JUGOSLOVENSKA JAVNOST BILA ŠOKIRANA, OGLASIO SE I TITO Nakon objavljivanja "Jeretičkih priča", na Ćopića je bacano drvlje i kamenje
Jugoslovenska javnost je bila šokirana, a reakcije su bile burne i žestoke, atmosfera dramatična, pa se oglasio i sam Tito.

Branko Ćopić je vrlo smelo u Književnim novinama objavio svoju „Jeretičku priču” u avgustu 1950. godine. Ćopić je u svojoj priči satirično opisivao sve devijacije novog posleratnog društva, uglavnom ismevajući nove navike privilegovanog sloja.
Radnja ove priče prati svakodnevne „muke” nekolicine važnih drugova - ministra (čija se svastika, inače studentkinja, na fakultet vozi kolima), njegovog pomoćnika (koji mašta o tome da ženidbom i sam postane ministar), jednog generala, a zatim i važnog pojedinca za koga niko nije siguran čime se bavi „jer samo mudro i važno ćuti”.
Da cela priča bude tragikomičnija, radnja se odvija u predratnoj vili, građenoj za vreme „nenarodne Jugoslavije”, u blizini plaže, tokom jednog, za aktere radnje, tipičnog letnjeg dana.
Možda vas zanima:

TITOV POSLEDNJI POKLON: Zašto je Beli dvor na Dedinju izgrađen u stilu srednjeg veka i kakvu tajnu krije Titova bašta
Beli dvor na Dedinju je svima poznat kao rezidencija kraljevske porodice, ali malo ko zna za njegovu burnu istoriju u vreme komunizma. Otkrivamo zašto je princ Pavle Karađorđević dvorac gradio u neoklasičnom stilu i kakve je sve tajne sakrivao Josip Broz Tito u bašti, nakon što ga je preuzeo od monarhije.

Iz ovog razloga Tito nikad nije obišao grob majke i sina: Josip Broz je morao noću da sahrani svoje dete, ocu nikad nije oprostio izdaju njegove majke
Kupinec, zaboravljeno selo kraj Jastrebarskog, čuva grobove roditelja Josipa Broza Tita, koje on nikada nije posetio, otkrivajući porodične tajne
Možda vas zanima:

TITOV POSLEDNJI POKLON: Zašto je Beli dvor na Dedinju izgrađen u stilu srednjeg veka i kakvu tajnu krije Titova bašta
Beli dvor na Dedinju je svima poznat kao rezidencija kraljevske porodice, ali malo ko zna za njegovu burnu istoriju u vreme komunizma. Otkrivamo zašto je princ Pavle Karađorđević dvorac gradio u neoklasičnom stilu i kakve je sve tajne sakrivao Josip Broz Tito u bašti, nakon što ga je preuzeo od monarhije.

Iz ovog razloga Tito nikad nije obišao grob majke i sina: Josip Broz je morao noću da sahrani svoje dete, ocu nikad nije oprostio izdaju njegove majke
Kupinec, zaboravljeno selo kraj Jastrebarskog, čuva grobove roditelja Josipa Broza Tita, koje on nikada nije posetio, otkrivajući porodične tajne
Možda vas zanima:

TITOV POSLEDNJI POKLON: Zašto je Beli dvor na Dedinju izgrađen u stilu srednjeg veka i kakvu tajnu krije Titova bašta
Beli dvor na Dedinju je svima poznat kao rezidencija kraljevske porodice, ali malo ko zna za njegovu burnu istoriju u vreme komunizma. Otkrivamo zašto je princ Pavle Karađorđević dvorac gradio u neoklasičnom stilu i kakve je sve tajne sakrivao Josip Broz Tito u bašti, nakon što ga je preuzeo od monarhije.

Iz ovog razloga Tito nikad nije obišao grob majke i sina: Josip Broz je morao noću da sahrani svoje dete, ocu nikad nije oprostio izdaju njegove majke
Kupinec, zaboravljeno selo kraj Jastrebarskog, čuva grobove roditelja Josipa Broza Tita, koje on nikada nije posetio, otkrivajući porodične tajne
Nakon objavljivanja priče, na Ćopića je bacano drvlje i kamenje. Započela je hajka sa svih strana, u kojoj su se društveni delatnici utrkivali ko će ga više osuditi. I sam Tito je u jednom svom govoru koji je štampan u Borbi, žestoko iskritikovao Ćopića. Tito je bio besan kao ris, ali je spomenuo da Ćopića ipak neće hapsiti.
Uvek duhoviti Ćopić i u toj neprijatnoj atmosferi pokazao je svoj smisao za humor tako što je isekao za njega najvažniji deo članka, u kome piše da neće biti hapšenja, odlučio da ga zalepi na ulazna vrata svoga stana - za svaki slučaj. A i napisao je obimno pismo svom "drugu" Veljku.
Ivo Andrić je tada rekao Ćopiću: "Savetovao sam te da pišeš romane, a ne priče", a Branko je odgovorio: "Romani su dugački to niko ne čita..."
Ipak nije bilo tako. U godinama koje slede Branko je postao najtiražniji jugoslovenski pisac.
Lepote Srbije su i na Viberu gde vam donosimo razne priče, pridružite se našoj zajednici.
BONUS VIDEO:

SKRIVENA PRIČA O VENČANJU: Zašto je Kralj Aleksandar Karađorđević terao goste sa slavlja i ko je "prokleo" krunu
Venčanje Kralja Aleksandra I Karađorđevića i rumunske princeze Marije Hoencolern 1922. godine bio je svetski događaj prve klase – prva velika kraljevska svadba u Beogradu. Otkrivamo zašto su političke tenzije pratile svaki korak slavlja, zašto su gosti bili izbacivani i kako je ta raskošna ceremonija postala uvod u tragičnu sudbinu jugoslovenske krune.

POGAČA ZA VUKOVE: Zašto se na Mratindan u Srbiju ne ide bez obrednog hleba i kako se odvraća hromi vuk od stoke
Mratindan, 24. novembar, u narodu se oduvek obeležavao kao jedan od najopasnijih dana u godini – početak "vučijih dana". Otkrivamo zašto je ovaj praznik, posvećen Svetom Stefanu Dečanskom, u narodu povezan sa vukovima i šta domaćini moraju da urade kako bi zaštitili svoju stoku od "kriveljana", najopasnijeg hromog vuka.

KUĆA KOJA NEMA TEMELJ: Tajna Kapetan-Mišinog zdanja – zašto je najbogatiji Srbin gradio dvor za Karаđorđeviće i kome ga je na kraju poklonio
Kapetan-Mišino zdanje, sedište Rektorata Univerziteta u Beogradu, jedna je od najreprezentativnijih palata 19. veka. Ipak, ova monumentalna građevina krije tajnu: nije građena za obrazovanje, već kao nesuđeni dvor jedne srpske dinastije. Otkrivamo kako je politički preokret prekinuo gradnju i zašto je najbogatiji Srbin svog doba zdanje zaveštao "otečestvu".

KUĆA KOJA NEMA TEMELJ: Zašto je Stara kapetanija u Zemunu izgrađena na samoj ivici reke i kako ju je Dunav spasao od zaborava
Stara Kapetanija u Zemunu je mnogo više od zgrade – ona je simbol Zemuna kao lučkog grada, svedok granice dveju imperija i arhitektonski prkos reci. Otkrivamo kako je zgrada, sagrađena na samoj aluvijalnoj obali Dunava, odolevala vekovima poplavama i kako je njen opstanak dokaz inženjerskog podviga Austrougarske monarhije.

NEVIDLJIVA GRANICA: Zašto se na reci Savi i danas praktikuje "kupanje mrtvih" i ko su bile Savske vodene vile
Reka Sava, moćna i mistična, oduvek je bila granica svetova: od Austrougarske do turske imperije, ali i granica između života i smrti. Otkrivamo drevna paganska verovanja vezana za Savu, mit o njenom imenu i zašto se u krajevima Posavine i danas čuva ritual pranja pokojnika vodom sa reke, kao i legenda o vodenim vilama koje su bile opasnije od utapanja.
Komentari(0)