KO JE BIO ČUVENI JAGODINSKI ČIČA Ostao bez obe noge u ratu, čezama sa konjima dolazio u kafanu na pivo i zbijao šale sa svima
Sećate li se rumenog čikice sa brkovima koji se smeje uz čašu piva?
On nije bio izmišljen lik, već je zaista postojao. U pitanju je Miroslav Mitrović, poznatiji kao Losa. Rođen je 1892. godine u srcu Šumadije, u selu Dragovo.
Učestvovao je u I svetskom ratu, gde je zbog teškog ranjavanja ostao invalid bez obe noge, ali vedrog duha. Upravo zbog toga bio je i najomiljenija ličnost u selu. Često je u čezama sa konjima išao u Jagodinu na pivo učuvenu Šarenu kafanu. Tamo je i upoznao komercijaliste pivare, koji su mu predložili fotografisanje na koje se on pojavio doteran.
Fotografisan je i kao takav postao model za nalepnicu čuvenog brke sa flaše Jagodinskog piva. Sam Miroslav, kao ni ljudi u selu, nije bio svestan da je postao po tome poznat, već je saznao kada je slučajno u prodavnici ugledao svoj lik na flaši omiljenog piva. To ga je jako obradovalo i počeo je da priča da će na taj način živeti večno. Od tada, gde god bi se pojavio tamo gde je služeno Jagodinsko pivo za njega je bilo besplatno.
I danas u Dragovu žive njegovi potomci koji imaju samo reči hvale za njega jer se i kao invalid bavio poljoprivredom-puzeći dok nije dobio proteze. Kasnije se bavio i pčelarstvom.
Miroslav Mitrović je umro 1961. godine, ali njegov lik nije, jer je Jagodinski čiča početkom 21 veka zaštićen u međunarodnoj instituciji za zaštitu intelektualne svojine u Ženevi.
Zašto se stara slama ne izbacuje pre Nikoljdana: Verovanje koje štiti dom
U srpskim domaćinstvima nekada se znalo – slama iz ikona, badnjaka i kućnih ćoškova ne iznosi se dok ne prođe Sveti Nikola. Jer ona nije smeće – već čuvar doma i molitva u tišini
Kuvana repa s belim lukom: Jeftin, star, posan ručak koji se kuvao kad nema ništa
Kada bi nestalo mesa, brašna, jaja i svega „važnog“, u starim srpskim kuhinjama ostajala je repa. A kad se ona skuva s belim lukom – nahrani i telo i dušu
Od Aranđela do Božića: Dani kada se ne udara po stolu i ne tera gost iz kuće
U srpskoj tradiciji, period između Aranđelovdana i Božića bio je vreme tišine, sabranosti i duhovnog reda – kad se ne viče, ne lupi šakom o sto i ne odbija onaj koji dođe pod krov
Zašto su se ruke prale u tišini na dan slave: Zaboravljeno pravilo gostoprimstva
U starim srpskim kućama, pre nego što bi se sela za slavsku trpezu, ruke su se prale tiho, bez reči, ponekad i napolju – jer se verovalo da voda „pamti kako si dočekan“
Kako je nastalo "Kažite dragička"? Zanimljiva priča o Beograđanki koja je volela ovo da radi
Donosimo vam zanimljivu priču o gospođi Dragi po kojoj je nastala čuvena izreka "Kaži dragička!"
Komentari(0)