Otac mu je dao ime po najpoznatijem delu britanskog liberala.
Na današnji dan 1869. godine rođen je jedan od najumnijih ljudi svog vremena, Slobodan Jovanović. Bio je srpski pravnik, istoričar, književnik i političar, predsednik Srpske kraljevske akademije, rektor Beogradskog univerziteta, profesor i dekan Pravnog fakulteta u Beogradu. Bio je među osnivačima i prvi predsednik Srpskog kulturnog kluba. Drugi svetski rat je proveo u izbeglištvu u Londonu gde je bio predsednik jugoslovenske vlade.
Nakon rata osuđen je od strane komunističkog režima za narodnog izdajnika. Oduzeta mu je sva imovina i državljanstvo, a njegove knjige su postale zabranjene. Preminuo je u Londonu, 1958. u devedesetoj godini, kao apatrid. Slobodan Jovanović je zvanično rehabilitovan 2007. godine. Danas se njegov lik nalazi na novčanici od 5.000 dinara, a plato ispred Pravnog fakulteta u Beogradu nosi njegovo ime.
Zanimljivo je to da je Slobodan Jovanović verovatno prvi Slobodan. Njegov otac, Vladimir je bio jedan od učenijih ljudi svog vremena. Vladimir je bio evropski đak i zanesen idejama liberalizma koje su se u ono vreme širile Evropom. Najveći utisak na njega je ostavilo delo „O slobodi“ Džona Stjuarta Mila, te je po njemu dao ime svom sinu. Dve godine kasnioje svojoj ćerki je dao ime Pravda. Žensko ime Pravda se nije primilo među Srbima, ali je Slobodan postalo najpopularnije ime.
Koliko je „sloboda“ bila važna Srbima u ono vreme i koliko je Milovo delo bilo popularno govori činjenica da je 1868. godine mladi knežević Petar Karađorđević preveo delo „O slobodi“ i napisao predgovor, koji će kasnije postati njegov politički program.
View this post on Instagram
Kako se čuvao oganj u zimskoj noći: Da ne ugasne, da ne uđe zlo
U starim srpskim kućama oganj nije bio samo izvor toplote – bio je živo biće doma. Gasio se samo s poštovanjem, čuvao se pepelom i nikada nije ostajao sam
Zašto se stara slama ne izbacuje pre Nikoljdana: Verovanje koje štiti dom
U srpskim domaćinstvima nekada se znalo – slama iz ikona, badnjaka i kućnih ćoškova ne iznosi se dok ne prođe Sveti Nikola. Jer ona nije smeće – već čuvar doma i molitva u tišini
Kuvana repa s belim lukom: Jeftin, star, posan ručak koji se kuvao kad nema ništa
Kada bi nestalo mesa, brašna, jaja i svega „važnog“, u starim srpskim kuhinjama ostajala je repa. A kad se ona skuva s belim lukom – nahrani i telo i dušu
Od Aranđela do Božića: Dani kada se ne udara po stolu i ne tera gost iz kuće
U srpskoj tradiciji, period između Aranđelovdana i Božića bio je vreme tišine, sabranosti i duhovnog reda – kad se ne viče, ne lupi šakom o sto i ne odbija onaj koji dođe pod krov
Zašto su se ruke prale u tišini na dan slave: Zaboravljeno pravilo gostoprimstva
U starim srpskim kućama, pre nego što bi se sela za slavsku trpezu, ruke su se prale tiho, bez reči, ponekad i napolju – jer se verovalo da voda „pamti kako si dočekan“
Komentari(0)