Prva privatna škola u Srbiji bila je ova drvena kuća: Deda kraljice Drage Obrenović bio je toliko bogat da je plaćao učitelja iz Osijeka da dolazi i uči srpsku decu
Iako vekovima pod Turcima, Srbi su pronalizili načine da steknu osnovna znanja i ne ostanu nepismeni. Slova i geografiju učili su u manstirima, ali u gornjomilanovačkom selu Lunjevica, pod patronatom bogatog trgovca Nikole Milićevića Lunjevice, 1807. godine formirana je prva privatna škola u zapadnoj Srbiji.
“Njegovo bogatstvo tada se procenjivalo na šezdeset hiljada dukata. U svom selu imao je nekoliko kuća i svaka je imala svoju namenu. U jednoj kamenoj naprvio je učionicu i pisarnicu i tu su se osnovnom obrazovanju učila njegova, i deca viđenijih Srba. Učitelji su dolazili iz okolnih sela, a jedan čak i iz Osijeka. Sve ih je pošteno plaćao, a školovanje je trajalo nekoliko godina, najpoznatiji đak svakako je Jevrem Obrenović, rođeni Milošev brat”, izjavio je za RINU, Aleksandar Marušić, direktor Muzeja rudničko-takovskog kraja.
Kroz klupe je prošlo na desetine seoskih đaka, ali škola je nakon Drugog srpskog ustanka prestala da postoji. Međutim, drvena kuća ostala je da seća na davna vremena kad se srpska istorija započinjala upravo iz takvih građevina. Danas je ona odolela zubu vremena, a od Narodne banke Srbije kupio ju je major Pantelija Mijatović, Solunac i sada tu žive njegovi potomci.
rina
“Ova kuća je znamenito kulturno – istorijsko dobro i nema govora da će se ikad srušiti. Koliko nam finasije dozvoljavaju mi ćemo je rekonstruisati, ali na način da ona i dalje ostane autentična i da seća na prošla vremena. Naoružani znanjem iz leterature ovde često dolaze i turisti, ali su prvu privatnu školu koja je napravljena u ovom delu Srbije poetili i visoki državni zvaničnici, kao i nekoliko ambasadora”, kaže Milovan Petković, zet porodice Mijatović.
rina
Pored toga što je ovde bila privatna škola, ovo gornjomilanovačko selo, upravo zahvaljujuići Nikoli Lunjevici bilo je jedno od najrazvijenih u to doba. Kao jedan od najbogatijih Srba u to vreme, Nikola je na svom konaku često primao i bogate Turke i sa njima sarađivao, zato ne iznenađuje ono što su meštani tokom vremena pronalazili na svojim imanjima.
“Dok sam pravio kuću, pronašao sam ostatke turskog kupatila, što znači da su se ovde okupljali i provodili vreme Srbi i Turci zajedno. A koliko je Nikola Lunjevica bio sposoban govori i to da je do svojih kuća doveo vodu sa obližnjeg brda i postavio glinene cevi koje se i dan danas nalaze u zemlji”, priča meštanin Ilija Matijević.
rina
Kuću Nikole Lunjevice u istoimenom selu često je posećivala i njegova unuka, kraljica Draga Obrenović i tu provodila vreme sa svojom porodicom. Tu je svojevremeno postojala i plantaža kestena jer je na plodnoj zemlji kod Bistrog potoka, kako kažu istoričari, upevalo sve što bi bilo posađeno.
Uoči zimske slave: Zašto se kuća ne mete i ne presipa voda preko praga
U danima pred Aranđelovdan, Nikoljdan i Božić, srpski domaćini znali su – kuća se ne čisti na silu, ne izbacuje ništa preko praga i ne „dira tišina“ bez potrebe
Manastir Svetog Romana kod Đunisa: Svetinja koju zna samo tišina
Na obroncima Jastrepca, skriven između šuma i tišine, stoji manastir Svetog Romana – mesto gde ljudi dolaze ne da govore, već da slušaju ono što se u sebi više ne čuje
Zašto se u novembru nosi voda u kuću bez reči: Običaj tihe molitve koja se ne izgovara, ali se zna
U danima pred zimu, naročito uoči velikih praznika, naši stari su znali – voda se ne unosi u kuću bilo kako. Ako želiš da ti kuća bude mirna, voda se nosi ćutke.
Kako su se u novembru palile prve „domaće zvezde“: Ognjište, kandilo i lampa pre struje
U dugim novembarskim noćima, pre nego što je u selo stigla struja, srpske kuće osvetljavale su se plamenom – ne samo zbog svetla, već zbog poštovanja, tišine i porodične topline
GLUMAČKI VELIKANI ČLANOVI VESPA MUZEJA SRBIJA: Manje poznate priče i svedočanstva o legendama grada
Čuveni glumac Dragan Nikolić bio je počasni član Vespa muzeja Srbije
Komentari(0)