Crkva Ružica, smeštena je na Kalemegdanu u Beogradu, ima bogatu istoriju i lepotu koja je čini posebnom.

Narodno predanje svedoči da se Ružica nalazila na istom mestu gde je i danas, jer je narod poštovao izvor Svete Petke, između ostalog, zato što je njegova voda prolazila ispod temelja hrama crkve posvećene Presvetoj Bogorodici.
Veruje se da su sestre Ružica, Marica i Cveta na prostoru beogradske tvrđave podigle po jednu crkvu kao svoju zadužbinu koje su bile prozvane po njihovim imenima. U jednoj staroj narodnoj pesmi se pominje crkva pod ovim imenom na Beogradskoj tvrđavi. To su narodne pesme Ženidba Todora Jakšića i Deoba Jakšića.
Crkva Ružica je najstarija crkva u prestonici Srbije.
Možda vas zanima:
Kula Nebojša na Kalemegdanu: Od srednjovekovne kule do muzeja slobode – svedok istorije, suza i otpora
Stražar nad Dunavom koji pamti vekove

ČUDOTVORNA VODA SVETE PETKE: Pravo ČUDO! Došao sam na izvor bolestan, a sutra bio ZDRAV
Na praznik Svete Petke, svake godine je veliki red ispred crkve na Kalemegdanu, posvećene ovoj svetiteljki.
Možda vas zanima:
Kula Nebojša na Kalemegdanu: Od srednjovekovne kule do muzeja slobode – svedok istorije, suza i otpora
Stražar nad Dunavom koji pamti vekove

ČUDOTVORNA VODA SVETE PETKE: Pravo ČUDO! Došao sam na izvor bolestan, a sutra bio ZDRAV
Na praznik Svete Petke, svake godine je veliki red ispred crkve na Kalemegdanu, posvećene ovoj svetiteljki.
Možda vas zanima:
Kula Nebojša na Kalemegdanu: Od srednjovekovne kule do muzeja slobode – svedok istorije, suza i otpora
Stražar nad Dunavom koji pamti vekove

ČUDOTVORNA VODA SVETE PETKE: Pravo ČUDO! Došao sam na izvor bolestan, a sutra bio ZDRAV
Na praznik Svete Petke, svake godine je veliki red ispred crkve na Kalemegdanu, posvećene ovoj svetiteljki.
Nekada je bila barutni magacin, a kasnije je pretvorena u vojnu crkvu oko 1867. godine.
Tokom Prvog svetskog rata, crkva je teško oštećena, ali je 1925. godine ponovo osveštana nakon kompletne restauracije zahvaljujući prilozima.
Nakon obnove, desno od ulaznih vrata postavljena je spomen ploča na kojoj je između ostalog zapisano: “Za vreme svetskog rata 1914-1918 od strane austrougarske i nemačke vojske opljačkan je i porušen ovaj hram vojnički. Pod vladom kralja Srba, Hrvata i Slovenaca, Aleksandra Prvog, upravom srpskog patrijarha Dimitrija, obnovljen je hram Božiji”.
Printscreen/Youtube
Međutim, ono što Crkvu Ružicu čini jednom od najjedinstvenijih na svetu je luster koji je napravljen od ratnog materijala.
Luster je izgrađen od austrougarskih granata, puščanih i pištoljskih metaka, srpskih oficirskih sablji, delova vojničkih sanduka.
Ukrasi na ovom lusteru su, ništa drugo do – pravi kuršumi.
Crkva Ružica je tako simbolički odala poštovanje jednom vremenu i ljudima koji su živote izgubili za svoju domovinu, podsećajući nas da takvo nešto više nikada ne sme da se dogodi.

Kralj scene i kafane – neponovljivi Zoran Radmilović
Postojao je samo jedan glumac koji je mogao da napravi predstavu od sopstvene pauze, da iz jedne rečenice napravi legendu i da publiku drži u neizvesnosti šta će izgovoriti sledeće – Zoran Radmilović. Njegova scena bila je i pozornica i kafana, a život je živeo jednako strasno u oba sveta.

Kralj graditelj i ratnik – priča o Stefanu Dečanskom
Smrt kralja Milutina 1321. godine otvorila je novo poglavlje u istoriji srpske srednjovekovne države, ispunjeno dinastičkim borbama, ličnim dramama i velikim političkim preokretima.

Praštaj, da ti bude oprošteno“ – običaj Pročke u srpskoj tradiciji
U nedelju pred početak Velikog posta, širom Srbije još uvek se čuje drevni pozdrav: „Praštaj, da ti bude oprošteno.“ To je Pročka – dan kada se ljudi mire, brišu uvrede i otvaraju srca za mir.

Pavle Vuisić – glumac sa Save koga je Orson Vels proglasio najboljim na svetu
U svetu filma, titule se teško osvajaju, a još teže zaslužuju. Ipak, jedan skromni beogradski glumac, poznat po nepatvorenoj harizmi i osobenoj glumi, dobio je priznanje koje se retko čuje – od samog Orsona Velsa.

Braća na prestolu i u boju: borbe Nemanjića za krunu
Borbe oca i sinova, smene na prestolu, diplomatske igre i veličanstvene zadužbine – period od Uroša I do Milutinove smrti obeležio je uspon Srbije, ali i neprekidne dinastičke sukobe koji su oblikovali njenu istoriju.
Komentari(0)