Srpski narodni običaji potiču iz davnih vremena i u skladu su sa starim verovanjima Srba, koji su opstali do danas. Narodne običaje često prate razne tajanstvene i mistične radnje koje narod čini u raznim prilikama i iz raznih pobuda, verujući da će mu to nekako pomoći i koristiti.
Namena narodnih običaja je različita i može biti:
- da se zaštiti zdravlje ukućana,
- da se sačuva i poveća porod i imovina,
- da pada kiša i da se natope žedna polja,
- da se suzbiju i razbiju gradonosni oblaci.
- da se pridobije osoba koja se voli,
- da se izleči bolesnik,
- da se napakosti nekome, itd.
Postoji mnogo narodnih običaja: za svaku radnju, svaki događaj, svaki praznik, svaku priliku i nepriliku. Običaji su se u narodu dosta množili, menjali i dopunjavali.
Srbi su narod sa bogatom tradicijom, koji se, zbog različitih istorijskih okolnosti suočavao sa velikim iskušenjima njenog očuvanja. Međutim, mnogi običaji Srba su tokom dugog vremenskog perioda bili izgubljeni ili potisnuti. Danas, u izmenjenim okolnostima, unutar srpskog entiteta, postoji sve veća težnja da se većina običaja obnovi i utka u kontekst savremenog života. Najzastupljeniji i najpoznatiji običaji kod Srba su običaji životnog ciklusa, koji su u vezi sa rođenjem, krštenjem, venčanjem, odlazakom u vojsku, smrću itd. Koliko je čuvanje običaja bilo značajno za zajednicu govori i izreka “bolje zemlju prodati, nego običaj izgubiti”.
Možda vas zanima:
Šta su zavetine, i kako se razlikuju od krsne slave, i zašto se ovaj običaj čuva u Srbiji
Pored krsne slave, koja je zaštitni znak srpskog naroda, postoji još jedan manje poznat, ali jednako važan običaj – zavetina. To je praznik koji ne slavi pojedinačna porodica, već celo selo ili mahala, u znak zajedničkog zaveta svecu zaštitniku.
Kada selo slavi – zavetina, praznik zajedništva i radosti
Od davnina, svako srpsko selo imalo je svog zaštitnika, a zavetina je bila trenutak kada se okupljalo celo mesto – u molitvi, pesmi i gostoprimstvu.
Možda vas zanima:
Šta su zavetine, i kako se razlikuju od krsne slave, i zašto se ovaj običaj čuva u Srbiji
Pored krsne slave, koja je zaštitni znak srpskog naroda, postoji još jedan manje poznat, ali jednako važan običaj – zavetina. To je praznik koji ne slavi pojedinačna porodica, već celo selo ili mahala, u znak zajedničkog zaveta svecu zaštitniku.
Kada selo slavi – zavetina, praznik zajedništva i radosti
Od davnina, svako srpsko selo imalo je svog zaštitnika, a zavetina je bila trenutak kada se okupljalo celo mesto – u molitvi, pesmi i gostoprimstvu.
Možda vas zanima:
Šta su zavetine, i kako se razlikuju od krsne slave, i zašto se ovaj običaj čuva u Srbiji
Pored krsne slave, koja je zaštitni znak srpskog naroda, postoji još jedan manje poznat, ali jednako važan običaj – zavetina. To je praznik koji ne slavi pojedinačna porodica, već celo selo ili mahala, u znak zajedničkog zaveta svecu zaštitniku.
Kada selo slavi – zavetina, praznik zajedništva i radosti
Od davnina, svako srpsko selo imalo je svog zaštitnika, a zavetina je bila trenutak kada se okupljalo celo mesto – u molitvi, pesmi i gostoprimstvu.
Vuk Karadžić je zabeležio dosta narodnih običaja i zahvaljujući njegovom radu, mnogi su i danas poznati. Narodni običaji vezani za narodne praznike opisivani su u raznim narodnim kalendarima koji se formiraju za jednu godinu ili više godina.
Posebni običaji
Običaji vezani za svadbu: Bidermajer – kada se završi ceremonija venčanja, mlada baca bidermajer. Devojka koja ga uhvati je po verovanjima sledeća za udaju.
Jabuka – kada mladoženja ide po mladu, običaj je da tast postavi jabuku na najviše drvo u mladinom dvorištu. Mladoženja ne može da odvede mladu sve dok puškom ne pogodi jabuku na drvetu.
Običaji vezani za sahrane: Priprema za sahranu, opelo, osvećenje vodice.
Običaji vezani za rođenje deteta: Stavljanje crvenog konca bebi na ruku – protiv uroka, darivanje deteta – najčešće zlatom, cepanje košulje.
Običaji vezani za rođendan: Izvlačenje (čupanje) ušiju, gašenje svećica, darivanje slavljenika.
Recept: Tarana sa orasima i medom – slatko jelo iz sirotinjske kuhinje koje danas pravi samo poneka baka
Nije ni kolač, ni doručak, a hranila je generacije. Slatka tarana sa orasima i medom bila je jelo za dane kad nema puno – ali ima duše, volje i tople vode
Zaboravljeni običaj: U novembru se ne ostavlja kuća prazna, makar „da pas laje“
Kada su dani kratki, a noći duge, u srpskom narodu se znalo – kuća ne sme da ostane sama. Makar neko da prespava, da se čuje glas, da pas zalaje. Tišina kuće bez duše zimi se smatrala lošim znakom.
Zrno u kesi, češalj pod jastuk: Predmeti koje su žene u novembru stavljale „za sreću“
U narodnom verovanju, novembar je vreme kada se duša zatvara, a kuća mora da se „utvrdi“ sitnicama koje znače mnogo – obični predmeti koji štite dom, decu i zdravlje
Jesenje „prespavalice“: Kako su naši stari čuvali zdravlje snom do Nikoljdana
U narodnom verovanju, od Aranđelovdana do Nikoljdana ne leže se kasno, ne ustaje se rano, i ne budi se dete iz sna – jer se u snu odmara ne samo telo, već i duša pred zimu
Zašto se u kući ne peva naglas u novembru: Vreme tihe reči i sabranosti
U narodnoj tradiciji, novembar nije mesec za pesmu. To je vreme kada se povlači duša, spušta pogled i čuva tišina – jer kad priroda utihne, ni čovek ne bi trebalo da viče
Komentari(0)