kamenja samo su još jedan razlog da se divljoj prirodi pristupi sa velikim poštovanjem.
MUZEЈ MRTVOG JEZIKA: Jedino mesto u Srbiji gde se govori rumunski jezik cara Trajana i zašto je ta kultura pod zaštitom
Vlaška zajednica u Istočnoj Srbiji čuva jedinstven jezički fenomen: arhaične romanske dijalekte koji su se razvijali u potpunoj izolaciji vekovima. Otkrivamo zašto se ovaj jezik, najbliži izvornom latinitetu Balkana, naziva "jezikom cara Trajana" i kako je pitanje njegovog imena – vlaški ili rumunski – postalo predmet političkog spora, uprkos naučnoj činjenici da je on živi spomenik antike.
KAMEN KOЈI SE PREMEŠTA: Zašto se na Planini Tari skrivalo hajdučko blago i legenda o neobjašnjivim pomeranjima obeležja
Planina Tara, sa svojom divljom lepotom i gustim, stoletnim šumama, vekovima je bila idealno utočište za sve – od mrkih medveda do hajduka. Otkrivamo zašto su hajduci baš na Tari skrivali blago i kako je legenda o kamenju koje se samo pomera nastala da bi zaštitila najveće tajne planine od pohlepe lovaca na blago.
POSLEDNJI TRAG NEMANJIĆА: Gde je zaista sahranjena Jelena Anžujska i zašto se za njen grob borilo tri dinastije
Jelena Anžujska (1236–1314) jedna je od najzagonetnijih srpskih kraljica. Rođena u plemićkoj lozi Zapada, postala je svetica Pravoslavne crkve, majka dvojice kraljeva i osnivač prve ženske škole u Evropi. Otkrivamo kako je njen grob u Manastiru Gradac postao tačka spajanja katoličke i pravoslavne vere i zašto su se tri dinastije borile za njeno nasleđe.
TAJNA IZGUBLJENOG PIVA: Zašto je Bajloni bio najmoćniji čovek Beograda i kako je nastao recept koji je propao u ratu
Bajlonijeva pijaca, kao i današnji Cetinjski kreativni distrikt, nose ime porodice koja je u Beograd donela industrijsku revoluciju i najbolje pivo na Balkanu. Otkrivamo kako je češki emigrant Ignjat Bajloni, na nagovor zeta, odabrao Srbiju umesto Amerike, stvorio carstvo, i zašto je recept za čuveno svetlo pivo "Prvenac" zauvek nestao nakon bombardovanja.
TITOV ZABORAVLJENI SOLITER: Zašto je Geneks kula u Beogradu imala dva tornja i kako je nastala legenda o 'Kapiji Beograda'
Geneks kula, poznata kao Zapadna kapija Beograda, najupadljiviji je primer brutalističke arhitekture u Srbiji i simbol moći Jugoslavije. Otkrivamo zašto je njena gradnja izazvala burne reakcije, kako je arhitekta Mihajlo Mitrović osmislio dve kule i most, i zašto čuveni rotirajući restoran na vrhu nikada nije zaživeo, ostavljajući iza sebe priču o neostvarenoj utopiji.
Komentari(0)