ALPSKI SIR SA ZLATNE SRPSKE PLANINE Nesvakidašnja biznis ideja, sticao iskustvo u elitnim restoranima pa znanje primenio na svojoj dedovini (FOTO)
Sir i vino ruku pod ruku kao idealna kombinacija idu već vekovima. To je znao i lecencirani somelijer Mirko Mijailović iz zlatiborskog sela Gostilje, koji je svoje iskustvo sticao radeći u elitnim restoranima u glavnom gradu Srbije.

Ipak, luksuzno opremljene ugostiteljske objekte zamenio je za dedovinu, vratio se u selo iz kog potiče i počeo baviti proizvodnjom sira koji nije tipičan za naše prostore.
"Ja sam osma generacija Mijailovića koja živi ovde u Gostilju na našoj zemlji, nisam želeo to da prekinem. Od kako sam otišao, znao sam da će taj put biti privremen i da ću se opet vrratiti. Tako je i bilo. Trudio sam se da što više naučim gde god sam radio, a to znanje primeniću u mom selu, jer je upravo Zlatibor idealan za proizvodnju sira", kazao je Mirko.
Možda vas zanima:

SKRIVENI DRAGULJ ZLATIBORSKOG KRAJA Kandidat za najlepše selo sveta koje pleni svojom lepotom i čuvenim vodopadom
Da je Zlatibor planina izuzetne lepote, otkrili su i sami kraljevi.

Tamo gde vreme stane: Zašto se u Gostilju osećate kao da ste ušli u bajku
U Gostilju, malom selu na padinama Zlatibora, dani su mekani kao jutarnja magla, a mirisi iz furune i žubor vodopada stvaraju osećaj da ste zakoračili u svet gde se srce odmara i duša puni.
Možda vas zanima:

SKRIVENI DRAGULJ ZLATIBORSKOG KRAJA Kandidat za najlepše selo sveta koje pleni svojom lepotom i čuvenim vodopadom
Da je Zlatibor planina izuzetne lepote, otkrili su i sami kraljevi.

Tamo gde vreme stane: Zašto se u Gostilju osećate kao da ste ušli u bajku
U Gostilju, malom selu na padinama Zlatibora, dani su mekani kao jutarnja magla, a mirisi iz furune i žubor vodopada stvaraju osećaj da ste zakoračili u svet gde se srce odmara i duša puni.
Možda vas zanima:

SKRIVENI DRAGULJ ZLATIBORSKOG KRAJA Kandidat za najlepše selo sveta koje pleni svojom lepotom i čuvenim vodopadom
Da je Zlatibor planina izuzetne lepote, otkrili su i sami kraljevi.

Tamo gde vreme stane: Zašto se u Gostilju osećate kao da ste ušli u bajku
U Gostilju, malom selu na padinama Zlatibora, dani su mekani kao jutarnja magla, a mirisi iz furune i žubor vodopada stvaraju osećaj da ste zakoračili u svet gde se srce odmara i duša puni.
Njegova porodica generacijama unazad bavi se stočarstvom, a Mirko je odlučio da mleku da dodatnu vrednost, i sa svojim stečenim znanjem i primanjima počeo kupovati opremu. Iako je imao drugačije planove, došla je pandemija korona virusa pa su sve pripreme ubrzali. U međuvremenu upoznao je i svoju sadašnju suprugu koja ga je podržala u toj nameri i zajedno su beogradski asvalt zamenili pašnjacima.
"Moj otac je svakodnevno mleko predavao u jednoj lokalnoj mlekari, kad su počele prve mere zatvaranja ugostiteljskih objekata oni su obustavili otkup, a moj otac je bio primoran da to mleko baci. Ja sam za jedan dan spakovao opremu, povezao sve što je bio neophodno, naučio recepture i upustio se u nešto potpuno novo", kaže mladi prozvođač sira.
Ono što je iz ove porodične mlekare izašlo kao finalni proizvod bio je jedinstven sir pravljen po alpskoj recepturi, kod kog je tokom smirenja najvažniji proces zrenja.
"Iz iskustva sam ustanovio da od četiri do šest meseci je minimalno vreme za koje će se taj sir pokazati u najboljem svetlu. Sve što duže ostane da zri, izgubiće vlagu i biće intezivnijeg ukusa, što mu daje dodatnu aromu", kaže Mirko i dodaje da je u čitavom procesu proizvodnje ovog nesvakidašnjeg sira za naše podneblje, najvažniji kvalitet mleka, pa ovaj Čajetinac posebnu pažnju posvećuje ishrani svoje stoke.
"Seno najviše utiče na tu aromatiku alpskog sira koje mleko nosi, što kasnije prelazi u ovakav jedan proizvod", zaključio je Mirko.
Imajući u vidu veoma problematičnu otkupnu cenu mleka, njegova prerada svakako je jedan od načina prosperiteta stočara koji se bave mlečnim govedarstvom. Mirko iz Gostilja, budućnost vidi u organskoj proizvodnji visoko kvalitetnog sira bez ikakvih aditiva, u čijoj proizvodnji je, kako kaže, najvažnija podrška porodice. Na ovaj način možda i čuvene trustičke atrakcije u ovom delu srpske planine dobiju i novi brend a to je alpski sir na zlatiborski način.

Zapečene kiselišarke: Zaboravljeni posni zalogaji od kiselog kupusa i brašna iz srca Šumadije
U vremenima kada se nije imalo, domaćice su znale da od kiselog kupusa i šake brašna naprave toplu, posnu hranu. Kiselišarke su jelo koje se jelo s nogu, uz turšiju i toplu proju – i danas ga gotovo niko ne zna.

Zaboravljeni recept sa Zlatibora: Kako se pravi droženac – zimsko jelo od brašna, čvaraka i proje
U selima zapadne Srbije nekada se svakodnevno pripremao droženac – jednostavno, ali zasitno jelo od mlevene suve proje, čvaraka i domaće masti. Danas se pravi samo u retkim domaćinstvima.


Slani pekmez iz Crne Trave: Zaboravljeno jelo koje spaja šljive, beli luk i začinsko bilje
U planinskim selima jugoistočne Srbije nekada se pripremao neobičan „slani pekmez“ – od kuvanih šljiva, belog luka i divljeg bilja. Bio je dodatak uz kačamak, sir ili suvo meso, a danas ga gotovo niko ne pravi.

Šumadijska slatka pita sa kvasom: Zaboravljeni recept koji se pravio samo kad se rodi muško dete
Nekada je postojala pita koja se nije pravila iz gladi, već iz radosti – slatka, bogata i simbolična, pripremana samo u najradosnijim trenucima života.
Komentari(0)