LEKAR U SVOJOJ KUĆI NAPRAVIO "OGNJENU" IZLOŽBU Kremaciju kao vid sahranjivanja kod nas je prvi propagirao Jovan Jovanović Zmaj, još 1875. godine (VIDEO)

Lepote Srbije

15:00

Zanimljivosti 0

Iako je u svom zaveštanju izrazio da bude kremiran, želja mu nije uslišena zato što u to vreme kod nas nije postojao nijedan krematorijum. Decembra 1904. godine osmorica intelektualaca osnovalo i vlastima prijavilo društvo "Oganj", ali prvi krematorijum "zaživeo" tek 1964. godine

LEKAR U SVOJOJ KUĆI NAPRAVIO "OGNJENU" IZLOŽBU Kremaciju kao vid sahranjivanja kod nas je prvi propagirao Jovan Jovanović Zmaj, još 1875. godine (VIDEO)
Shutterstock

Njegovu zamisao proširio je dr Vojislav Kujundžić - Ognjeni, prvi predsednik društva za kremiranje "Oganj", osnovanog 1904. godine u Beogradu. Kao mlad lekar, proučavao je rad opštinskih ustanova i posetio krematorijume u Drezdenu, Goti, Cirihu i Parizu.

On je svakodnevno slao pisma i polemisao na ovu temu, moleći vlasti i crkvene organizacije da odobre kremaciju. List "Oganj" izašao je prvi put na Ognjenu Mariju, 30. jula 1934. godine. Prve promene se javljaju 1928. godine, kad tadašnji ministar zdravlja, dr Čeda Mijatović, donosi rešenje kojim se u Zakonu za sanitetske struke odobrava spaljivanje leševa, a opštinama se daje preporuka za osnivanje krematorijuma, ali ovo rešenje nije sprovedeno.

Tvorac "Ognja" nije dočekao otvaranje prvog krematorijuma, preminuo je 1946. godine u Beogradu, i sahranjen je, ali su 1964. godine njegovi ostaci kremirani u prvom beogradskom krematorijumu. Urna s njegovim pepelom je pohranjena u rozarijumu broj 1 na Novom groblju. 

 

 

Početkom 20. veka Beograd je prihvatao mnoge novotarije, a samo jedna među njima bila je nesvakidašnja izložba, organizovana 1904. godine, zbog koje je usledila prava bura u prestonici.

Svedoci i novinari toga doba bili su zbunjeni zbog činjenice da izložba nije bila umetnička, poljoprivredna niti bilo kakva nalik tome, već "Ognjena". Bilo je to delo dr Vojislava Kujundžića, koji je odlučio da promoviše kremaciju kao novi vid opraštanja od pokojnika.

- Mnogi žitelji beogradski opsedali su zato kuću u Ulici kralja Petra 50 - pišu "Novosti" u tekstu objavljenom pre četiri decenije, u znak sećanja na ovaj događaj.- Još više je bilo preplašenih i uplašenih koji su zazirali od ovog doma kao od najcrnjeg đavola.

Neviđenu atrakciju priredio je jedan lekar. Bio je to dr Vojislav Kujundžić. On je u svojoj kući otvorio "Ognjenu izložbu" i na njoj pokazao sve stvari potrebne za kremaciju.

 

 

- U opštoj osudi naročito je prednjačila crkva. Vladike su grmele protiv neznaboštva. Branislav Nušić je bio znatno tiši, ali i veseljački raspoložen. Pisao je o mogućem susretu sa udovicom pri povratku s groblja. I dok je on usrdno teši, ona mu se još usrdnije jada, pokazujući mu fišek u rukama. To joj je, kaže, "muž u prašku".

Vraćajući se ozbiljnom delu priče novinar Đorđe Popović podseća da je 20. decembra 1904. godine osmorica intelektualaca osnovalo i vlastima prijavilo društvo "Oganj". Usvojeno je i osnovno načelo: "Mi prisutni želimo da budemo nakon smrti pretvoreni u pepeo na čistom žaru plamena. Nećemo da trunemo u zemlji nego da izgorimo na vatri!".

Članovi "Ognja" javljali su se jedan drugom "ognjenim pozdravom", priređivali su "ognjene večere" u "Imperijalu", a potom su u "Srpskoj kruni" imali zaseban sto sa rezervisanom tablom na kojoj je pisalo "Oganj".

 

 

- Posle grdnih peripetija tek 27. decembra 1928. dobili su dozvolu ministra narodnog zdravlja za podizanje krematorijuma. Predsednik je onda mogao da otputuje na "ognjene kongrese" u Prag ili London, a mogli su da izaberu i krsnu slavu. Za zaštitnicu društva uzeta je svetica Ognjena Marija. Ova slava slavila se najsvečanije uz učešće sveštenika. Ali posle četiri godine nadležni prota odbio da dođe na slavu pozivajući se na odluku Arhijerejskog sinoda kojom se ne priznaje rad "Ognja". Od tada se Ognjena Marija slavila svečano, kao i pre, samo bez popa.

Osnivač "Ognja" Vojislav Kujundžić umro je 1946. godine, a sahranjen je na Novom groblju, a ne spaljen. Njegova davna ideja o podizanju krematorijuma u Beogradu ostvarena je tek 1964. godine.

Članovi "Ognja" održavali su redovne godišnje skupštine. Članske uloge stavljali su na knjižicu za otvaranje krematorijuma. Naročito su bili ponosni na svog blagajnika Miku Avramovića.

- On je, naime, za vreme Prvog svetskog rata štednu knjižicu preneo preko Albanije i sačuvao.

Izvor: novosti, drnda, politikin zabavnik

Rosa Satarić

ŽRTVA NEMILOSRDNOG NASILNIKA Rosa je stradala braneći čast, ako ste prošli Siminom ulicom, videli ste spomen obeležje, ovo je priča o njoj

Zanimljivosti

21:00

26 april, 2024

Mirosanda Satarić, 1968. godine, na uglu ulica Simine i Višnjićeve u Beogradu, ubijena je od strane policajca Milorada Golubovića. Tragično je stradala dok je šetala za ruku svoju šestogodišnju ćerku. Razlog za ovu tragediju bio je što je Mirosanda rekla “ne” navalentnom nasilniku. Policajac Milorad Golubović je presudio Mirosandi revolverom.

Komentari(0)

Loading