ZNAM ZA JADAC: Evo odakle potiče običaj koji se ukorenio kod Srba i kolika je njegova moć!
Ovaj izraz se duboko ukorenio u narodu kao termin koji se koristi kada znate da neko pokušava da vas prevari.
U našem narodu postoje razni narodni običaji i verovanja koji sežu u daleku prošlost, a u koje se i danas veruje. Jedan od njih je takozvani jadac.
Naime, kost za ispunjavanje želja je običaj koji je bio popularan još u staroj eri, a smatra se da priziva sreću.
Njegova popularnost je rasla, te su mnogi odlomljene delove kosti nosili oko vrata kao amajlije.
Možda vas zanima:
Starinski nakit i amajlije u Srbiji – kako su se ljudi štitili od uroka i zlih sila
Pre nego što je nakit postao modni detalj, on je u srpskoj tradiciji imao prvenstveno zaštitnu ulogu. Pravili su ga od srebra, kosti, drveta ili tkanine, a verovalo se da svaki predmet nosi posebnu moć.
Šta su zavetine, i kako se razlikuju od krsne slave, i zašto se ovaj običaj čuva u Srbiji
Pored krsne slave, koja je zaštitni znak srpskog naroda, postoji još jedan manje poznat, ali jednako važan običaj – zavetina. To je praznik koji ne slavi pojedinačna porodica, već celo selo ili mahala, u znak zajedničkog zaveta svecu zaštitniku.
Možda vas zanima:
Starinski nakit i amajlije u Srbiji – kako su se ljudi štitili od uroka i zlih sila
Pre nego što je nakit postao modni detalj, on je u srpskoj tradiciji imao prvenstveno zaštitnu ulogu. Pravili su ga od srebra, kosti, drveta ili tkanine, a verovalo se da svaki predmet nosi posebnu moć.
Šta su zavetine, i kako se razlikuju od krsne slave, i zašto se ovaj običaj čuva u Srbiji
Pored krsne slave, koja je zaštitni znak srpskog naroda, postoji još jedan manje poznat, ali jednako važan običaj – zavetina. To je praznik koji ne slavi pojedinačna porodica, već celo selo ili mahala, u znak zajedničkog zaveta svecu zaštitniku.
Možda vas zanima:
Starinski nakit i amajlije u Srbiji – kako su se ljudi štitili od uroka i zlih sila
Pre nego što je nakit postao modni detalj, on je u srpskoj tradiciji imao prvenstveno zaštitnu ulogu. Pravili su ga od srebra, kosti, drveta ili tkanine, a verovalo se da svaki predmet nosi posebnu moć.
Šta su zavetine, i kako se razlikuju od krsne slave, i zašto se ovaj običaj čuva u Srbiji
Pored krsne slave, koja je zaštitni znak srpskog naroda, postoji još jedan manje poznat, ali jednako važan običaj – zavetina. To je praznik koji ne slavi pojedinačna porodica, već celo selo ili mahala, u znak zajedničkog zaveta svecu zaštitniku.
Ali, gde se pojavio ovaj običaj?
Možda vas zanima:
Starinski nakit i amajlije u Srbiji – kako su se ljudi štitili od uroka i zlih sila
Pre nego što je nakit postao modni detalj, on je u srpskoj tradiciji imao prvenstveno zaštitnu ulogu. Pravili su ga od srebra, kosti, drveta ili tkanine, a verovalo se da svaki predmet nosi posebnu moć.
Šta su zavetine, i kako se razlikuju od krsne slave, i zašto se ovaj običaj čuva u Srbiji
Pored krsne slave, koja je zaštitni znak srpskog naroda, postoji još jedan manje poznat, ali jednako važan običaj – zavetina. To je praznik koji ne slavi pojedinačna porodica, već celo selo ili mahala, u znak zajedničkog zaveta svecu zaštitniku.
Možda vas zanima:
Starinski nakit i amajlije u Srbiji – kako su se ljudi štitili od uroka i zlih sila
Pre nego što je nakit postao modni detalj, on je u srpskoj tradiciji imao prvenstveno zaštitnu ulogu. Pravili su ga od srebra, kosti, drveta ili tkanine, a verovalo se da svaki predmet nosi posebnu moć.
Šta su zavetine, i kako se razlikuju od krsne slave, i zašto se ovaj običaj čuva u Srbiji
Pored krsne slave, koja je zaštitni znak srpskog naroda, postoji još jedan manje poznat, ali jednako važan običaj – zavetina. To je praznik koji ne slavi pojedinačna porodica, već celo selo ili mahala, u znak zajedničkog zaveta svecu zaštitniku.
Prema drevnim etrurskim verovanjima kokošjim kostima su pripisivane velike moći, te su se koristile u ritualima i proricanjima sudbine.
Etrurci su prvi vodili „borbu“ za jadac, a osvojeni deo kosti je čuvan kao amajlija koja donosi sreću.
Ako bi mlađe lice osvojilo kost, sakrilo bi je negde u kući, a prva osoba suprotnog pola koja bi je našla bi navodno bila budući bračni supružnik.
Takođe, ostaci ovakvih kostiju nakon obroka se nisu spaljivali jer se verovalo da će to prouzrokovati kostobolju.
Sličnu ulogu jadac je imao i u starom Rimu. Korišćen je u raznim obredima i smatralo se da donosi sreću.
Poznato je da su kosti živine i ptica koristili u proricanju sudbine. Kada bi ih nasumice pobacali po zemlji, iz njihovog položaja vidovnjaci su čitali budućnost.
U SAD je 1999. godine je jedan Amerikanac odlučio da počne da ih proizvodi od plastike. Kod zajedničkih obeda svi prisutni su lomili jadac umesto uobičajenih dvoje gostiju.
U Srbiji prilikom ručka koji obuhvata pernatu živinu, pogotovo piletinu, borba za jadac predstavlja pravo zadovoljstvo.
Koristi se u razne zabavne svrhe, a naročito za duel u cilju ispunjenja želje ili neke vrste opklade.
Poznato je da se na račun ovog običaja zbijaju i razne šale kako je šteta da kod pileta postoji samo jedan jadac, jer može da se koristi samo za takmičenje između dve osobe.
Kada se dvoje ljudi bori za jadac, jedan treba da vuče svoj kraj jadca i zamisli želju. Želja će se ostvariti onome kod koga završi veći komad prelomljene kosti.
Ako jedan od takmičara zaboravi da kaže „Znam za jadac“ kada protivnik pokuša nešto da mu stavi u ruku, to znači pobedu rivala koji mora biti nagrađen.
(Opanak)
Lepote Srbije su i na Viberu gde vam donosimo razne priče, pridružite se našoj zajednici.
BONUS VIDEO:
"OVO JE NAJTEŽA VRLINA KOJU HRIŠĆANIN TREBA DA STEKNE" Vladeta Jerotić je znao kako da se čovek izbori sa teškoćama
Vladeta Jerotić jednom prilikom je jasno objasnio koja je to najteža hrišćanska vrlina koju svaki čovek treba da savlada.
Rođeni i odrasli u muslimanskim porodicama, ovi naši pevači su odlučili da slave slavu po pravoslavnim običajima: Jedan nikada nije ušao ni u džamiju
Pojedini pevači muslimanske veroispovesti odlučivali su da uprkos svojoj religijskoj pripadnosti obeležavaju pravoslavnu slavu. Ova pojava izaziva pažnju javnosti jer osvetljava složene odnose tradicije, identiteta i zajedničkog kulturnog nasleđa na Balkanu
Recept: Tarana sa orasima i medom – slatko jelo iz sirotinjske kuhinje koje danas pravi samo poneka baka
Nije ni kolač, ni doručak, a hranila je generacije. Slatka tarana sa orasima i medom bila je jelo za dane kad nema puno – ali ima duše, volje i tople vode
Zaboravljeni običaj: U novembru se ne ostavlja kuća prazna, makar „da pas laje“
Kada su dani kratki, a noći duge, u srpskom narodu se znalo – kuća ne sme da ostane sama. Makar neko da prespava, da se čuje glas, da pas zalaje. Tišina kuće bez duše zimi se smatrala lošim znakom.
Zrno u kesi, češalj pod jastuk: Predmeti koje su žene u novembru stavljale „za sreću“
U narodnom verovanju, novembar je vreme kada se duša zatvara, a kuća mora da se „utvrdi“ sitnicama koje znače mnogo – obični predmeti koji štite dom, decu i zdravlje
Komentari(0)