Jedno selo u okolini Gornjeg Milanovca se može smatrati prestonicom Srbije jedno vreme.
Shutterstock
Prva novovekovna prestonica za vreme Kneževine Srbije je bio Kragujevac u kome se nalazio dvor Miloša Obrenovića. Početkom 19. veka u Prvom srpskom ustanku centar Karađorđeve države je bio u Topoli pa se moći reći da je to bila prestonica i centar tadašnje Srbije.
Na isti način na koji su Topola i Kragujevac bili gradovi u kojima je bio dvor vladara i u kojima su se održavale skupštine najviđenijih ljudi , a time na neki način prestonice, jedno selo u okolini Gornjeg Milanovca se iz istih razloga može smatrati prestonicom Srbije jedno vreme.
Sastanak u Takovu se održao 23. aprila (na hrišćanski praznik Cveti, 11. aprila po julijanskom kalendaru) 1815. godine ispred takovske crkve i tom prilikom je podignut Drugi srpski ustanak.
Prema pojedinim istorijskim spisima, Miloš se u Crnuću vratio krajem marta 1815. godine, pa se ovo selo može nazvati prvom, ali privremenom prestonicom Miloševe Srbije, a sada obična seoska kuća, nekada je bila vladarski dvor.
Sastanak u Takovu se održao 23. aprila (na hrišćanski praznik Cveti, 11. aprila po julijanskom kalendaru) 1815. godine ispred takovske crkve i tom prilikom je podignut Drugi srpski ustanak.
Prema pojedinim istorijskim spisima, Miloš se u Crnuću vratio krajem marta 1815. godine, pa se ovo selo može nazvati prvom, ali privremenom prestonicom Miloševe Srbije, a sada obična seoska kuća, nekada je bila vladarski dvor.
Sastanak u Takovu se održao 23. aprila (na hrišćanski praznik Cveti, 11. aprila po julijanskom kalendaru) 1815. godine ispred takovske crkve i tom prilikom je podignut Drugi srpski ustanak.
Prema pojedinim istorijskim spisima, Miloš se u Crnuću vratio krajem marta 1815. godine, pa se ovo selo može nazvati prvom, ali privremenom prestonicom Miloševe Srbije, a sada obična seoska kuća, nekada je bila vladarski dvor.
Sastanak u Takovu se održao 23. aprila (na hrišćanski praznik Cveti, 11. aprila po julijanskom kalendaru) 1815. godine ispred takovske crkve i tom prilikom je podignut Drugi srpski ustanak.
Prema pojedinim istorijskim spisima, Miloš se u Crnuću vratio krajem marta 1815. godine, pa se ovo selo može nazvati prvom, ali privremenom prestonicom Miloševe Srbije, a sada obična seoska kuća, nekada je bila vladarski dvor.
Kraj Prvog srpskog ustanka 1813. godine Miloš Obrenović je dočekao kao vojvoda. Kao jedan od retkih vođa naroda koji je ostao u razorenoj i okupiranoj Srbiji, deleći muku sa narodom, Miloš se prvo povukao iz sela Brusnice i porodicu odveo u manastir Nikolje, da bi potom jesen i početak zime proveo u pećini pokraj sela Šarani u Takovu.
Nakon što mu se rodilo četvrto dete Jelisaveta-Savka, Miloš i njegova porodica se sele na bezbednije mesto na jugoistoku Rudnika u selo Gornja Crnuća.
Iz konaka u kojem je boravio u Crnući Miloš je izašao u vojvodskom odelu kada je 1815. godine izgovorio čuvene reči „evo mene, eto vas, rat Turcima“ . U toku ustanka Milošev konak je bio dvor i mesto okupljanja najviđenijih ljudi, kao i mesto u kome su bila zasedanja skupštine i gde je donet prvi budžet Srbije. Miloš je u Gornjoj Crnući stanovao do 1818. godine i islobađanja Kragujevca.
Danas se u Miloševom konaku nalazi stalna postavka pod nazivom „Srpska kuća u prvoj polovini 19. veka“, a brigu o brvnari vodi gornjomilanovački muzej rudničko-takovskog kraja.
Duboko u srcu zapadne Srbije, Ravna Gora nije samo istorijsko mesto – to je prostor obavijen tišinom, tajnama i verovanjima koja se prenose s kolena na koleno. Jesen je vreme kada ova šuma šušti drugačije, a narodna predanja o nevidljivom stražaru postaju stvarna onima koji slušaju tišinu između vetrova.
Na samo desetak kilometara od Užica, na putu ka Požegi, nalazi se selo Zlakusa – malo mesto koje je postalo svetski poznato po svom grnčarstvu, jedinstvenom zanatu koji se u ovom kraju neguje vekovima. Pored čuvenih posuda, Zlakusa krije i zanimljivu istoriju, legende i manifestacije koje ga izdvajaju na kulturnoj mapi Srbije.
Na obroncima Kopaonika, na visini od preko 920 metara, uzdiže se tvrđava Koznik, jedan od najznačajnijih srednjovekovnih spomenika Rasinskog kraja. Njeni kameni bedemi i kule i danas podsećaju na vreme kneza Lazara, despota Stefana i velikog čelnika Radiča, kada je Koznik bio vojno, političko i duhovno središte.
Komentari(0)