BEOGRADSKO ČETVOROJEVANĐELJE Nije nastala pod okriljem crkve, svaki primerak je drugačiji i svedoči o srednjovekovnom Beogradu
Knjiga poznata kao „Beogradsko četvorojevanđelje“, koja predstavlja dragocen izvor za upoznavanje prilika u Beogradu sredinom XVI veka, je prva knjiga štampana u Beogradu, i to 17. avgusta 1552. godine. Zanimljivo je da je svaki sačuvani primerak knjige drugačiji.
Knjigu je krupnim ćiriličnim slovima štampao Trojan Gundulić, član Dubrovačke kolonije u Beogradu, u štampariji koju je osnovao knez Radiša Dmitrović.
Zove se još i Četvoroblagovestije. Sadrži četiri kanonska jevanđelja.
Crtana slova su ukrašena stilizovanim listićima ili iskićena belim lozicama. Tip slova i inicijala preuzet je iz starih srpskih rukopisnih knjiga (uticaj srednjovekovnog sopoćanskog slikarstva).
Knjiga je ukrašena bogatim ornamentima urađenim u kuvanom drvetu orahovine.
Četvorojevanđelje sadrži osam velikih ornamenata i 392 inicijala. Uglovi i spoljne strane isprepletani su belim šarama.
Knjiga „Beogradsko četvorojevanđelje“ spada u najbolja ostvarenja starog srpskog štamparstva.
WIKIMEDIA COMMONS/Sabina Huk
Ova knjiga bila je poslednje izdanje štampano za vreme Osmanske vlasti u Srbiji, a Beograd jedini grad na Balkanskom poluostrvu koji je u 16. veku imao štampariju u kojoj su stvarane knjige na srpskoslovenskom jeziku.
Kraj 16. veka obeležen je restriktivnom politikom sultana Selima Drugog i doneo je gušenje daljih pokušaja da se štamparska delatnost koliko-toliko sačuva. Ovakvo stanje potrajalo je naredna dva stoleća, sve do obnove štamparstva godine 1831.
Svojom starinom, sadržinom teksta, jezikom, tipografskim i estetskim osobenostima Beogradsko Četvorojevanđelje predstavlja svojevrsni spomenik srpske kulture i pismenosti. Knjiga je zaštićena zakonom kao kulturna baština od izuzetnog značaja.
Poslednja dva lista sadrže pogovor koji donosi uvid o osobenostima života srednjovekovnog Beograda i predstavlja autentično svedočanstvo vremena u kom je nastalo.
Iako je imala bogoslužbenu ulogu, knjiga nije nastala pod okriljem crkve. U to vreme crkva je, usled materijalnih okolnosti, davala prednost prepisivačkom radu. Izlivanje slova i štampanje bilo je skup posao.
Zanimljivo je da je svaki sačuvani primerak knjige drugačiji.
Lepote Srbije su i na Viberu gde vam donosimo razne priče, pridružite se našoj zajednici.
BONUS VIDEO:
NEBESKI GLAS: Otkrijte "Krstasti svod" u manastiru Manasija i zašto arhitektura svedoči o tajnoj pravoslavnoj sekti
Manastir Manasija, zadužbina despota Stefana Lazarevića iz 15. veka, predstavlja vrhunac moravske arhitekture. Ipak, Manasija krije tajnu: njena arhitektura, sa neobičnim svodovima i dekoracijom, svedoči o snažnim, pa čak i zabranjenim, uticajima sa Zapada. Otkrivamo zašto su masivni zidovi i Despotova kula bili centar otpora, i kako je Resavska škola održavala "skrivenu" pravoslavnu misao.
KUĆA NA TERAZIЈAMA GDE JE GOREO NOVAC: Tajna Palate Atina – zašto je u njoj nestalo najveće blago i zavera iz 1941.
Palata Atina na Terazijama nije samo remek-delo secesije i akademizma, već tihi svedok burne istorije Beograda. Otkrivamo kako je ova raskošna zgrada dobila ime po dvorskom kuvaru Kralja Petra I, i kako je urbana legenda o tajnim trezorima i nestalom blagu iz nje nastala u haosu Aprilskog rata 1941. godine.
GROBLJE VILA: Zašto se na planini Miroč i danas gasi motor i legenda o najstarijem srpskom vampiru
Miroč, planina na severoistoku Srbije, važi za jednu od najmističnijih, opevana u narodnim pesmama kao dom vilenjaka. Ipak, Miroč i obližnji krajevi kriju mnogo mračniju tajnu – priču o najpoznatijem srpskom vampiru, Savi Savanoviću. Otkrivamo kako je vodenica na reci Rogačici postala ukleto mesto koje meštani izbegavaju i kako se mit o vukodlacima spojio sa pričom o vampiru.
POSLEDNJE PISMO IZ ZATVORA: Istina o jedinom svedočanstvu Kneza Pavla u egzilu i zašto je odbio da nosi burmu
Knez Pavle Karađorđević (1893–1976) važio je za najobrazovanijeg i najsklonijeg umetnosti među srpskim vladarima, ali je njegov život završio u političkom progonstvu. Otkrivamo kako je njegova sudbina povezana sa tragičnim gubitkom sina i zašto se, uprkos svom bogatstvu, morao odreći remek-dela da bi preživeo u izgnanstvu.
Naši stari su verovali da vetar ima duhovnu funkciju: Ovako su mu pevali, a razlog će vas iznenaditi
Pevanje pred vetar nije pokušaj da se kontroliše priroda
Komentari(0)