Svi se radujemo produženom vikendu, ali da li znamo šta danas slavimo?

Lepote Srbije

11:00

Kultura 0

U vreme kada cela planeta sa strepnjom prati ratna dešavanja u Ukrajini, Srbija danas 11. novembra, zajedno sa drugim pobednicama Prvog svetskog rata, u kojem je izgubila skoro svakog trećeg stanovnika, obeležava Dan primirja ili Dan pobede.

Svi se radujemo produženom vikendu, ali da li znamo šta danas slavimo?
Printscreen

Ovo su ujedno i poslednji neradni, praznični dan u 2022. godini, te poslednja pauza do novogodišnjih i božićnih praznika. I to kako za mnoge zaposlene, tako i za sve đake osnovnih i srednjih škola u našoj zemlji.

Dan primirja i proboj Solunskog fronta

Dan primirja koji mnogi zovu i Danom pobede odstavio je snažan trag u evropskoj ali i svetskoj savremenoj istoriji, a o uzrocima koji su doveli do primirja među zaraćenim stranama u Prvom svetskom ratu, ali i posledicama koje je ovo primrije imalo na tok događaja u 20. veku, za "Blic" je govorio istoričar i naučni saradnik u Institutu za noviju srpsku istoriju, dr Aleksandar Lukić.

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

"Primirju je prethodila saveznička ofanziva maršala Ferdinanda Foša koja je počela u septembru 1918. godine a u njoj učestvuju Francuska, Britanija, ali učestvuje i američka vojska. Ta ofanziva je postigla velike rezultate i u neku ruku Nemcima pokazala da ne mogu da oni više ne mogu da očekuju napredovanje na zapadnom frontu. Ono što je dovelo do jedne ne tako male prekretnice u ratu bio je proboj Solunskog fronta a jedan od glavnih nosilaca te pobede bila je srpska vojska koja je presudan uticaj u proboju fronta" govori Lukić za Blic i dodaje:

"Ovako kompromitovani na svom južnom delu Berlin je morao da razmišlja kako da tu vojsku i te sirovine koje pribavljaju sa velikih prostranstava Ukrajine, koju kontrolišu, transportuju tamo gde im je potrebno, što je bilo neizvodljivo. Oni se odlučuju da sklope primirje sa saveznicima. U smislu da u tom primirju uspeju da izvuku makar da ne bude nekog osetnog pometanja granica i da ne dozvole da savezničke trupe stupe na tlo nemačke države. Oni su u tome i uspeli. Bitno je napomenuti da te 1918. godine, za razliku od te 1945. godine kada je Nemačka isto poražena, savezničke vojske gotovo nijednog momenta nisu prodrle na teritoriju Nemačke. Naprotiv, nemačke jedinice su još bile na teritoriji Francuske i Belgije", navodi Lukić.

Svi se radujemo produženom vikendu, ali da li znamo šta danas slavimo? Printscreen
 

Nemcima diktirali uslove primirja

"Primirje je potpisano 11. novembra 1918. godine na liniji fronta u francuskoj u Kompjenu. Tu su se sastali nemački parlmentarci sa savezničkim predstavnicima koje je predvodio Ferdinad Foš, koji su im takoreći diktirali uslove primirja na koje su Nemci pristali. U tom smislu Nemačka je pristala da smanji vojsku da se odrekne skoro cele mornarice i da je preda Britaniji. To je i trebalo da uradi, a kada je došlo do toga da je predaju 1919. godine, oni su svoje vojne brodove potopili na putu ka Engleskoj. Tim potezom se pokazuje da se oni nisu mirili sa uslovima tog primirja", rekao je Lukić i dodao:

"Istini za volju, primirje je bio samo nacrt onoga što je bio Versajski mirovni sporazum, i nije se znalo kako će Nemačka biti tretirana u tom mirovnom procesu. Može se reći da je to primirje 11. novembra Nemcima trenutno odgovaralo, ali posledice koje su iz mirovnog procesa proizašle su ih ostavile prilično nezadovoljnima. A ono što im je davalo neki nadu za neki budući revanšizam je da oni nisu izašli vojno potpuno poraženi iz tog rata."

Uspeh primirja polovičan

"Samo primirje koje je potpisano 1918. godine je ostvarilo samo polovične rezultate u smislu da Nemce nije potpuno uverilo da su oni sasvim poražena strana. Ono što ih je iritiralo nakon završetka rata bilo je uverenje da njihova vojska nije bila odgovorna za gubitak rata, već da je zakazala politika, što i nije bilo daleko od istine. Upravo je vojna diplomatija koju su predvodili Ludendorf i Hinderburg dovela do toga da njihova politika mimo vojske nije mogla da ostvari neke značajnije rezultate iako je to pokušavano", govori Lukić i objašnjava:

"To rešenje koje su pokušavali da pronađu nemačke carske diplomate mimo vojnog rešenja nije moglo da dođe do izražaja i to je ono što ih je koštalo rata i što je stvorilo zabludu da je vojska bila sposobna da uradi ono što političari nisu uradili. Naprotiv, političari su pokušavali da urade mnogo više, ali od vojnog uticaja nisu mogli da dođu do izražaja jer je on diktirao celu politiku države u tom ratu. Upravo zbog toga su 1917. Oni ušli u rat sa SAD iako za tim nije bilo potrebe", kaže on.

Nemcima povređen ponos

Lukić je ukazao na to da je sve ono što je usledili nakon potpisivanja primirja u mirovnom procesu uticalo na to da se nemačka javnost oseća povređeno.

"Podsetimo, primirje je potpisano na mestu gde su vozovima mogli da se sastanu obe stane. Primirje je potpisano u vagonu. A ono što je interesantno jeste da je nekih dve decenije kasnije na istom mestu i u istom vagonu potpisana je kapitulacija Fransuske u ratu sa Trećim rajhom Adolfa Hitlera. To je jedan pokazatelj da su Nemci bili ozlojeđeni tokom mirovnih ugovora, jer su bili prinuđeni da prihvate ogromne reparacije i svu odgovornost za rat" istakao je Lukić.

Svi se radujemo produženom vikendu, ali da li znamo šta danas slavimo? Printscreen
 

Praznuje se od 2012. godine

Dan primirja Srbije, inače, praznuje se tek nešto duže od jedne decenije, tačnije od 2012. godine. Baš kao i neki drugi datumi, dok su u istoriju otišli drugi u koje smo se, u vreme bivše Jugoslavije, kleli: 29. novembar i Dan republike (ukinut 2002. godine), poznat i po masovnim svinjokoljama od Triglava do Đevđelije, Dan mladosti (ukinut 1988. godine) i 4. juli Dan borca (ukinut 2001.).

Dan kapitulacije Nemačke u Prvom svetskom ratu se od 2005. do 2012. godine obeležavao na prvim časovima u svim osnovnim i srednjim školama. U doba Kraljevine Jugoslavije, Dan primirja je obeležavan, ali ne u svojstvu državnog praznika. Tek osamostaljenjem, 2006. stvorili su se uslovi da ga Srbija na ovakav način slavi.

"Mi imamo ta dva datuma kraja Prvog svetskog rata u smislu nastupanja primirja, 11. i 13. novembar. 13. je mađarska vojska potpisala primirje sa srpskom vojskom i vladom i savezncima. Ali baš zato što je taj glavni front bio na zapadu, i gde su se te odlučujuće bitke odigravale, ipak je kao datum kraja, odnosno kao opšti dan primirja u Prvom svetskom ratu uzet taj 11. Novembar zato što je po količini ljudstva, materijala i svega drugog bio najvećo, ali i zbog direktnog učestvovanje Francuske i Britanije i glavni" rekao je Lukić.

Simbol Natalijina ramonda

Za simbol državnog praznika uzet je cvet Natalijina ramonda - takozvana biljka feniks - u znak sećanja na stradanja koje je Srbija podnela, a zatim se ponovo uspostavila kao država. Amblem praznika, koji bi trebalo nositi na reveru, sastoji se od motiva odlikovanja Albanske spomenice s početka 20. veka – zeleno-crne trake koja okružuje stilizovani prikaz ljubičastog cveta, Natalijine ramonde.

Ta ugrožena biljka raste na istoku Srbije i na planini Kajmakčalan, gde je srpska vojska pod komandom vojvode Živojina Mišića, vodila žestoke borbe protiv bugarskih snaga tokom pripreme proboja Solunskog fronta.

Svako obeležava na svoj način

Ovaj praznik obeležava se u zemljama čija je sudbina 11. novembra 1918. bila na stolu specijalnog vagona maršala Ferdinanda Foša, kada su sile Antante potpisale primirje sa Nemačkom i time okončale Prvi svetski rat. Pod imenom Dan sećanja obeležava se u zemljama Komonvelta, a kao Dan veterana u SAD. U čast pobede Britanci ističu značke u obliku cveta bulke, i zovu ovaj dan i Dan makova. U Rusiji se ističe georgijevska lenta, narandžasto-crna traka preuzeta sa Ordena svetog Đorđa.

Lepote Srbije su i na Viberu gde vam donosimo razne priče, pridružite se našoj zajednici.

BONUS VIDEO:

tomanija obrenović

IGRE PRESTOLA STAROG BEOGRADA: Životna priča Tomanije Obrenović, žene koja je promenila tok istorije!

Kultura

14:00

25 april, 2024

Kažu da iza svakog uspešnog muškarca stoji jaka žena. Da je tako svedoči i sudbina Jevrema Obrenovića, mlađeg brata kneza Miloša, koji je imao privilegiju da život deli sa gospa Tomanijom. Iako su joj često pripisivali oštrinu i sklonost ka spletkama, u svojoj intimi ova oštroumna žene bila je samo majka koja je svim srcem radila za dobrobit svojih potomaka. A i kako ne bi, imala ih je devetoro.

Komentari(0)

Loading