DRVO ŽIVOTA JER SMRT ZNAČI NOVO ROĐENJE U poređenju sa klasičnom sahranom, interesovanje za kremaciju poslednje decenije u Beogradu je konstantno
Hrišćanstvo je dugo zabranjivalo spaljivanje (osim kada su u pitanju bile "veštice" i crnci), ističući da je ono protivno telesnom vaskrsenju.

Prvi dokazi vezani za kremiranje potiču od 42.000. godine pre Nove ere, a nađeni su na jezeru Mungo, u Australiji.
Kremiranje u hrišćanstvu
Pravoslavni običaji u Srbiji pokazuju sve veći stepen tolerancije i postepeno se prilagođavaju novoj kulturi sahranjivanja. Ona se često povezuje sa nedostatkom prostora na grobljima u velikim urbanim sredinama i visokim troškovima grobnica.
Možda vas zanima:

NEDOUMICA KOJU NI MNOGI BEOGRAĐANI NE ZNAJU DA REŠE Ako je ovo Novo groblje, gde je onda staro?!
Groblje koje se nalazi u Ruzveltovoj ulici verovatno je najlepše i najuređenije groblje u Srbiji i svojevrstan beogradski "muzej na otvorenom". Ovo mesto većina prestoničana poznaje pod nazivom "Novo groblje". Ali, ako je tako - gde je onda Staro groblje?!

TAJNA KOJU MNOGI BEOGRAĐANI NE MOGU DA REŠE Ako je ovo Novo groblje, da li znate gde se nalazi staro?
Ovo groblje koje se nalazi u Ruzveltovoj ulici verovatno je najlepše i najuređenije groblje u Srbiji i svojevrstan beogradski "muzej na otvorenom".
U Pravoslavnoj crkvi ističu da nema teoloških prepreka za ovaj vid sahrane, ali da je ona u suprotnosti sa učenjem. Za nju je potrebna dozvola od strane Srpske pravoslavne crkve, a ona obuhvata molbu sveštenika eparhijskom arhijereju. Na osnovu nje vladika odobrava i opelo.
Veliku zaslugu za služenje opela kod kremiranja dugujemo patrijarhu Germanu, koji se još 1973. godine zauzeo za ovo pitanje.

Običaj spaljivanja pokojnika deo je nasleđa kultura širom sveta, ali neke civilizacije su ga u pojedinim razdobljima zabranjivale. Postoje arheološki dokazi da se u neolitu na Srednjem istoku i u Evropi, osim pokopa kao najstarijeg načina sahranjivanja, upražnjavala i kremacija. U Evropi je ovaj običaj postojao još u mezolitu (oko 7.000 godina p.n.e), u Panonskoj niziji i duž srednjeg toka Dunava u bronzano doba, oko 2.000. godine p.n.e.
Na našim prostorima, na više arheoloških nalazišta, nađeni su rimski grobovi sa keramičkim i metalnim urnama, amforama, kao i grobnice od opeke. U "Životopisu znamenitih melanačkih porodica 18. i 19. veka", Ivana Boba Bošnjaka zabeleženo je da je plemić Aleksandar Trifunac ot Batfe, rodom iz Melenaca u srednjem Banatu, prvi Srbin koji je po svojoj oporuci kremiran. Preminuo je 1892. godine i najpre sahranjen u rodnom mestu, a nakon dve godine njegovi zemni ostaci preneti su u nemački grad Gotu, gde su spaljeni u krematorijumu.

Drvo života
Običaj koji je bio deo pogrebnih obreda više desetina hiljada godina danas se sprovodi u savremenijem obliku. Kao i u svim drugim poljima, javljaju se inovacije koje su, u ovom slučaju, unapredile i olakšale postupak kremacije. Neki su došli i na zanimljive zamisli kojima se na osoben način pokazuje da svaka smrt znači novo rođenje.
Žerar Moline i Martina Azua, brat i sestra iz Barselone, od pre nekoliko godina u svom preduzeću prave biorazgradive urne koje su nazvali "bios". U njima se nalazi seme biljke pomešano s pepelom pokojnika. Kada biljka nikne, posle nekog vremena zajedno s urnom sadi se u zemlju, gde nastavlja da raste i postaje drvo. Urne se u zemlji razgrađuju i od njih ne ostaje ni traga, pritom ne štete prirodi. Koje bi drvo neko želeo da postane, može da izabere pre nego što napusti svet, ali o tome imaju mogućnost da odlučuju i bližnji, ukoliko u oporuci nije navedeno drugačije.

Kako je kod nas
Biorazgradive urne za sad ne postoje u Srbiji, jer kremirani ostaci, po zakonu, mogu da se odlože samo na tačno određenim mestima na groblju. Srodnici preminulog mogu da preuzmu urnu samo uz potvrdu o grobnom mestu u koje će biti položena, a ne mogu pepeo ni da pospu na nekom mestu gde je pokojniku bilo posebno značajno, kao što je, recimo, rodni kraj. Jedino u Vrtu sećanja na Novom groblju u Beogradu dozvoljeno je da se kremirani ostaci pospu po zemlji. Nakon toga, imena i prezimena preminulih, kao i godine smrti, ispisuju se na mermernim pločama. Ovaj park sa ružičnjakom nastao je 1970. godine, po nacrtima arhitekte Milice Momčilović.
Kremaciju kao vid sahranjivanja kod nas je prvi propagirao Jovan Jovanović Zmaj, još 1875. godine. Iako je u svom zaveštanju izrazio da bude kremiran, ona mu nije uslišena zato što u to vreme kod nas nije postojao nijedan krematorijum.
Njegovu zamisao proširio je dr Vojislav Kujundžić - Ognjeni, prvi predsednik društva za kremiranje "Oganj", osnovanog 1904. godine u Beogradu. Kao mlad lekar, proučavao je rad opštinskih ustanova i posetio krematorijume u Drezdenu, Goti, Cirihu i Parizu.
On je svakodnevno slao pisma i polemisao na ovu temu, moleći vlasti i crkvene organizacije da odobre kremaciju. List "Oganj" izašao je prvi put na Ognjenu Mariju, 30. jula 1934. godine. Prve promene se javljaju 1928. godine, kad tadašnji ministar zdravlja, dr Čeda Mijatović, donosi rešenje kojim se u Zakonu za sanitetske struke odobrava spaljivanje leševa, a opštinama se daje preporuka za osnivanje krematorijuma, ali ovo rešenje nije sprovedeno.
Tvorac "Ognja" nije dočekao otvaranje prvog krematorijuma, preminuo je 1946. godine u Beogradu, i sahranjen je, ali su 1964. godine njegovi ostaci kremirani u prvom beogradskom krematorijumu. Urna s njegovim pepelom je pohranjena u rozarijumu broj 1 na Novom groblju.
Izvor: politikin zabavnik, drnda

Zašto je Slobodan Milošević sahranjen bez mozga? Marija i Marko nikad nisu došli na grob svojih roditelja zbog ovoga
Prošlo je 19 godina od kako je Slobodan Milošević preminuo u Hagu. Njegovo telo je transportovano u Srbiju i sahranjeno u Požarevcu, ispod lipe u dvorištu porodične kuće.

Misterija Titove sahrane: U Jugoslaviji se šuškalo kako je umesto tela u sanduku bilo OVO, a onda je doktor otkrio SVE
Josip Broz Tito preminuo je 4. maja 1980. godine u 15.05 časova, usled moždanog krvarenja i moždane kome, a sahranjen je 8. maja.

SUDBINA NAJBOGATIJE BEOGRAĐANKE: Svirepo ubijena, a njenu imućnu porodicu pratila u stopu zla kob! (FOTO)
Koračajući svakodnevnom pešačkom rutom dr Vojislav Rašić, pravnik, bivši upravnik Doma staraca i začetnik Sokolskog pokreta u Srbiji, svratio je na kratko na adresu Kralja Milana 5.

Imao je odličan posao, srećan život, a onda je 8 dana bos pešačio do Beograda: Šok život beskućnika kog viđamo svaki dan
Svaki beskućnik u svojoj duši nosi tešku životnu priču, običnu punu nepravdi.

Mića Stojanović je bio Titov lični kuvar i svedok njegovih bahanalija: Evo kako sam prošao kad sam video šta ne treba
Milovan Mića Stojanović, danas čovek koji retko uzima varjaču u ruke, nekada je bio lični kuvar Josipa Broza Tita, i ta uloga donela mu je brojne izazove.
Komentari(0)