Teodor Janković-Mirijevski, poznat i kao Grof od Mirijeva, bio je značajan srpski naučnik, prosvetitelj i reformator koji je imao ključnu ulogu u modernizaciji obrazovanja kako u Vojvodini (deo Habsburške Monarhije) tako i u Rusiji.
Rani život
Teodor Janković-Mirijevski rođen je 1741. godine u Sremskoj Kamenici, gradu u Habsburškoj Monarhiji.
Njegova porodica poticala je iz sela Mirijevo, nedaleko od Beograda.
Prepoznat kao inteligentno dete, poslat je na studije filozofije u Beč, gde je kasnije i ostao.
Reforme u obrazovanju
Tokom 18. veka, sve više se shvatala važnost pristupačnog obrazovanja za svu decu, bez obzira na njihov društveni status.
Teodor Janković-Mirijevski aktivno je učestvovao u obrazovnim reformama u Vojvodini.
Godine 1773. postao je direktor srpskih i rumunskih škola u Banatu (region unutar Vojvodine).
Njegovi napori rezultirali su stvaranjem Školskog ustava za pravoslavne škole 1776. godine. Ovaj ustav poslužio je kao model za škole u drugim delovima Habsburške Monarhije gde su živeli Srbi, uključujući Mađarsku, Hrvatsku i Slavoniju.
Školski ustav obuhvatao je različite aspekte obrazovanja, uključujući državni nadzor, kvalifikacije nastavnika, nastavni plan i individualnu brigu o učenicima.
Nasleđe i uticaj
Teodor Janković-Mirijevski je svojim reformama značajno povećao broj srpskih i rumunskih škola u Vojvodini.
Naglasak je stavljao na jednak pristup obrazovanju za svu decu.
Njegov rad postavio je temelje onoga što danas smatramo modernim obrazovanjem.
Školski ustav uticao je na obrazovne prakse u Habsburškoj Monarhiji i šire.
U znak priznanja za svoje doprinose, dobio je plemićku titulu od austrijske države.
Njegov uticaj se proširio čak i na Rusiju, gde je njegov ugled stigao do dvora carice Katarine II.
Iako je bio zasenjen savremenicima poput Vuka Karadžića i Dositeja Obradovića, Teodor Janković-Mirijevski ostaje važna figura u istoriji srpskog obrazovanja i prosvetiteljstva . Njegova posvećenost pristupačnom i kvalitetnom obrazovanju i danas inspiriše nastavnike i učenike.
Pročitajte još:
"OVO JE NAJTEŽA VRLINA KOJU HRIŠĆANIN TREBA DA STEKNE" Vladeta Jerotić je znao kako da se čovek izbori sa teškoćama
Vladeta Jerotić jednom prilikom je jasno objasnio koja je to najteža hrišćanska vrlina koju svaki čovek treba da savlada.
Rođeni i odrasli u muslimanskim porodicama, ovi naši pevači su odlučili da slave slavu po pravoslavnim običajima: Jedan nikada nije ušao ni u džamiju
Pojedini pevači muslimanske veroispovesti odlučivali su da uprkos svojoj religijskoj pripadnosti obeležavaju pravoslavnu slavu. Ova pojava izaziva pažnju javnosti jer osvetljava složene odnose tradicije, identiteta i zajedničkog kulturnog nasleđa na Balkanu
Recept: Tarana sa orasima i medom – slatko jelo iz sirotinjske kuhinje koje danas pravi samo poneka baka
Nije ni kolač, ni doručak, a hranila je generacije. Slatka tarana sa orasima i medom bila je jelo za dane kad nema puno – ali ima duše, volje i tople vode
Zaboravljeni običaj: U novembru se ne ostavlja kuća prazna, makar „da pas laje“
Kada su dani kratki, a noći duge, u srpskom narodu se znalo – kuća ne sme da ostane sama. Makar neko da prespava, da se čuje glas, da pas zalaje. Tišina kuće bez duše zimi se smatrala lošim znakom.
Zrno u kesi, češalj pod jastuk: Predmeti koje su žene u novembru stavljale „za sreću“
U narodnom verovanju, novembar je vreme kada se duša zatvara, a kuća mora da se „utvrdi“ sitnicama koje znače mnogo – obični predmeti koji štite dom, decu i zdravlje
Komentari(0)