Praštaj, da ti bude oprošteno“ – običaj Pročke u srpskoj tradiciji

Kiza R

14:00

Kultura 0

U nedelju pred početak Velikog posta, širom Srbije još uvek se čuje drevni pozdrav: „Praštaj, da ti bude oprošteno.“ To je Pročka – dan kada se ljudi mire, brišu uvrede i otvaraju srca za mir.

ruka
Shutterstock

Poreklo običaja

Pročka, poznata i kao Nedelja praštanja, obeležava se u pravoslavnoj tradiciji poslednje nedelje pred Veliki post. Korene vuče iz ranohrišćanskog perioda, kada su se vernici uoči posta međusobno mirili kako bi post započeli „čista srca“. Običaj je vekovima ukorenjen u srpskim selima i gradovima, prelazeći iz crkvenih zidova u svakodnevni život ljudi.

Kako izgleda Pročka u praksi

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

Na Pročku se posle liturgije u crkvi vernici obraćaju jedni drugima rečima: „Praštaj“ ili „Oprosti mi“, a odgovara se: „Bog da prosti“ ili „Bog da oprosti i meni i tebi“. Taj gest ne podrazumeva samo oproštaj za velike nesuglasice, već i za male, svakodnevne sitnice koje opterećuju odnose.

manastir Shutterstock
 

Običaji i simbolika

U mnogim krajevima Srbije, posebno u Šumadiji i zapadnoj Srbiji, Pročka se obeležava i zajedničkim ručkom ili posetama rodbini. Na trpezi se neretko nađu jela od mleka, jaja i sira – poslednji put pre početka posta. Deca u nekim mestima obilaze komšije, izvode kratke igre ili pesme, a zauzvrat dobijaju slatkiše ili suvo voće.

Poruka Pročke

Iako se danas u ubrzanom životu ovaj običaj ređe obeležava u punom obliku, njegova poruka ostaje snažna i bezvremena – nema istinskog mira bez praštanja. Pročka podseća da je praštanje čin snage, a ne slabosti, i da su ljudski odnosi važniji od uvreda koje ih mogu pomutiti.

Pročka danas

U urbanim sredinama, običaj se prilagodio – prijatelji i članovi porodice se podsete telefonom ili porukom, ali suština ostaje ista. U nekim parohijama sveštenici podsećaju vernike na značaj dana i pozivaju ih da se pomire sa svima, kako bi Veliki post započeli u miru.

major gavrilovic

110 godina sećanja: Dani kada je Srbija stajala pred najmračnijom sudbinom, Beograd u plamenu i krvavim sokacima, i reči koje odjekuju i danas

Kultura

16:00

7 oktobar, 2025

Posle slavnih pobeda u Cerskoj i Kolubarskoj bici 1914. godine, Srbija je dočekala 1915. iscrpljena. Epidemija pegavog tifusa odnela je desetine hiljada života, rezerve su bile istrošene, a glad je pritiskala narod. Uprkos obećanjima, saveznička pomoć je stizala sporo i u nedovoljnom obimu. U takvim okolnostima Centralne sile odlučuju da unište Srbiju jednom za svagda. U novoj ofanzivi udružuju se Nemačka, Austro-Ugarska i Bugarska, dok Turska pruža logističku potporu.

Komentari(0)

Loading