NIJE OD NOĆAJA: Zmaj od Avale, evo ko je bio Vasilije "Vasa" Čarapić, junak čiji se spomenik nalazi u srcu ove planine
Vasilije "Vasa" Čarapić, poznat i kao Zmaj od Avale, bio je jedan od najslavnijih boraca i junaka Prvog srpskog ustanka protiv Osmanskog carstva.
Rođen 1768. godine u selu Beli Potok, ispod planine Avale, Vasa je odrastao u porodici čije poreklo vodi iz plemena Kuči u Crnoj Gori.
Prezime “Čarapić” potiče iz neobične priče. Jedan od njegovih predaka slučajno je ubio psa nekog Turčina, koji je za otkup tražio 500 groša. Kada je Vasin predak sakupio novac, umesto u kesi, poslao ga je u čarapi, zbog čega su postali poznati kao Čarapići.
Vasa Čarapić se borio kao dobrovoljac na strani Austrije u Austrijsko-turskom ratu (1788–1791). Nakon rata, izabran je za kneza Gročanske nahije, a kasnije je postao buljubaša u Srpskoj narodnoj vojsci, organizovanoj 1797. godine. Tokom Seče knezova 1804. godine, Vasa se sklonio na Avalu, gde je organizovao četu i započeo borbu protiv dahija. Njegov doprinos u borbi protiv Osmanlija bio je ogroman, a smrt na Stambol kapiji tokom napada na Beograd ostala je duboko urezana u srpsku istoriju.
Avala, planina prepuna prirodnih lepota
Avala, udaljena samo 15 kilometara od Beograda, dom je spomenika Vasi Čarapiću. Proglašena je za Predeo izuzetnih odlika 2007. godine, a na njoj se nalazi i niz drugih spomenika i znamenitosti, poput spomenika Neznanom junaku na mestu nekadašnjeg utvrđenja Žrnov, kao i obnovljeni Avalski toranj, uništen tokom NATO bombardovanja 1999. godine. Uređene staze i bogatstvo prirode čine Avalu idealnim mestom za uživanje.
Na Avali dominiraju hrastove i bukove šume, a njena flora broji oko 600 biljnih vrsta. Avala je bogata i ornitofaunom, sa 67 vrsta ptica. Ova planina omiljeno je izletište Beograđana i mesto na kojem se održava veliki broj manifestacija koje promovišu eko turizam i zaštitu prirode.
Kako se čuvao oganj u zimskoj noći: Da ne ugasne, da ne uđe zlo
U starim srpskim kućama oganj nije bio samo izvor toplote – bio je živo biće doma. Gasio se samo s poštovanjem, čuvao se pepelom i nikada nije ostajao sam
Zašto se stara slama ne izbacuje pre Nikoljdana: Verovanje koje štiti dom
U srpskim domaćinstvima nekada se znalo – slama iz ikona, badnjaka i kućnih ćoškova ne iznosi se dok ne prođe Sveti Nikola. Jer ona nije smeće – već čuvar doma i molitva u tišini
Kuvana repa s belim lukom: Jeftin, star, posan ručak koji se kuvao kad nema ništa
Kada bi nestalo mesa, brašna, jaja i svega „važnog“, u starim srpskim kuhinjama ostajala je repa. A kad se ona skuva s belim lukom – nahrani i telo i dušu
Od Aranđela do Božića: Dani kada se ne udara po stolu i ne tera gost iz kuće
U srpskoj tradiciji, period između Aranđelovdana i Božića bio je vreme tišine, sabranosti i duhovnog reda – kad se ne viče, ne lupi šakom o sto i ne odbija onaj koji dođe pod krov
Zašto su se ruke prale u tišini na dan slave: Zaboravljeno pravilo gostoprimstva
U starim srpskim kućama, pre nego što bi se sela za slavsku trpezu, ruke su se prale tiho, bez reči, ponekad i napolju – jer se verovalo da voda „pamti kako si dočekan“
Komentari(0)