ČISTILA KLOZETE, RODILA SA 14 GODINA, BEŽALA SA TROJE DECE: Tužna sudbina naše pevačice
Pevačica Radmila Petrović Batler imala je tešku sudbinu, a o njenom životu je snimljen i dokumentarni film.
Ljiljana Petrović Batler bila je jedna od najuspešnijih pevačica romske muzike u Jugoslaviji. Rođena je u Beogradu, 14. decembra 1944. godine, u umetničkoj porodici.
rvi nastup imala je sa samo 12 godina, kada je zamenila bolesnu majku, a kao majka se i sama ostvarila veoma rano, sa svega 14 godina. Imala je troje dece i život koji nije bio nimalo lak.
„To je tragedija kafanskih pevača i muzičara, da deca imaju žive oca i majku, ali rastu sa babama. I moj prvi muž i ja smo deca muzičara. Celu noć pevanje, nisam mogla decu da imam pored sebe. Tragedija je nas Roma što mi vrlo rano sazrevamo. Ja sam bila majka sa četrnaest godina, moj prvi muž imao je tada šesnaest. Igrala sam se s decom žmurke po podrumima i ujutro sam išla da rodim. Od trčanja mi pukao vodenjak“, ispričala je svojevremeno u intervjuu za „Vreme“.
Nije krila da joj je najveća životna škola bila kafana i često je to isticala. Kratko je pohađala muzičku školu, a više puta je na svojoj koži osetila i rasizam: „Govorili su mi: ‘Šta ova Romkinja radi na televiziji svaki dan?’. Uvek su Romi bili nepoštovana nacija, a mi smo sami krivi za to, mi smo to dozvolili.
Mogli smo i da se kupamo i da se peremo, pokojni Tito je dao svima sapun i vodu. Ali mi smo nacija koja nema svoje zemlje i svoje države, mi volimo da lutamo i da smo prljavi i neokupani. Ja sam gradsko dete.
Ne znam da govorim romski, meni se Romi smeju pošto ne znam da govorim, razumem, ali ne znam da govorim. Ja sam rođena Beograđanka. Majka mi je iz Zagreba, vučem, dakle, i hrvatske korene, a i danas imam tamo rodbinu. Otac mi je isto bio Beograđanin. Ja volim Beograd, Beograd je moj grad, rođena sam i hoću da umrem u Beogradu“.
Krajem osamdesetih godina, kada je osetila da se sprema rat na prostorima bivše Jugoslavije, pokupila je svoje troje dece i sa jednom torbom pobegla u Nemačku. Kako je govorila, u njoj je tada proradilo šesto čulo. Tamo je počela da peva na romskim svadbama, kako bi preživela i prehranila decu, a nije se libila ni da radi najteže poslove.
Čistila je kupatila u jednom hotelu, što je zabeleženo i u dokumentarnom filmu koji je o njoj snimio BBC. „Ja sam i klozete čistila. U to ratno vreme bilo mi je strašno. Imala sam cilj: ili ću da pobedim sebe i svoju želju i volju za pesmom, ili smo svi propali. I nije me bilo sramota, pošteno sam radila“, pričala je Ljiljana iskreno.
Nakon godina provedenih u anonimnosti, producent i menadžer Dragi Šestić pronašao ju je u Dizeldorfu i ubedio je da snimi album za producentsku kuću u Holandiji.
Ljiljanina karijera je nakon toga ponovo krenula uzlaznom putanjom – nastupala je u najboljim koncertnim dvoranama u Evropi, a govorila je da joj je to druga karijera. Prva je bila kafanska. Nakon kratke, ali veoma teške borbe sa opakom bolešću, Ljiljana Petrović Buttler preminula je u bolnici u Amsterdamu, 26. aprila 2010, u 66. godini života.
(Izvor: Mondo)
Lepote Srbije su i na Viberu gde vam donosimo razne priče, pridružite se našoj zajednici.
Ukoliko volite predivne fotografije naše zemlje, zapratite našu Instagram stranicu. BONUS VIDEO:
Kako se čuvao oganj u zimskoj noći: Da ne ugasne, da ne uđe zlo
U starim srpskim kućama oganj nije bio samo izvor toplote – bio je živo biće doma. Gasio se samo s poštovanjem, čuvao se pepelom i nikada nije ostajao sam
Zašto se stara slama ne izbacuje pre Nikoljdana: Verovanje koje štiti dom
U srpskim domaćinstvima nekada se znalo – slama iz ikona, badnjaka i kućnih ćoškova ne iznosi se dok ne prođe Sveti Nikola. Jer ona nije smeće – već čuvar doma i molitva u tišini
Kuvana repa s belim lukom: Jeftin, star, posan ručak koji se kuvao kad nema ništa
Kada bi nestalo mesa, brašna, jaja i svega „važnog“, u starim srpskim kuhinjama ostajala je repa. A kad se ona skuva s belim lukom – nahrani i telo i dušu
Zašto su se ruke prale u tišini na dan slave: Zaboravljeno pravilo gostoprimstva
U starim srpskim kućama, pre nego što bi se sela za slavsku trpezu, ruke su se prale tiho, bez reči, ponekad i napolju – jer se verovalo da voda „pamti kako si dočekan“
Kako je nastalo "Kažite dragička"? Zanimljiva priča o Beograđanki koja je volela ovo da radi
Donosimo vam zanimljivu priču o gospođi Dragi po kojoj je nastala čuvena izreka "Kaži dragička!"
Komentari(0)