Kad je u januaru 1920. godine prešao u zasluženu penziju, vojvoda Stepa Stepanović odbio je državnu penziju od 3 000 dinara jer ju je smatrao prevelikom. Umesto toga, tražio je da mu država na dar pokloni samo njegovog starešinu—kobilu Vilu—konačno spasujući je od odstreljenja
Skromnost kao životni zavet
Vojvoda Stepa Stepanović, junak Cerske i Kolubarske bitke, povukao se iz službe u januaru 1920. godine. Umesto pompeznog oproštaja, zatražio je od države samo jedno: da mu poklone njegovu staru ratnu kobilu Vilu, kako bi zajedno proveli ostatak dana u miru. Iako mu je država dodelila penziju od 3.000 dinara, vojvoda ju je vratio – smatrao je da je prevelika. „Prepolovite je,“ rekao je, a kada su to i učinili, tek tada je pristao da je prima.
Kobila kao saborac, ne imovina
Možda vas zanima:
Zabranjena jabuka iz parka: Kako je počela romansa vojvode Mišića i Lujze
U vreme kada je Srbija birala svoje heroje na bojnom polju, živote mnogih vodile su i velike porodične priče. Supruga vojvode Živojina Mišića, Lujza (rođena Krikner), bila je obrazovana i odmerena žena nemačkog porekla, čija ljubav prema srpskom oficiru nije samo premostila kulturološke razlike — već je postala simbol hrabrosti, zajedništva i vere u Srbiju.
Vitez sa dugim mačem: Kursula, senka koja je sejala strah i poštovanje
U istoriji Prvog srpskog ustanka, ime Jovana Kursule ne stoji među najglasnijima, ali u sećanju naroda odjekuje poput starog groma. Bio je vojvoda, dvobojac, tih i neustrašiv, poznat ne samo po hrabrosti, već i po neobičnoj pojavi i legendama koje su ostale za njim.
Možda vas zanima:
Zabranjena jabuka iz parka: Kako je počela romansa vojvode Mišića i Lujze
U vreme kada je Srbija birala svoje heroje na bojnom polju, živote mnogih vodile su i velike porodične priče. Supruga vojvode Živojina Mišića, Lujza (rođena Krikner), bila je obrazovana i odmerena žena nemačkog porekla, čija ljubav prema srpskom oficiru nije samo premostila kulturološke razlike — već je postala simbol hrabrosti, zajedništva i vere u Srbiju.
Vitez sa dugim mačem: Kursula, senka koja je sejala strah i poštovanje
U istoriji Prvog srpskog ustanka, ime Jovana Kursule ne stoji među najglasnijima, ali u sećanju naroda odjekuje poput starog groma. Bio je vojvoda, dvobojac, tih i neustrašiv, poznat ne samo po hrabrosti, već i po neobičnoj pojavi i legendama koje su ostale za njim.
Možda vas zanima:
Zabranjena jabuka iz parka: Kako je počela romansa vojvode Mišića i Lujze
U vreme kada je Srbija birala svoje heroje na bojnom polju, živote mnogih vodile su i velike porodične priče. Supruga vojvode Živojina Mišića, Lujza (rođena Krikner), bila je obrazovana i odmerena žena nemačkog porekla, čija ljubav prema srpskom oficiru nije samo premostila kulturološke razlike — već je postala simbol hrabrosti, zajedništva i vere u Srbiju.
Vitez sa dugim mačem: Kursula, senka koja je sejala strah i poštovanje
U istoriji Prvog srpskog ustanka, ime Jovana Kursule ne stoji među najglasnijima, ali u sećanju naroda odjekuje poput starog groma. Bio je vojvoda, dvobojac, tih i neustrašiv, poznat ne samo po hrabrosti, već i po neobičnoj pojavi i legendama koje su ostale za njim.
Kobila Vila, kojoj je istekao vojni vek i bila predviđena za odstrel, bila je Stepi više od životinje – bila je verni pratilac kroz rovove, planine i polja Balkanskih ratova i Prvog svetskog rata. Njegov zahtev da je povede kući bio je izraz čovečnosti i zahvalnosti. Vila je živela još nekoliko godina na njegovom imanju u Čačku, a prema predanjima, čak je učestvovala i u njegovoj sahrani, vukući kovčeg do groblja.
Život u kući tasta, bez počasnih vila
Nakon penzionisanja, Stepa Stepanović nije tražio beneficije. Ostatak života proveo je u kući svog tasta u Čačku. Bez državnih povlastica, bez zahteva za titulama ili počasnim mestima – živeo je tiho, dostojanstveno, kako je i ratovao. Njegova skromnost postala je deo njegovog nasleđa jednako kao i vojna slava.
Državnik koji nije želeo slavu
Jedan od trojice srpskih vojvoda, uz Putnika i Mišića, Stepa je svojim ponašanjem u miru pokazao ono što su svi već znali iz rata – da je čovek iz naroda, bez sujete, bez pretenzija. Njegova rečenica: „Otažbini se daje sve, od nje se ne uzima ništa“ bila je više od maksime – bila je način života.
TRIK VLADETE JEROTIĆA: Kako da razotkrijete svakog licemera?
Samo jedna rečenica je dovoljna da razotkrijete svakog licemera.
Zašto su MUSLIMANI pre rata praznovali hrišćanske svece?
U predratnom listu Pravda iz 1938. godine, nađen je tekst u kojem se navodi kako su muslimani pre rata praznovali srpske velike svece.
SVEŠTENIK - GOVORIO 8 JEZIKA: Ko je bio Teslin otac Milutin?
Dok ime Nikole Tesle danas blista na vrhu svetske naučne istorije, ime njegovog oca, prote Milutina Tesle, ostajalo je decenijama u senci.
Majka ga morbidnim rečima zaklela ikonom svetog Nikole da ne oženi ženu koju voli: Plačući je gledao njene svatove
Aleksa Šantić ludo je voleo Anku Tomilinović, ali je zbog majke nije oženio.
"OVO JE NAJTEŽA VRLINA KOJU HRIŠĆANIN TREBA DA STEKNE" Vladeta Jerotić je znao kako da se čovek izbori sa teškoćama
Vladeta Jerotić jednom prilikom je jasno objasnio koja je to najteža hrišćanska vrlina koju svaki čovek treba da savlada.
Komentari(0)