Evo šta vam dođe šurnjaja, a šta svojak: Pojašnjenje rodbinskih odnosa koje u Srbiji niko ne može da pohvata
Donosimo vam pojašnjenje rodbinskih odnosa koje mogu da zbune ljude.
Rodbinski odnosi ponekad umeju da zbune. Ko su tast i tašta ili svekar i svekrva uglavnom svi znaju, ali šta je sa pašenogom? Ili šurakom?
Tu već većina mora makar da razmisli pre nego što da odgovor. A tek svojak? Ko je sad taj? Ili – šta vama dođe muževljeve sestre muž?
Verovali ili ne, svi ovi rođački odnosi imaju posebna imena u srpskom jeziku. Ako vam je teško da ih naučite, "Istorijski zabavnik" daje podsetnik:
Svekar – muževljev otac
Svekrva – muževljeva majka
Tast – ženin otac
Tašta– ženina majka
Zet – ćerkin ili sestrin muž
Snaha ili snaja – sinovljeva, unukova ili bratova žena
Dever – muževljev brat
Jetrva – žena muževljevog brata
Zaova – muževljeva sestra
Svojak ili svak – muževljeve sestre muž
Šurak – ženin brat
Šurnjaja – žena ženinog brata
Svastika – ženina sestra
Pašenog, pašanac ili svak – muž ženine sestre
Svastić, svastičina – sin tj. ćerka ženine sestre
Prijatelj – otac kćerkinog muža ili sinove supruge
Prija – majka kćerkinog muža ili sinove supruge
"OVO JE NAJTEŽA VRLINA KOJU HRIŠĆANIN TREBA DA STEKNE" Vladeta Jerotić je znao kako da se čovek izbori sa teškoćama
Vladeta Jerotić jednom prilikom je jasno objasnio koja je to najteža hrišćanska vrlina koju svaki čovek treba da savlada.
Rođeni i odrasli u muslimanskim porodicama, ovi naši pevači su odlučili da slave slavu po pravoslavnim običajima: Jedan nikada nije ušao ni u džamiju
Pojedini pevači muslimanske veroispovesti odlučivali su da uprkos svojoj religijskoj pripadnosti obeležavaju pravoslavnu slavu. Ova pojava izaziva pažnju javnosti jer osvetljava složene odnose tradicije, identiteta i zajedničkog kulturnog nasleđa na Balkanu
Recept: Tarana sa orasima i medom – slatko jelo iz sirotinjske kuhinje koje danas pravi samo poneka baka
Nije ni kolač, ni doručak, a hranila je generacije. Slatka tarana sa orasima i medom bila je jelo za dane kad nema puno – ali ima duše, volje i tople vode
Zaboravljeni običaj: U novembru se ne ostavlja kuća prazna, makar „da pas laje“
Kada su dani kratki, a noći duge, u srpskom narodu se znalo – kuća ne sme da ostane sama. Makar neko da prespava, da se čuje glas, da pas zalaje. Tišina kuće bez duše zimi se smatrala lošim znakom.
Zrno u kesi, češalj pod jastuk: Predmeti koje su žene u novembru stavljale „za sreću“
U narodnom verovanju, novembar je vreme kada se duša zatvara, a kuća mora da se „utvrdi“ sitnicama koje znače mnogo – obični predmeti koji štite dom, decu i zdravlje
Komentari(0)