LAZARICE, KOLEDARKE, ŽENSKI BOŽIĆ Domaćin prilikom mešenja česnice obavezno pokriva glavu ženskom maramom, a naučnici objašnjavaju zašto
U srpskoj tradiciji često možemo videti ženska imena običaja, kao što su lazarice, koledarke, čak i ženski Božić. To najbolje odražava strukturu društva u kojoj su se ovi običaji kroz istoriju razvijali, i kasnije održavali.

U nekim od njih mogu se nazreti i tragovi matrijarhalnog rodovskog društva, u kojem su zemljoradnju prvenstveno obavljale žene.
Istog je mišljenja i češki naučnik Vaclav Polak, koji u svojoj studiji o staroj slovenskoj religiji kaže da je prvi oblik slovenskih verskih predstava bio „bez sumnje kult plodotvorne sile, karakterističan za zemljoradničke civilizacije sa matrijarhalnim društvenim uređenjem".
U mnogim srpskim krajevima, osobito u istočnom delu srpskog naroda, božićne obredne hlebove spremale su žene.
Možda vas zanima:

Lazarice: Kako veseli prolećni običaj priziva plodnost i sreću u domove
Dok priroda buja i proleće pokazuje svoju punu snagu, u Srbiji se vekovima održava običaj Lazarice – veseli narodni ritual posvećen plodnosti, zdravlju i radosti. Ovaj drevni običaj, koji se vezuje za Lazarevu subotu (Vrbicu), okuplja mlade devojke koje kroz pesmu, igru i rituale donose blagoslov domovima u svom selu.

Da li su pravoslavni Srbi oduvek Božić slavili 7. januara?
Odgovor na ovo pitanje smatramo logičnim i podrazumevanim, a kada malo zagrebemo ispod površine, itekako da ima šta novo da se nauči.
Možda vas zanima:

Lazarice: Kako veseli prolećni običaj priziva plodnost i sreću u domove
Dok priroda buja i proleće pokazuje svoju punu snagu, u Srbiji se vekovima održava običaj Lazarice – veseli narodni ritual posvećen plodnosti, zdravlju i radosti. Ovaj drevni običaj, koji se vezuje za Lazarevu subotu (Vrbicu), okuplja mlade devojke koje kroz pesmu, igru i rituale donose blagoslov domovima u svom selu.

Da li su pravoslavni Srbi oduvek Božić slavili 7. januara?
Odgovor na ovo pitanje smatramo logičnim i podrazumevanim, a kada malo zagrebemo ispod površine, itekako da ima šta novo da se nauči.
Možda vas zanima:

Lazarice: Kako veseli prolećni običaj priziva plodnost i sreću u domove
Dok priroda buja i proleće pokazuje svoju punu snagu, u Srbiji se vekovima održava običaj Lazarice – veseli narodni ritual posvećen plodnosti, zdravlju i radosti. Ovaj drevni običaj, koji se vezuje za Lazarevu subotu (Vrbicu), okuplja mlade devojke koje kroz pesmu, igru i rituale donose blagoslov domovima u svom selu.

Da li su pravoslavni Srbi oduvek Božić slavili 7. januara?
Odgovor na ovo pitanje smatramo logičnim i podrazumevanim, a kada malo zagrebemo ispod površine, itekako da ima šta novo da se nauči.
Običaj iz okoline Mrkonjićgrada da domaćin prilikom mešenja česnice obavezno pokriva glavu ženskom maramom najverovatnije ukazuje na to da su i kod zapadnih Srba česnicu prvobitno mesile žene.
Zanimljivo je da su mistično-mađijske igre (kraljice, lazarice, ponekad i koledarke), kao i obredna kola, izvodila ženska lica. U nekim krajevima žene su izvodile i obredne običaje.
U Ruplju, u leskovačkoj Moravi, domaćica je na Badnje veče sama žmureći lomila obrednu pogaču sa srebrnim novcem. U istom kraju bio je običaj da na Badnje veče domaćica sedne kraj ognjišta, koje je sedište duša predaka, pa da zatim ukućani obilaze oko nje, a ženska čeljad je obavezno pazila i kada će badnjak pregoreti.
U istočnoj Srbiji običaj dopušta da i žensko čeljade bude polaženik, a ponegde se na Sv. Ignjata, pored muškog polaženika, i domaćica pojavljuje u istoj ulozi.
U okolini Boljevca su na Sv. Ignjata uteravali svinju u kuću i častili je kao polaženika. Pojava domaćice u ulozi polaženika paralelno sa uteravanjem svinje očevidno ukazuje na agrarnomatrijarhalnu kulturu u kojoj su se ovi običaji prvobitno razvili.
U Kučima se Nova godina (Mali Božić) zove i Ženski Božić, a naveče toga dana nalagalo se toliko badnjarica koliko je bilo ženskih osoba u kući. Tom prilikom za večeru se spremala kaša od raznog semenja (panspermija), što takođe upućuje na žensku zemljoradnju.
Ovi nas običaji ne iznenađuju kada znamo da se u Kučima, još do početka ovog veka, sačuvalo mnogo ostataka materinske filijacije i uopšte arhaičnih, pretpatrijarhalnih rodovskih odnosa.
Kako se iz običaja može razabrati, žene su kod Srba uopšte obavljale niz mađijskih radnji, u prvom redu radi plodnosti i zaštite polja i stoke. Te su se radnje najčešće izvodile u vreme sezonskih praznika (Božić, Đurđevdan i dr.); a u nekim krajevima, kao, na primer, u Janju u Bosni, kada bi udata kći posle očeve smrti nasledila zemlju, ako je ovaj ostao bez muške loze, ona je morala prisluživati i očevo krsno ime. Isto krsno ime morala su prisluživati i njena deca, makar bila i samo ženska, ako su nasledila zemlju od majke.
Lepote Srbije su i na Viberu gde vam donosimo razne priče, pridružite se našoj zajednici.
Ukoliko volite predivne fotografije naše zemlje, zapratite našu Instagram stranicu.
BONUS VIDEO:

Ovo žensko ime se danas ne daje devojčicama: Palo je u zaborav, nećete ga nigde čuti
Posmatrano zajedno sa imenima koja vode poreklo iz latinskog jezika, ovde osnova "vita" znači "život"

Ova molitva Presvetoj Bogorodici se izgovara nedeljom! Veruje se da reči donose mir, sreću i blagostanje!
Jake reči molitve Presvetoj Bogorodici nedeljom

MISTERIOZNI KAMENI KRSTOVI ISTOČNE SRBIJE: Zašto su se nekada podizali bez imena pokojnika?
Širom istočne Srbije, naročito u oblastima oko Timoka, Negotina i Zaječara, i danas se mogu videti neobični kameni krstovi bez natpisa, imena ili godina. Za razliku od tipičnih nadgrobnih spomenika, ovi krstovi nisu vezani za konkretne ljude, već predstavljaju deo starog običaja za koji mnogi veruju da potiče još iz predhrišćanskog perioda.

BILJKA KOJA "VRAĆA VID": Kako se vidova trava nekada koristila u srpskoj narodnoj medicini?
Vidova trava, danas skoro zaboravljena biljka, imala je posebno mesto u tradicionalnoj srpskoj narodnoj medicini. Smatrana moćnim lekom za oči i vid, ova biljka bila je deo posebnih rituala i verovanja koja su vekovima praktikovana širom Srbije.

TAJNA PRVOG OTISKA "GORSKOG VIJENCA": Kako je Njegoševo delo skriveno i spaseno od cenzure?
"Gorski vijenac", epsko delo Petra II Petrovića Njegoša, danas je jedan od simbola srpske i crnogorske kulture, ali malo je poznato koliko je dramatična bila njegova štamparska istorija. Prvo izdanje ovog slavnog dela, objavljeno 1847. godine u Beču, štampano je pod izuzetno teškim uslovima i uz veliku tajnost, kako bi se sačuvalo od stroge austrougarske cenzure.
Komentari(0)