Tradicija je pala u vodu zbog samo jednog razloga: Evo zašto sada na grobove u Srbiji postavljaju crne ploče
Krstova, koji su karakteristični za naša groblja, sve je manje
Kada je u pitanju sahranjivanje, poslednjih decenija javila se praksa koja nema baš nikakve veze sa srpskom tradicijom i većini poznavalaca tematike smeta – postavljanje mermernih ploča umesto krstova na grobu.
Groblja u Srbiji prilično su raznolika i šarolika mesta. Tu se može videti čitava plejada različitih nadgrobnih “dizajna” pa ima crnih i belih ploča, srca, petokrakih zvezda, a neki idu toliko daleko pa prave grobove i u oblicima – automobila, šahovskih figura, pokojnika… Običnih krstova sve je manje!
Crne vertikalne i horizontalne ploče, koje su postale trend u poslednjih 50 godina, nemaju nikakve veza sa srpskom kulturom i, istorijski, zapravo su se prvo koristile na katoličkim grobljima. U osnovi pravoslavnih grobova uvek je bio samo krst.
Stručnjaci procenjuju da nadgrobnih spomenika koji simbolišu deo istorije i kulture Srba, danas na grobljima ima u promilima.
Zabeleženo je i to da je u prošlosti u Srbiji popisano oko 2.000 crteža različitih nadgrobnih spomenika, u čijoj osnovi je uvek bio krst. Bilo je tu i floralnih motiva, ali osnova je uvek bila ista – krst kao mesto oko koga se pravoslavci sabiraju. Ovi grobovi u prošlosti su se uglavnom pravili od kamena peščara, a ne mermera kako je danas skoro isključivo pravilo.
Razlozi za činjenicu da Srbi za svoje preminule danas češće biraju crne ploče, umesto krstova većina traži u finansijama. Ploča je jeftinija od isklesanog nadgrobnog obeležja.
A to svakako nije način da se odužimo ni našim precima ni tradiciji, zar ne?
Uoči zimske slave: Zašto se kuća ne mete i ne presipa voda preko praga
U danima pred Aranđelovdan, Nikoljdan i Božić, srpski domaćini znali su – kuća se ne čisti na silu, ne izbacuje ništa preko praga i ne „dira tišina“ bez potrebe
Manastir Svetog Romana kod Đunisa: Svetinja koju zna samo tišina
Na obroncima Jastrepca, skriven između šuma i tišine, stoji manastir Svetog Romana – mesto gde ljudi dolaze ne da govore, već da slušaju ono što se u sebi više ne čuje
Zašto se u novembru nosi voda u kuću bez reči: Običaj tihe molitve koja se ne izgovara, ali se zna
U danima pred zimu, naročito uoči velikih praznika, naši stari su znali – voda se ne unosi u kuću bilo kako. Ako želiš da ti kuća bude mirna, voda se nosi ćutke.
Kako su se u novembru palile prve „domaće zvezde“: Ognjište, kandilo i lampa pre struje
U dugim novembarskim noćima, pre nego što je u selo stigla struja, srpske kuće osvetljavale su se plamenom – ne samo zbog svetla, već zbog poštovanja, tišine i porodične topline
Aranđelovdanske večeri: Zašto se kaže da Arhangel „ne prašta, ali čuva“
Uoči Aranđelovdana, koji se obeležava 21. novembra, u narodu se šapuće više nego što se govori. Sveti Arhangel Mihailo se ne slavi zbog veselja – već zbog zaštite, istine i tišine
Komentari(0)