Sveta velikomučenica Efimija i sveta blažena kneginja Olga – obe su nazvane još po jednim imenom: sveta Efimija se naziva «Svehvalnom », a svetu Olgu su još savremenici zvali «najmudrijom među ženama».
Sveta Jefimija je mučenički postradala tokom gonjenja hrišćana za vreme Dioklecijana, i njenog stradanja i smrti se sećamo 16. septembra. A danas se njen pomen praznuje povodom jednog čuda, koje se dogodilo za vreme Četvrtog vaseljenskog cabora. Četvrti vaseljenski cabor je trebalo da razreši ko je u pravu – oni koji veruju da je Hristos bio Bog i Čovek, Bogočovek, ili oni koji tvrde da je Božanstvo u Hristu potpuno progutalo ljudskost, tako da su čak i NJegova stradanja bila samo prividna.
Kada su predstavnici pravoslavnih, na čelu sa svetim Anatolijem Carigradskim i Juvenalijem Jerusalimskim, mnogim argumentima iz Svetog Pisma i Predanja dokazali da Hristos jeste Bogočovek, onda su, želeći da dobiju još i naročitu Božiju potvrdu gde je prava vera, napisali dva ispovedanja vere – pravoslavno i monofizitsko. Oba su bila položena u grob s moštima sv. Jefimije, koje su se nalazile u tom hramu u kom su se odigravala zasedanja Četvrtog vaseljenskog Sabora. Grob je bio zatvoren, hram zaključan, tako da u njega niko nije mogao ući, a kada su kroz tri dana otključali hram i otvorili grob, pravoslavno ispovedanje je ležalo na grudima sv. Jefimije, a monofizitsko pod njenim nogama, izgledalo je kao da ga gazi. Posle tako jasnog Božijeg ukazanja, definitivno je utvrđeno ono što i mi danas ispovedamo: da Hristos jeste Bogočovek, a monofizitska vera je bila osuđena. Sv. Jefimiju su tada nazvali «potvrdom svetih otaca» [videti kondak svetoj mučenici Jefimiji], «utvrđenjem pravoslavne vere».
Prošlo je nekoliko stotina godina od ovog čuda. Primila je hrišćanstvo velika ruska kneginja Olga, dobivši na krštenju ime Jelena. Ona je želela da krsti čitavu Rusiju, mnogi su i sledili njen primer, ali da u potpunosti ostvari svoju želju nije uspela, i čak je i njen sin, surovi Svjatoslav, ostao paganin. Ali njen unuk Vladimir je rešio da promeni veru. Kada je on počeo da se priklanja Pravoslavlju, sazvao je svoje boljare i vojvode na sastanak. Pošto su izneti mnogi argumenti u korist primanja Pravoslavlja iz Carigrada, boljari su rekli: «Da ta vera nije dobra, ne bi je primila najmudrija od žena Olga». Taj argument je bio toliko ubedljiv, da je pitanje o primanju vere bilo rešeno. Ono što Olga nije mogla da učini za života, učinila je posle smrti. Spomen na nju kao svetiteljku počeo je da se proslavlja po celoj Rusiji na dan njene smrti, 11. jula, zajedno sa sv. Jefimijom, čije su mošti prenesene iz Halkidona u Carigrad.
Komentari (0)