Oči koje se zatvaraju pred istinom: Zašto se ne gleda u plamen dok se izgovara ime pokojnika
U narodnim verovanjima, a prema tumačenjima Veselina Čajkanovića, vatra nije samo svetlost već granica između svetova. Ako se u nju gleda dok se izgovara ime preminulog, verovalo se da čovek „otvara trag“ – i zove ono što ne sme da se vrati.

U srpskoj tradiciji, govor o smrti uvek je bio oprezan. Nije se izgovaralo ime pokojnika bilo kad, niti bilo gde. Ali jedno pravilo poštovalo se i bez objašnjenja: dok se govori ime umrlog – ne gleda se u plamen. Bilo da je to sveća, ognjište ili vatra ispred kuće, stariji su učili mlađe da obore pogled ili zatvore oči. Veselin Čajkanović je ovo verovanje povezivao sa dubokom predstavom da plamen jeste granica – i da reč u vatri, ako je pogrešna, ne sagori već „ostane u dnu svetla“.
Plamen kao mesto gde reč ostaje
U narodnoj slici sveta, plamen nije samo svetlost, već kanal.
Možda vas zanima:

"Ruganje pokojnicima": Otac Predrag istakao 1 običaj koji Srbi praktikuju na sahrani, a zapravo nije u skladu sa crkvom
Otac Predrag Popović ukazao je na običaj koji se u mnogim krajevima Srbije poštuje, a koji nikako nije u skladu ca crkvenim učenjem i liturgijskim životom.

U OVA 3 SLUČAJA SVEŠTENIK NE SLUŽI OPELO POKOJNIKU: Postoji pravilo zašto je tako, a evo kako stoje stvari sa kremiranjem
Ranije je bilo nezamislivo da sveštenik dođe na sahranu kremiranog, jer hrišćani pravoslavci veruju u svetost i nepovredivost tela, pa se ono zbog toga „predaje zemlji na čuvanje“.
Možda vas zanima:

"Ruganje pokojnicima": Otac Predrag istakao 1 običaj koji Srbi praktikuju na sahrani, a zapravo nije u skladu sa crkvom
Otac Predrag Popović ukazao je na običaj koji se u mnogim krajevima Srbije poštuje, a koji nikako nije u skladu ca crkvenim učenjem i liturgijskim životom.

U OVA 3 SLUČAJA SVEŠTENIK NE SLUŽI OPELO POKOJNIKU: Postoji pravilo zašto je tako, a evo kako stoje stvari sa kremiranjem
Ranije je bilo nezamislivo da sveštenik dođe na sahranu kremiranog, jer hrišćani pravoslavci veruju u svetost i nepovredivost tela, pa se ono zbog toga „predaje zemlji na čuvanje“.
Možda vas zanima:

"Ruganje pokojnicima": Otac Predrag istakao 1 običaj koji Srbi praktikuju na sahrani, a zapravo nije u skladu sa crkvom
Otac Predrag Popović ukazao je na običaj koji se u mnogim krajevima Srbije poštuje, a koji nikako nije u skladu ca crkvenim učenjem i liturgijskim životom.

U OVA 3 SLUČAJA SVEŠTENIK NE SLUŽI OPELO POKOJNIKU: Postoji pravilo zašto je tako, a evo kako stoje stvari sa kremiranjem
Ranije je bilo nezamislivo da sveštenik dođe na sahranu kremiranog, jer hrišćani pravoslavci veruju u svetost i nepovredivost tela, pa se ono zbog toga „predaje zemlji na čuvanje“.
Možda vas zanima:

"Ruganje pokojnicima": Otac Predrag istakao 1 običaj koji Srbi praktikuju na sahrani, a zapravo nije u skladu sa crkvom
Otac Predrag Popović ukazao je na običaj koji se u mnogim krajevima Srbije poštuje, a koji nikako nije u skladu ca crkvenim učenjem i liturgijskim životom.

U OVA 3 SLUČAJA SVEŠTENIK NE SLUŽI OPELO POKOJNIKU: Postoji pravilo zašto je tako, a evo kako stoje stvari sa kremiranjem
Ranije je bilo nezamislivo da sveštenik dođe na sahranu kremiranog, jer hrišćani pravoslavci veruju u svetost i nepovredivost tela, pa se ono zbog toga „predaje zemlji na čuvanje“.
Možda vas zanima:

"Ruganje pokojnicima": Otac Predrag istakao 1 običaj koji Srbi praktikuju na sahrani, a zapravo nije u skladu sa crkvom
Otac Predrag Popović ukazao je na običaj koji se u mnogim krajevima Srbije poštuje, a koji nikako nije u skladu ca crkvenim učenjem i liturgijskim životom.

U OVA 3 SLUČAJA SVEŠTENIK NE SLUŽI OPELO POKOJNIKU: Postoji pravilo zašto je tako, a evo kako stoje stvari sa kremiranjem
Ranije je bilo nezamislivo da sveštenik dođe na sahranu kremiranog, jer hrišćani pravoslavci veruju u svetost i nepovredivost tela, pa se ono zbog toga „predaje zemlji na čuvanje“.
Ako se pogleda pravo u vatru i kaže ime preminulog, verovalo se da se može otvoriti staza kojom duša može da se okrene.
Ne da se vrati – već da se zadrži tu gde nije više njeno mesto.
Kako su se ponašali kad se pali sveća za pokojnog
U mnogim krajevima, paljenje sveće nije bilo samo obred – već trenutak tišine i tačne reči.
Najčešće bi neko rekao:
„Za dušu...“ – i zastao.
Ako se ime izgovaralo, pogled se obarao.
Neki su šapatom izgovarali, a neki su samo klimnuli glavom.
Vatra je bila tu da ponese, ali ne da ti vrati ono što nisi smeo da kažeš naglas.
Šta se verovalo ako neko pogleda i spomene ime
Ako bi se desilo da neko izgovori ime pokojnika gledajući u sveću, a zatim zatrepće ili mu zasuze oči bez razloga, govorilo se da je „rekao više nego što zna.“
U tim slučajevima, sveća se gasila – ne duvanjem, već prstima umočeni u vodu – i palila se nova, uz tišinu.
Zašto Čajkanović ovo vidi kao ostatak drevne magije reči i svetlosti
Veselin Čajkanović piše da je reč u kombinaciji sa svetlom imala poseban status u staroj religiji Srba.
U mnogim arhetipskim sistemima, vatra je mesto pročišćenja, ali i prenosilac – i ono što ide kroz nju, ide pravo.
Zato se verovalo da ime umrlog izgovoreno u plamen ima veću težinu nego ime izgovoreno u mraku.
Danas – sveća i dalje govori, ako znaš da ćutiš
Možda ne znamo više ta pravila, ali mnogi i danas, kad pale sveću za nekog koga nema, ne gledaju direktno u plamen.
Možda iz poštovanja. Možda iz straha. A možda jer duša zna da neka imena ne traže pogled – samo mir.

MILICA JE BILA NAJVOLJENIJA SRPSKA CARICA: Ono što je ona uradila za Srbiji, ni jedna majka nikad ne bi mogla!
Kneginja Milica, rođena 1335. godine, u vreme vladavine cara Dušana, bila je poreklom iz vladarske porodice Nemanjića. Njen otac bio je knez Vratko, u narodnoj tradiciji poznatiji kao Jug Bogdan, praunuk slavnog Stefana Nemanje.

Oči koje se zatvaraju pred istinom: Zašto se ne gleda u plamen dok se izgovara ime pokojnika
U narodnim verovanjima, a prema tumačenjima Veselina Čajkanovića, vatra nije samo svetlost već granica između svetova. Ako se u nju gleda dok se izgovara ime preminulog, verovalo se da čovek „otvara trag“ – i zove ono što ne sme da se vrati.

Upletanje sudbine: Verovanje da žena „uzima svetlost“ kada plete pre zore
U srpskoj narodnoj tradiciji, žene koje ustaju pre svitanja i pletu, šiju ili tkaju, ne rade samo ručni rad. Verovalo se da one tada „hvataju prvu svetlost dana“ i mogu, kroz nit, da upletu mir, zdravlje ili odgovor na pitanje koje još nije izgovoreno.

Vuk kao sveti čuvar: Neprikosnovena zver sa znanjem koje se ne prenosi rečima
U srpskoj narodnoj mitologiji, vuk nije bio zver od koje se beži – već biće koje se poštuje. Veselin Čajkanović ukazuje da je vuk bio svet, pratilac bogova, čuvar duša i simbol sile koja nikada ne napada bez razloga.

Drveće koje ne prima grom: Da li su sveta stabla bila božiji stubovi
U srpskoj narodnoj mitologiji, postoje stabla koja grom ne dira. Hrast, jasen i lipa smatrani su svetim, jer se verovalo da su „stubovi neba“ – mesta gde se zemlja dodiruje s božanskim. Veselin Čajkanović ovu simboliku povezuje sa starim indoevropskim kosmološkim predstavama.
Komentari(0)