Selo Pećani je bilo srpska prestonica na jedan dan.
Niti manjeg mesta, niti značajnije uloge u istoriji Srbije: malo ko bi danas na karti mogao da pronađe selo Pećani. Skriveno između Ostružnice, Umke i Velike Moštanice, praktično stešnjeno i nejasno odvojeno od ostatka ovih razuđenih naselja, Pećani, danas deo beogradske opštine Čukarica, ipak, zaslužuju i tablu i ime, ali i koju reč više, piše kaldrma.rs.
Jer, ovo mesto je davne 1805. godine bilo srpska prestonica! Bar na jedan dan. A kako je ta prestonica izgledala – niti je bilo trga, niti crkve, nekog monumentalnog zdanja sa stubovima i svečanim salama, ukrašenim govornicama i svečano odevenim poslanicima.
To je bila jedna poljana iznad mesta, okružena šumom i vojnom stražom. Skupština pod vedrim nebom. A odluke – sudbinske.
Jurišalo se tada u borbu za oslobođenje i strahovalo od napada Turaka. Beograd je tek trebalo osloboditi.
Na ovoj skupštini naroda, koji nije imao svečana odela i zlatna pisarska pera, već samo hrabro srce i snažnu volju, pojavila se jedna veoma važna ličnost – prota Mateja Nenadović koji je stigao iz daleke Rusije.
On je tamo tražio podršku za srpske ustanike i stoga su svi na skupštini čekali da čuju njegov referat. Ruski car je, izgovorio je na toj poljani prota, uzeo pod zaštitu pobunjeni srpski narod!
Nije ovaj sveštenički izveštaj bio jedina tačka dnevnog reda. Bila je to prava skupština sa nekoliko tački dnevnog reda: tu je urađen i razrez poreza, kao i obračun rashoda i izdataka od početka ustanka. Takođe, izabrana je i deputacija za putovanje u Carigrad kako bi turskom sultanu predala narodnu molbu. Stešnjena između imperija, mala Srbija je tražila podršku na svim dvorovima ne bi li se oslobodila terora lokalnih osmanskih upravnika, zloglasnih dahija, čije nasilje na narodom je dostiglo nepodnošljivu tačku, piše kaldrma.rs.
Najpoznatija ustanička skupština održana je 1804. godine u Orašcu, a te godine bila je i jedna u Ostružnici. Ova u Pećanima je održana te 1805. godine, kada se narod sa svojim predvodnicima sastajao i u Borku, kao i u Smederevu.
Iako je mesto za održavanje ove "beogradske" skupštine bilo određeno pre svega po kriterijumima bezbednosti, zbog geografije i tada teške pristupačnosti za veće formacije turske vojske koja bi napala skup, ne treba zaboraviti da je ovo seoce, praktično samo sa jednom ulicom, tako na jedan dan bilo srpska prestonica. I da su upravo tu obznanjene važne vesti i donete presudne odluke za nastavak ustanka, piše kaldrma.rs.
Evo kako su zaista izgledali poslednji sati Vuka Karadžića: Način na koji je skončao ostavlja bez teksta, do poslednjeg daha molio da mu ovo donesu iz Srbije
Preminuo je u Beču, daleko od rodnog Tršića i Srbije, a njegova smrt označila je kraj jedne epohe.
Veštačko, a izgleda kao da ga je sama priroda stvorila: Ovo jezero je izletište u okolini čuvene banje
Kako bi grad Aleksinac bio adekvatno snabdevan vodom, trebalo je izgraditi branu i pregraditi reku Moravicu. Na mestu na kome se danas nalazi Bovansko jezero nekada je postojalo selo istoimenog naziva. Sokobanja i Bovansko jezero
DANAS SU DETINJCI: Porodični praznik sa prelepom simbolikom - smatra se da ovaj običaj donosi mir i blagostanje domu
Pravoslavna crkva i njeni vernici danas obeležava Detinjce, radosni porodični praznik koji se slavi tačno tri nedelje pre Božića
Reč amanet čuli smo od naših starih mnogo puta: Ovaj drevni izraz ima duboko značenje, a evo iz kog jezika potiče
U srpskoj narodnoj književnosti i pesništvu, pojam amanet ima posebnu simboliku. U mnogim narodnim pesmama i pričama, junaci ostavljaju amanet svojim najbližima – obično roditelji ili stariji članovi porodice daju svoje poverenje mlađima, obavezivši ih da čuvaju tradiciju, imanje ili porodicu.
NAROD JE OBOŽAVAO, A MUŽA INTERESOVALA KAO LANJSKI SNEG Ko je bila srpska Mona Liza
Muzej Jevrema Grujića u Svetogorskoj ulici u Beogradu čuva portret kraljice Natalije Obrenović poznat pod nadimkom "Srpska Mona Liza". Autor ovog remek-dela bio je veliki srpski slikar Stevan Todorović (1832.-1925.).
Komentari(0)