MISTERIJA TRAJE DO DANAS Da li je Patrijarh Varnava otrovan zbog ugovora sa Vatikanom
Patrijarh Varnava, čije svetovno ime je Petar Rosić, bio je 40. patrijarh Srpske pravoslavne crkve od 1930. do 1937. godine kada je preminuo pod nerazjašnjenim okolnostima. Njegovo puno ime i titula glasili su Njegova svetost arhiepiskop pećki, mitropolit beogradsko-karlovački i patrijarh srpski gospodin Varnava.

Patrijarh Varnava iznenada je preminuo u noći između 23. i 24. jula 1937. godine. Mnogi smatraju da je otrovan prahom od dijamanata koji mu je podmetnut u hranu i koji razara organe za varenje i izaziva krvarenje do smrti. Rezultati obdukcije su još uvek zatvoreni u arhivi BIA.

Patrijarh Varnava je privremeno sahranjen u malom Hramu Svetoga Save na Vračaru. Ni do danas nije potvrđeno ni opovrgnuto mišljenje da je otrovan upravo zbog svog nepomirljivog stava oko konkordata.
Njegova smrt ostaje misterija, a mnoge teorije i priče kruže o tome kako je doista preminuo.
Konkordatska kriza je naziv za političku krizu u Kraljevini Jugoslaviji koja je izbila 1937. godine oko sklapanja konkordata sa Vatikanom. U njoj je glavni akter bila Srpska pravoslavna crkva, koja se žestoko protivila potpisivanju konkordata sa Rimokatoličkom crkvom.
Prvi nacrt ugovora između Rimokatoličke crkve i Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca sastavljen je 1922. godine. Pregovori oko konačnog teksta nastavljeni su 1933, a završeni su 1935. godine u Rimu, kada su u ime države Vatikan i Kraljevine Jugoslavije konačan tekst Konkordata potpisali kardinal Euđenio Pačeli (potonji papa Pije XII) i ministar pravde Kraljevine Ljudevit Auer. Po ugovoru, Rimokatolička crkva dobijala je znatna prava na polju obrazovanja, socijalnih, javnih i humanitarnih delatnosti.
Kada je Namesništvo početkom novembra 1936. izdalo ukaz kojim je ovlastilo predsednika Vlade da Konkordat uputi Narodnoj skupštini, reagovao je Arhijerejski sabor. Početkom decembra, vladi je upućen memorandum sa porukom da Srpska pravoslavna crkva ne može na takvu odluku da pristane. Od proleća 1937. godine, sveštenstvo i opozicija su razvili žestoku kampanju protiv Konkordata kao opasnosti za srpsko pravoslavlje. Upravo Patrijarh Varnava je tvrdio da se "konkordatom ugrožavaju načela državnog suvereniteta, jer se iznad državne volje stavlja volja Rimske kurije, koja je konkordatom mogla čitav niz pravnih pitanja u državi rešavati propisima kanonskog prava Rimokatoličke crkve".
Odustajanje od konkordata: Usled snažnog protivljenja Srpske pravoslavne crkve i sve većeg pritiska javnosti, konkordat nije ratifikovan u parlamentu. Na kraju, Kraljevina Jugoslavija je odustala od potpisivanja konkordata.
Ova kriza je imala značajan uticaj na političku situaciju u to vreme i ostavila je dubok trag u istoriji odnosa između crkve i države u Kraljevini Jugoslaviji

Ko je misteriozni dečak na freski u Gračanici? Zove se Todor i unuk je junaka koji je u srpskoj istoriji zapamćen kao izdajnik
Todor na freski ima desetak godina i nalazi se u malo pognutom stavu ispruženih ruku. Njegov lik naslikan je sa izrazitim portretskim crtama toga vremena – ističu se plave oči, smeđe i blago izvijene obrve, visoko čelo, malo povijen nos i talasasta kestenjasta kosa koja se kovrdža na vratu.

Nemac jevrejskog porekla svoje srce ostavio je na Kajmakčalanu: Do smrti ostao u Srbiji, u njoj je sahranjen i sve svoje njoj je ostavio, a porodice se odrekao
Arčibald Rajs veliki doprinos je dao srpskom narodu i vojsci Srbije

DA LI JE PROKLETA JERINA PRAVEDNO TAKO PROZVANA Borila se za slobodu pravoslavnih robova i na sve moguće načine ih je oslobađala!
Pet vekova je narod slušajući o njoj uz gusle stekao utisak da je ona unesrećila Srbiju i svoju porodicu, a zapravo Jerina je u jednom trenutku za svoju državu žrtvovala nešto najdragocenije što je imala – svoju decu.

"Iskopaše ti oči, lepa sliko" Freska srpske kraljice u Gračanici krije veliku tajnu, evo kako su počeli da veruju da su je Albanci oskrnavili
Freska Simonide u manastiru Gračanica na Kosovu i Metohiji, naslikanoj oko 1320. godine, se smatra jednom od najvrednijih fresaka srpskog srednjovekovnog slikarstva.

"Želim da zagrlim oca, ali ne smem" Knez Mihailo imao vanbračnog sina: Velimir je ostao željan očeve ljubavi, niko od Obrenovića mu nije došao na sahranu
Velimiru posle studija nije bilo dozvoljeno da se vrati u Srbiju. Obrenovići su gajili netrepeljivost prema njemu, iako on nije imao ikakvih ambicija da vlada.
Komentari(0)