KO JE ZAISTA BIO VLADETA JEROTIĆ: Njegovo bogato i raznoliko delo inspiriše ljude širom sveta
Vladeta Jerotić bio je izuzetna figura u savremenoj srpskoj kulturi, poznat kao psihijatar, psihoterapeut, profesor, književnik, filozof i duhovni vođa. NJegovo bogato i raznoliko delo inspiriše ljude širom sveta, a posebno omladina je zainteresovana za njegovu pisanu reč.
Vladeta Jerotić je diplomirao medicinu na Univerzitetu u Beogradu, specijalizirao psihijatriju i kasnije postao redovni profesor psihijatrije na Medicinskom fakultetu. Međutim, njegov doprinos društvu nije bio ograničen samo na medicinsku oblast. Kroz svoj rad kao psihoterapeut, Jerotić je istraživao dubine ljudske duše i posvetio se pronalaženju načina kako pomoći ljudima da prevaziđu svoje unutrašnje konflikte i teškoće.
Pored svoje književne i duhovne delatnosti, Vladeta Jerotić je bio poznat i intelektualac koji se hrabro izjašnjavao o društvenim pitanjima. NJegov smisao za humor, blagost i mudrost činili su ga omiljenim sagovornikom i učiteljem mnogima.
Zanimljive detalje iz života otkrio je u svojoj autobiografiji:
Možda vas zanima:
Svakog dana je Vladeta Jerotić radio ove 2 vežbe za mozak: Zbog njih je imao oštro pamćenje, a ne zahtevaju preveliki trud
Za Vladetu Jerotića su ovo bile ključne vežbe za pamćenje.
U samo 1 rečenici je Vladeta Jerotić pojasnio šta razboli i uništi svakog čoveka: Mudrost koja otkriva sve
Vladeta Jerotić je u jednoj rečenici objasnio šta čoveka razboli i uništi.
Možda vas zanima:
Svakog dana je Vladeta Jerotić radio ove 2 vežbe za mozak: Zbog njih je imao oštro pamćenje, a ne zahtevaju preveliki trud
Za Vladetu Jerotića su ovo bile ključne vežbe za pamćenje.
U samo 1 rečenici je Vladeta Jerotić pojasnio šta razboli i uništi svakog čoveka: Mudrost koja otkriva sve
Vladeta Jerotić je u jednoj rečenici objasnio šta čoveka razboli i uništi.
Možda vas zanima:
Svakog dana je Vladeta Jerotić radio ove 2 vežbe za mozak: Zbog njih je imao oštro pamćenje, a ne zahtevaju preveliki trud
Za Vladetu Jerotića su ovo bile ključne vežbe za pamćenje.
U samo 1 rečenici je Vladeta Jerotić pojasnio šta razboli i uništi svakog čoveka: Mudrost koja otkriva sve
Vladeta Jerotić je u jednoj rečenici objasnio šta čoveka razboli i uništi.
"Rođen sam u Beogradu, u činovničkoj porodici, avgusta 1924. godine. "Jedinac u majke!" Dok sam bio mali, ponekad sam pitao roditelje zašto nemam brata ili sestru. Kasnije, ovakva pitanja bila su sve ređa, pa mi se, na kraju, činilo da je baš dobro što sam jedinac, jer sam uživao u narcističkim prednostima jedinca.
Naravno, već sam za vreme gimnazijskog školovanja lagano otkrivao u sebi, kao i u odnosima sa ljudima, prilične nedostatke i "pukotine" karaktera samo jednog deteta u porodici. I danas smatram da je jedan deo Senke u mojoj ličnosti (kako je Jung nazvao "palog brata" u nama, odnosno inferiorni deo ličnosti) - samo delimično korigovan svesnim uvidom, radom na sebi i povoljnim spoljašnjim uslovima – treba pripisati egoizmu, koji uvek preti da nabuja u jedinca u porodici, nad kojim roditelji preterano lebde i strepe. Otud sam preporučivao većini mojih pacijenata, poznanicima i mlađim prijateljima da imaju više dece, pošto je porodična dinamika u takvim porodicama daleko prirodnija i normalnija, nego tamo gde raste jedna biljka koja će, možda, dati cvet, ali to nikad nije sigurno.
Oca sam zapamtio kao vrednog i poštenog čoveka koji je savesno obavljao svoje dužnosti; bio je tačan, strog i precizan u svemu što je radio, pa je smatrao sasvim prirodnim da i od mene to isto zahteva. Majka je bila topla, osećajna, malo nervozna žena, ne uvek zadovoljna pomalo krutim i ne mnogo društvenim mužem, pa je, zbog toga, prenosila višak svojih neostvarenih želja na mene, što nije bilo uvek dobro.
Recept: Tarana sa orasima i medom – slatko jelo iz sirotinjske kuhinje koje danas pravi samo poneka baka
Nije ni kolač, ni doručak, a hranila je generacije. Slatka tarana sa orasima i medom bila je jelo za dane kad nema puno – ali ima duše, volje i tople vode
Zaboravljeni običaj: U novembru se ne ostavlja kuća prazna, makar „da pas laje“
Kada su dani kratki, a noći duge, u srpskom narodu se znalo – kuća ne sme da ostane sama. Makar neko da prespava, da se čuje glas, da pas zalaje. Tišina kuće bez duše zimi se smatrala lošim znakom.
Zrno u kesi, češalj pod jastuk: Predmeti koje su žene u novembru stavljale „za sreću“
U narodnom verovanju, novembar je vreme kada se duša zatvara, a kuća mora da se „utvrdi“ sitnicama koje znače mnogo – obični predmeti koji štite dom, decu i zdravlje
Jesenje „prespavalice“: Kako su naši stari čuvali zdravlje snom do Nikoljdana
U narodnom verovanju, od Aranđelovdana do Nikoljdana ne leže se kasno, ne ustaje se rano, i ne budi se dete iz sna – jer se u snu odmara ne samo telo, već i duša pred zimu
Zašto se u kući ne peva naglas u novembru: Vreme tihe reči i sabranosti
U narodnoj tradiciji, novembar nije mesec za pesmu. To je vreme kada se povlači duša, spušta pogled i čuva tišina – jer kad priroda utihne, ni čovek ne bi trebalo da viče
Komentari(0)