GADILI SMO JOJ SE: Užasno mišljenje Ane Kraus, žene Vuka Karadžića, o Srbima i pravoslavlju!
Moje se srce neće smiriti dok mi ne obećaš da me nećeš voditi u Tursku, čak i kad bi me tamo i knjeginjom načinio. Više volim da budem ovde, makar i među poslednjim ženama.

Vuk Karadžić je u Beču upoznao Anu Mariju Kraus, ćerku austijskog trgovca i svog stanodavca, sa kojom se oženio i imao trinaestoro dece. Tokom svojih čestih i dugih putovanja pisao je u više navrata Ani kako bi bilo dobro da porodica dođe za njim u Srbiju. U njenim odgovorima sadržano je poražavajuće mišljenje o Srbiji, pravoslavlju i Srbima, koje se kreće od podcenjivanja do gađenja.
Jedan Vukov biograf izračunao je da je Vuk čak 11 godina bio odvojen od porodice. Tako se o deci uglavnom starala Ana, a njeno mišljenje o pravoslavlju, i uopšte o našem narodu, bilo je poražavajuće. To pokazuje očuvana prepiska između Ane i Vuka, naročito ona iz 1830. i 1831. godine.
Printscreen/Instagram
"Moje se srce neće smiriti dok mi ne obećaš da me nećeš voditi u Tursku, čak i kad bi me tamo i knjeginjom načinio. Više volim da budem ovde, makar i među poslednjim ženama."
Možda vas zanima:

OVAKO JE PRAVILNO:Slavska i ikona Hrista imaju POSEBNA mesta
U pravoslavnoj tradiciji, ikona zauzima posebno mesto u duhovnom životu vernika. Ona nije samo umetnički prikaz svetitelja ili Hrista, već na neki način i znak prisustva svetog u svakodnevici i našem domu.

ŠTA SE RADI SA SVEĆOM POSLE SLAVE? Ispoštujte sledeća 2 običaja kako ne biste "naljutili sveca"
Malo ko je upućen u to šta se dešava nakon što se slava završi
Možda vas zanima:

OVAKO JE PRAVILNO:Slavska i ikona Hrista imaju POSEBNA mesta
U pravoslavnoj tradiciji, ikona zauzima posebno mesto u duhovnom životu vernika. Ona nije samo umetnički prikaz svetitelja ili Hrista, već na neki način i znak prisustva svetog u svakodnevici i našem domu.

ŠTA SE RADI SA SVEĆOM POSLE SLAVE? Ispoštujte sledeća 2 običaja kako ne biste "naljutili sveca"
Malo ko je upućen u to šta se dešava nakon što se slava završi
Možda vas zanima:

OVAKO JE PRAVILNO:Slavska i ikona Hrista imaju POSEBNA mesta
U pravoslavnoj tradiciji, ikona zauzima posebno mesto u duhovnom životu vernika. Ona nije samo umetnički prikaz svetitelja ili Hrista, već na neki način i znak prisustva svetog u svakodnevici i našem domu.

ŠTA SE RADI SA SVEĆOM POSLE SLAVE? Ispoštujte sledeća 2 običaja kako ne biste "naljutili sveca"
Malo ko je upućen u to šta se dešava nakon što se slava završi
U to vreme Karadžići su se privremeno preselili u Zemun. Trebalo je da se presele u Beograd. u kome se Vuk zatekao na nekom dužem zadatku, ali Ana nikako nije želela da napusti austrijsku okupacionu zonu i stupi na tlo mlade srpske Kneževine. Zato je Vuk stanovao u Beogradu, a Ana sa decom u Zemunu. Vuk je, s vremena na vreme, nagovarao Anu da pređe reku. Ona se izgovarala raznim načinima:
„Po mom mišljenju, bolje je da odustanemo od našeg puta za Beograd ako je to skopčano s raznim neprilikama i poteškoćama. Novca nemam više mnogo i neću imati dovoljno do kraja septembra. No ne pitaj me gde sam tako mnogo potrošila. Ako ne veruješ meni, bolje se raspitaj kod drugih ljudi kako je sve skupo u Zemunu i čovek ne može ni da dobije šta hoće i šta želi…“
Ovo je deo Aninog pisma od 18. avgusta 1830. godine. Kao i sva druga njena pisma objavljena u sabranim delima Vuka Karadžića, znatno je izmenjeno i ispravljeno. U originalu, svako Aniio pismo čini jedna rečenica, bez ijednog znaka interpunkcije. Jezik je nestandardan, sa mnogo pogrešaka, tako da su prevodioci imali težak posao.
Anino mišljenje o Srbiji najpotpunije je izraženo u pismu od 12. marta 1831. godine:
„Htela sam još juče da ti pišem, ali nisam mogla. Još na putu iz kontumaca došlo mi je da zaplačem, a kada sam stigla kući izbio je moj bol, gorko sam plakala, te sam već mislila kako ću se ugušiti u suzama. Počela je da me trese jaka groznica i bila sam primorana da legnem u krevet. Teško mi je kad pomislim da treba sa svojom jadnom decom da živim sa one strane; više volim da me smrviš skupa sa ovim plodom koji nosim pod srce; zgazi me nogama kao crva koji zna samo da se grči ali ne može da pomogne sebi! Znam da će se tvoj bes na meni iskaliti, jer ne mogu da ispunim tvoju želju, ali ne mogu samu sebe prisiliti, stoga ti kažem da mi se osvetiš ako misliš da sam zaslužila. Iz tvojih ruku smrt mi neće biti teška…
Gajio si uvek preveliku ljubav prema svojoj otadžbini. I ja volim tvoju otadžbinu, jer volim tebe. Ali možeš i sam uvideti da ja u tvojoj otadžbini ne mogu da živim, naročito pod današnjim okolnostima, među ljudima koji govore drugim jezikom, imaju druge navike, običaje i veru…
Moje se srce neće smiriti dok mi ne obećaš da me nećeš voditi u Tursku, čak i kad bi me tamo i knjeginjom načinio. Više volim da budem ovde, makar i među poslednjim ženama. Za sada jedino želim da krenem tebi na nekoliko meseci, radi dogovora o mnogim stvarima, ali te zaklinjem našom ljubavlju i vernošću, da mi u vreme mog porođaja dozvoliš da se vratim…“
Posle ovoga, Vuk je odustao od nagovaranja, pa se prepiska vratila ustaljenim tokovima, sa novcem kao glavnom temom.
Izvor: Rasen/Tajna „Vukove reforme“, Miloslav Samardžić
Lepote Srbije su i na Viberu gde vam donosimo razne priče, pridružite se našoj zajednici.
BONUS VIDEO:

ZAŠTO SE KAŽE "PLAVA KRV"? Kako i gde je nastao ovaj izraz
Izraz plava krv koristi se već vekovima kako bi označio pripadnost plemstvu ili aristokratiji.

Ovako se prepoznaje da li je nekog zaposela zla sila: Otac Arsenije ima test koji pokaže kada je čoveka okupirao demon
U dubinama ljudske duše često se kriju tajne koje samo oni obdareni darom duhovnog razlikovanja mogu prepoznati.

Karađorđe je brata Marinka obesio i majci rekao - pogledaj kroz prozor, eno ti sina: Zbog pravde nije znao za milost
Karađorđe je, u ime pravde, presudio i rođenom bratu Marinku, a majci je rekao samo: „Pogledaj kroz prozor"

Ovoj voditeljki se Tito udvarao i pred Jovankom, ona priznala da mu je bila miljenica: Slao avione po nju samo da bude kraj njega, pred smrt je zamolio 1 stvar
Par meseci pre smrti Vera Cvetinović je Titu ispunila veliku želju - još jednom mu je zapevala na uvetu, a maršal je njen glas obožavao.

Bio Jugosloven kom se i Tito klanjao, ono što je uradio nije uspeo niko na Balkanu, svi ga voleli i cenili: Pa jedva preživljavao od male penzije u trošnoj kući
"Treba raditi, nema bez rada ništa", čuvene su reči rudara Alije Sirotanovića kojem se divila cela Jugoslavija, a umro u bedi i zaboravljen.
Komentari(0)