OSTRVO VIDO Simbol srpske golgote, veruje se da ovo treba da uradite kada ga posetite
Ostrvo Vido je mesto sećanja, poštovanja i duboke istorijske veze između Srbije i Grčke. Postoji verovanje da svaki Srbin treba da donese grumen zemlje iz Srbije na ovo sveto tlo, jer naša vojska je ostala zeljna svog zavicaja, mnogi se nikad nisu vratili. A onaj ko odlazi sa Vida trebalo bi da ponese bar jednu šišarku, tako vraća bar jednu napaćenu dušu stradalog vojnika u njegovu Srbiju.
Albanska golgota je ustaljen naziv za proboj srpske vojske preko Albanije tokom Prvog svetskog rata. Zbog pritisaka velike austro-ugarske, bugarske i nemačke ofanzive, čitava armija, kralj, vlada i deo naroda bio je prinuđen da se povuče na Krf, ne želeći da kapitulira.
Povlačenje srpske vojske i izbeglica preko vrleti Albanije pokrivenih snegom je započeto u zimu 1915. godine. Tokom ovog tragičnog povlačenja, usled hladnoće, gladi, bolesti i borbi sa Albancima je stradalo više od 240.000 ljudi.
Možda vas zanima:
PRIČA JEDNOG ČAČANINA IZ VELIKOG RATA: Bogosave Ćirkoviću, govorim sebi, čuvaj svaki dinar, zlu ne trebalo. Od kuće si poneo 32 dinara, to ti može trajati dugo.
Dok nisam pozvan u vojsku, mislio sam da je iza moje Gornje Gorevnice kraj sveta.
VASKRSENJE IZ PLAVE GROBNICE Čudesan događaj vezuje se za ostrvo Vido nakon povlačenja srpske vojske!
Ostrvo Vido postalo je večna kuća za hiljade srpskih vojnika koji, izmučeni bolešću i povlačenjem preko Albanije, nisu mogli dalje.
Možda vas zanima:
PRIČA JEDNOG ČAČANINA IZ VELIKOG RATA: Bogosave Ćirkoviću, govorim sebi, čuvaj svaki dinar, zlu ne trebalo. Od kuće si poneo 32 dinara, to ti može trajati dugo.
Dok nisam pozvan u vojsku, mislio sam da je iza moje Gornje Gorevnice kraj sveta.
VASKRSENJE IZ PLAVE GROBNICE Čudesan događaj vezuje se za ostrvo Vido nakon povlačenja srpske vojske!
Ostrvo Vido postalo je večna kuća za hiljade srpskih vojnika koji, izmučeni bolešću i povlačenjem preko Albanije, nisu mogli dalje.
Možda vas zanima:
PRIČA JEDNOG ČAČANINA IZ VELIKOG RATA: Bogosave Ćirkoviću, govorim sebi, čuvaj svaki dinar, zlu ne trebalo. Od kuće si poneo 32 dinara, to ti može trajati dugo.
Dok nisam pozvan u vojsku, mislio sam da je iza moje Gornje Gorevnice kraj sveta.
VASKRSENJE IZ PLAVE GROBNICE Čudesan događaj vezuje se za ostrvo Vido nakon povlačenja srpske vojske!
Ostrvo Vido postalo je večna kuća za hiljade srpskih vojnika koji, izmučeni bolešću i povlačenjem preko Albanije, nisu mogli dalje.
Posle više od mesec dana teških marševa, po lošem vremenu, srpska vojska se okupila kod Skadra, Drača i Valone. Dolazak na albanski deo jadranske obale nije značio i konačan spas. Tek cirkularom Nikole Pašića upućenim 15. januara 1916. godine ruskom caru Nikolaju II Srbima je stigla pomoć. Cirkular je stigao do cara Nikolaja 18. januara i istog dana je Nikolaj poslao telegram kralju Velike Britanija i predsedniku Francuske, u kome je rekao da ako srpska vojska ne bude spasena, da će Rusija raskinuti savez sa njima. Intervencija ruskog cara je ubrzala savezničku pomoć, a italijanska vlada je dozvolila Srbima da uđu u Valonu, pa je ubrzo počelo prebacivanje srpske vojske u Grčku.
Prvi dani na Krfu su bili užasni za Srbe. Saveznici nisu imali dovoljno vremena da se pripreme za adekvatan prihvat tako velikog broja ljudi. Nije bilo dovoljno hrane, odeće, ogreva i šatorske opreme, pa su vojnici, izmučeni od napornog marša, masovno umirali.
Ni vremenske prilike nisu bile naklonjene srpskim vojnicima jer je kiša neprekidno padala danima. Premorena i izmučena vojska je pod vedrim nebom, bez šatora i zaklona sedam dana teško podnosila ledenu kišu.
Na ostrvu Vido su iskrcavani najteži ranjenici i bolesnici i to su uglavnom bili najmlađi koje je povlačenje najviše pogodilo. Od 23. januara do 23. marta 1916. godine umrlo je 4.847 ljudi. Malo ostrvo Vido kod Krfa, koje je bilo organizovano kao bolnica, je pretvoreno u "ostrvo smrti", a more oko njega u "plavu grobnicu". Bez mogućnosti sahrane, oko 5.400 umrlih je spušteno u more. Iz pijeteta i poštovanja prema umrlim srpskim junacima, grčki ribari narednih 50 godina nisu izlovljavali ribu u tom području.
Na ovom putu srpski narod je doživeo jedan od najvećih egzodusa u svojoj istoriji. Na ostrvo Krf stiglo je 135.000 srpskih vojnika, u Bizertu oko 12.000. U zvaničnom izveštaju ministra vojnog generala Božidara Terzića, predsedniku vlade Nikoli Pašiću piše da je u povlačenju nestalo, umrlo, poginulo ili zarobljeno 243.877 ljudi. Francuski maršal Žozef Žofr je o tome rekao: „Povlačenje naših saveznika Srba, pod okolnostima pod kojima je izvršeno, prevazilazi po strahotama sve što je u istoriji kao najtragičnije zabeleženo“.
Srpska vojska se oporavila i reorganizovala do aprila i takva je prevezena na Solunski front gde je dobila svoj sektor i igrala važnu ulogu u njegovom probijanju dve godine kasnije.
Tada je nastala i izreka: "Niko ne zna šta su muke teške, k'o Albaniju nije prošao peške."
Pročitajte još:
MUZEЈ MRTVOG JEZIKA: Jedino mesto u Srbiji gde se govori rumunski jezik cara Trajana i zašto je ta kultura pod zaštitom
Vlaška zajednica u Istočnoj Srbiji čuva jedinstven jezički fenomen: arhaične romanske dijalekte koji su se razvijali u potpunoj izolaciji vekovima. Otkrivamo zašto se ovaj jezik, najbliži izvornom latinitetu Balkana, naziva "jezikom cara Trajana" i kako je pitanje njegovog imena – vlaški ili rumunski – postalo predmet političkog spora, uprkos naučnoj činjenici da je on živi spomenik antike.
KAMEN KOЈI SE PREMEŠTA: Zašto se na Planini Tari skrivalo hajdučko blago i legenda o neobjašnjivim pomeranjima obeležja
Planina Tara, sa svojom divljom lepotom i gustim, stoletnim šumama, vekovima je bila idealno utočište za sve – od mrkih medveda do hajduka. Otkrivamo zašto su hajduci baš na Tari skrivali blago i kako je legenda o kamenju koje se samo pomera nastala da bi zaštitila najveće tajne planine od pohlepe lovaca na blago.
POSLEDNJI TRAG NEMANJIĆА: Gde je zaista sahranjena Jelena Anžujska i zašto se za njen grob borilo tri dinastije
Jelena Anžujska (1236–1314) jedna je od najzagonetnijih srpskih kraljica. Rođena u plemićkoj lozi Zapada, postala je svetica Pravoslavne crkve, majka dvojice kraljeva i osnivač prve ženske škole u Evropi. Otkrivamo kako je njen grob u Manastiru Gradac postao tačka spajanja katoličke i pravoslavne vere i zašto su se tri dinastije borile za njeno nasleđe.
TAJNA IZGUBLJENOG PIVA: Zašto je Bajloni bio najmoćniji čovek Beograda i kako je nastao recept koji je propao u ratu
Bajlonijeva pijaca, kao i današnji Cetinjski kreativni distrikt, nose ime porodice koja je u Beograd donela industrijsku revoluciju i najbolje pivo na Balkanu. Otkrivamo kako je češki emigrant Ignjat Bajloni, na nagovor zeta, odabrao Srbiju umesto Amerike, stvorio carstvo, i zašto je recept za čuveno svetlo pivo "Prvenac" zauvek nestao nakon bombardovanja.
TITOV ZABORAVLJENI SOLITER: Zašto je Geneks kula u Beogradu imala dva tornja i kako je nastala legenda o 'Kapiji Beograda'
Geneks kula, poznata kao Zapadna kapija Beograda, najupadljiviji je primer brutalističke arhitekture u Srbiji i simbol moći Jugoslavije. Otkrivamo zašto je njena gradnja izazvala burne reakcije, kako je arhitekta Mihajlo Mitrović osmislio dve kule i most, i zašto čuveni rotirajući restoran na vrhu nikada nije zaživeo, ostavljajući iza sebe priču o neostvarenoj utopiji.
Komentari(0)