Maketa ovog hrama je svetlost dana ugledala na izložbi u Rimu kada je Srpskoj postavci donela prvo mesto.
Printscreen youtube
Autor brojnih spomenika, od kojih se najpoznatiji nalaze na Avali i Kalemegdanu, Ivan Meštrović je imao i zamisao da napravi hram posvećen Vidovdanu. Za lokaciju ovog hrama bilo je predviđeno mesto odvijanja bitke na Kosovu, između Laba i Sitnice.
Iako Hrvat Meštrović je odgajan u duho kosovskog zaveta, a mesto odakle on potiče specifično je po tome što o Kosovu, Obiliću, Knezu Lazaru pevaju i Srbi, ali i Hrvati.
U narodu postoji verovanje da Kneževa kletva još nije skinuta sa srpskog naroda. Iako se u smatra da kletva važi do šestog kolena, a da je sedmo oslobođeno, Lazareva kletva je trajna, zavetna i univerzalna.
U narodu postoji verovanje da Kneževa kletva još nije skinuta sa srpskog naroda. Iako se u smatra da kletva važi do šestog kolena, a da je sedmo oslobođeno, Lazareva kletva je trajna, zavetna i univerzalna.
U narodu postoji verovanje da Kneževa kletva još nije skinuta sa srpskog naroda. Iako se u smatra da kletva važi do šestog kolena, a da je sedmo oslobođeno, Lazareva kletva je trajna, zavetna i univerzalna.
U narodu postoji verovanje da Kneževa kletva još nije skinuta sa srpskog naroda. Iako se u smatra da kletva važi do šestog kolena, a da je sedmo oslobođeno, Lazareva kletva je trajna, zavetna i univerzalna.
Vidovdanski hram je zamišljen kao mauzolej. Trabalo je da bude dugačak 250 metara, a širok 200 metara u formi pravoslavnog krsta sa tri jednaka kraka. Za hram je specifično to što je bilo predviđeno da bude ukrašen nalik na rimske, grčke i persijske paganske hramove. Osim tih motiva ovaj hram su krasili mnogi simboli iz srpskih narodnih pesama, kao što su 9 lavova (9 Jugovića), spomenik Kraljeviću Marku, Milošu Obiliću i mnogim drugim junacima.
Maketa ovog hrama je svetlost dana ugledala na izložbi u Rimu kada je Srpskoj postavci donela prvo mesto. Za vreme rata bio je izložen u Londonu, da bi se nakon rata maketa vratila u Jugoslaviju. Nakon serije izložbi po SAD maketa je izgubljena.
Nakon što je maketa konačno pronađena poklonjena je gradu Kruševcu 1971. godine, za proslavu 600 godina od osnivanja grada. Danas se nalazi u Narodnom muzeju u Kruševcu.
Da ljubav zaista nema granice na svom ličnom primeru pokazao je mladi Italijan Antonio, koji je zbog jedne Dušice promenio život, zemlju, pa čak i veru. Prešao je u pravoslavlje, krstio se i čak dobio i kršteno ime Sefan. Menjao je južnu Italiju za živopisnu Šumadiju.
U Vojvodini, bogatoj tradiciji i specifičnom načinu života, postoji jedan gotovo zaboravljeni običaj poznat kao „šokački divani“. Ovi divani bili su posebni trenuci opuštanja, druženja i zabave, najčešće uz zvuke tamburice, pesmu i priču koja je spajala ljude u neraskidivo prijateljstvo.
Komentari(0)