Koju hranu jedu monasi sa Svete Gore, čak i kada poste, jedu malo, a ovo su namirnice koje su često na njihovoj trpezi

Svetogorski monasi pridržavaju se određenih pravila koja su ustanovljena vekovima, a postoje i pravila i tradicija koja se vezuje za njihov obrok. Oni jedu ukusno, zdravo i jednostavno, a obrok ne traje duže od 15 minuta.
Otac Epifanije Milopotami, kuvar sa Atosa, u jednom intervjuu istakao je da se njihova ishrana sastoji od prirodnih proizvoda koje im daje zemlja Grčka. Smatraju da je upravo taj izbor ono što svakog monaha štiti od bolesti. Konzumiraju hranu bez konzervansa, začina i masti, u malim porcijama i mogućnosti apstinencije.
Monah je objasnio da je u procesu kuvanja najvažniji kvalitet upotrebljenih proizvoda. Takođe, treba da kuvate sa molitvom na usnama i ljubavlju u srcu, tada će jelo biti i ukusno i zdravo. Svetogorski monasi ne jedu meso, umesto toga jedu svežu ribu. U procesu kuvanja, kuvar koristi maslinovo ulje samo u utorak, četvrtak, subotu i nedelju. Bilo koja druga mast u hrani je odsutna (mast, margarin, puter, sos).
Možda vas zanima:

MONASI SA ATOSA SAVETUJU ŠTA DA RADITE KADA VAS NEKO NALJUTI: Besom kažnjavate sebe za tuđu glupost!
Monasi sa Atosa su grupa ljudi koji žive u 12 manastira na Svetoj gori u Grčkoj. U ćelije ovih monaha možete ući samo sa posebnim blagoslovom, zbog čega je komunikacija sa njima veoma retka

Ovo je jedina žena koja ima spomenik na Svetoj Gori
Hilandar nije bio jedina zvanična Sveta srpska carska lavra na Svetoj Gori Atonskoj, jer je od 14. veka taj status dobio i Manastir Svetog Pavla, zadužbina Brankovića. Na pola puta od manastirskog pristaništa i danas stoji kapelica Lepe Mare, jedini spomenik na Atosu posvećen ženi koja nije Bogorodica.

Za jačanje organizma piju puno mleka, jedu jaja i sireve, ali uvek se uzdržavaju od takve hrane tokom posta. Jastozi, hobotnice i lignje na njihovim trpezama su retkost, dozvoljene samo u vreme posta da bi se diverzifikovao riblji meni, jer su sve školjke beskrvne. Ali namirnice koje se gotovo uvek mogu naći na njihovoj trpezi jesu šumsko voće i pečurke, kao i zelene salate.
Život svetogorskih monaha je ishrana bez slatkiša i alkohola. Tek povremeno sebi dozvoljavaju halvu i lokum, malo kafe i malo vina. Uz sve to, monasi uživaju u hrani.
„Nisam išao u školu za kuvanje i nemam nikakvu diplomu. Ali, dok sam bio pored starijih, naučio sam kako da pržim luk na laganoj vatri: što se luk duže prži, to će biti ukusniji. Naučio sam i da je za kuvanje bilo kog jela potrebno strpljenje…“ – objasnio je otac Epifanije Milopotamis.
Jedno od najvažnijih pravila ishrane koje poštuju monasi sa Svete Gore jeste da se ne jede puno, pa čak ni za vreme posta. Jedu umereno, onoliko koliko je njihovom telu zaista i potrebno.

Zaboravljeni običaj "povezivanja sudbine": Kako su se u Srbiji nekada vezivali čvorovi za ljubav, plodnost i sreću
U mnogim krajevima Srbije, žene su vekovima praktikovale tihi običaj vezivanja čvorova na platnu, koncu ili travi – verujući da se tako može "zavezati" sudbina, ljubav ili zdravlje.

Ko je bila Milka Grgurova-Aleksić: Prva srpska glumica i zaboravljena autorka memoara iz 19. veka
Dok se sećamo njenih uloga na sceni, gotovo niko ne zna da je Milka Grgurova ostavila i dragocene memoare – svedočanstvo o kulturi, društvu i borbi jedne žene u svetu umetnosti.

Ko je bio Milorad Popović Šapčanin: Prvi srpski pisac koji je spojio epsko i realističko, pa nestao iz udžbenika
Iako je bio cenjen u svoje vreme, pokretao časopise, pisao o životu običnog naroda i bio pionir dečje književnosti, danas gotovo niko ne zna ko je Milorad Popović Šapčanin.

Šta kriju "Pisma iz Italije" Laze Kostića: Zaboravljena knjiga koja otkriva duhovni preobražaj pesnika daleko od Lenke
Dok se uvek govori o njegovoj ljubavi prema Lenki i pesmi "Santa Maria della Salute", retko se piše o knjizi u kojoj Laza Kostić piše o Veneciji, slobodi i sudbini Srba – sa obala Italije.

Noć kada se ne spava: "Čuvanje vetra" na Tari – zaboravljeni običaj pred Đurđevdan
Na visoravnima Tare i u zabačenim selima zapadne Srbije, mladi su nekada noć uoči Đurđevdana provodili budni, na vetrovitim vrhovima, kako bi prizvali zdravlje i plodnu godinu.
Komentari(0)