Oči koje se zatvaraju pred istinom: Zašto se ne gleda u plamen dok se izgovara ime pokojnika
U narodnim verovanjima, a prema tumačenjima Veselina Čajkanovića, vatra nije samo svetlost već granica između svetova. Ako se u nju gleda dok se izgovara ime preminulog, verovalo se da čovek „otvara trag“ – i zove ono što ne sme da se vrati.
U srpskoj tradiciji, govor o smrti uvek je bio oprezan. Nije se izgovaralo ime pokojnika bilo kad, niti bilo gde. Ali jedno pravilo poštovalo se i bez objašnjenja: dok se govori ime umrlog – ne gleda se u plamen. Bilo da je to sveća, ognjište ili vatra ispred kuće, stariji su učili mlađe da obore pogled ili zatvore oči. Veselin Čajkanović je ovo verovanje povezivao sa dubokom predstavom da plamen jeste granica – i da reč u vatri, ako je pogrešna, ne sagori već „ostane u dnu svetla“.
Plamen kao mesto gde reč ostaje
U narodnoj slici sveta, plamen nije samo svetlost, već kanal.
Možda vas zanima:
Zašto nikako ne valja nositi odeću pokojnika? 5 grešaka koje mnogi prave, a da toga nisu ni svesni
Ezoteričari otkrivaju zašto nikako ne valja nositi odeću pokojnika.
Vekovni prsten na prstu mrtvog: Zašto se pokojnici sahranjuju sa burmom i šta se dešava ako se skine
U srpskoj tradiciji, burma nije samo znak braka – već veza između duša. Zato se i posle smrti ostavlja na ruci, da pokojnik zna kome pripada – i da ne zaboravi put ka miru
Možda vas zanima:
Zašto nikako ne valja nositi odeću pokojnika? 5 grešaka koje mnogi prave, a da toga nisu ni svesni
Ezoteričari otkrivaju zašto nikako ne valja nositi odeću pokojnika.
Vekovni prsten na prstu mrtvog: Zašto se pokojnici sahranjuju sa burmom i šta se dešava ako se skine
U srpskoj tradiciji, burma nije samo znak braka – već veza između duša. Zato se i posle smrti ostavlja na ruci, da pokojnik zna kome pripada – i da ne zaboravi put ka miru
Možda vas zanima:
Zašto nikako ne valja nositi odeću pokojnika? 5 grešaka koje mnogi prave, a da toga nisu ni svesni
Ezoteričari otkrivaju zašto nikako ne valja nositi odeću pokojnika.
Vekovni prsten na prstu mrtvog: Zašto se pokojnici sahranjuju sa burmom i šta se dešava ako se skine
U srpskoj tradiciji, burma nije samo znak braka – već veza između duša. Zato se i posle smrti ostavlja na ruci, da pokojnik zna kome pripada – i da ne zaboravi put ka miru
Možda vas zanima:
Zašto nikako ne valja nositi odeću pokojnika? 5 grešaka koje mnogi prave, a da toga nisu ni svesni
Ezoteričari otkrivaju zašto nikako ne valja nositi odeću pokojnika.
Vekovni prsten na prstu mrtvog: Zašto se pokojnici sahranjuju sa burmom i šta se dešava ako se skine
U srpskoj tradiciji, burma nije samo znak braka – već veza između duša. Zato se i posle smrti ostavlja na ruci, da pokojnik zna kome pripada – i da ne zaboravi put ka miru
Možda vas zanima:
Zašto nikako ne valja nositi odeću pokojnika? 5 grešaka koje mnogi prave, a da toga nisu ni svesni
Ezoteričari otkrivaju zašto nikako ne valja nositi odeću pokojnika.
Vekovni prsten na prstu mrtvog: Zašto se pokojnici sahranjuju sa burmom i šta se dešava ako se skine
U srpskoj tradiciji, burma nije samo znak braka – već veza između duša. Zato se i posle smrti ostavlja na ruci, da pokojnik zna kome pripada – i da ne zaboravi put ka miru
Ako se pogleda pravo u vatru i kaže ime preminulog, verovalo se da se može otvoriti staza kojom duša može da se okrene.
Ne da se vrati – već da se zadrži tu gde nije više njeno mesto.
Kako su se ponašali kad se pali sveća za pokojnog
U mnogim krajevima, paljenje sveće nije bilo samo obred – već trenutak tišine i tačne reči.
Najčešće bi neko rekao:
„Za dušu...“ – i zastao.
Ako se ime izgovaralo, pogled se obarao.
Neki su šapatom izgovarali, a neki su samo klimnuli glavom.
Vatra je bila tu da ponese, ali ne da ti vrati ono što nisi smeo da kažeš naglas.
Šta se verovalo ako neko pogleda i spomene ime
Ako bi se desilo da neko izgovori ime pokojnika gledajući u sveću, a zatim zatrepće ili mu zasuze oči bez razloga, govorilo se da je „rekao više nego što zna.“
U tim slučajevima, sveća se gasila – ne duvanjem, već prstima umočeni u vodu – i palila se nova, uz tišinu.
Zašto Čajkanović ovo vidi kao ostatak drevne magije reči i svetlosti
Veselin Čajkanović piše da je reč u kombinaciji sa svetlom imala poseban status u staroj religiji Srba.
U mnogim arhetipskim sistemima, vatra je mesto pročišćenja, ali i prenosilac – i ono što ide kroz nju, ide pravo.
Zato se verovalo da ime umrlog izgovoreno u plamen ima veću težinu nego ime izgovoreno u mraku.
Danas – sveća i dalje govori, ako znaš da ćutiš
Možda ne znamo više ta pravila, ali mnogi i danas, kad pale sveću za nekog koga nema, ne gledaju direktno u plamen.
Možda iz poštovanja. Možda iz straha. A možda jer duša zna da neka imena ne traže pogled – samo mir.
Veštačko, a izgleda kao da ga je sama priroda stvorila: Ovo jezero je izletište u okolini čuvene banje
Kako bi grad Aleksinac bio adekvatno snabdevan vodom, trebalo je izgraditi branu i pregraditi reku Moravicu. Na mestu na kome se danas nalazi Bovansko jezero nekada je postojalo selo istoimenog naziva. Sokobanja i Bovansko jezero
DANAS SU DETINJCI: Porodični praznik sa prelepom simbolikom - smatra se da ovaj običaj donosi mir i blagostanje domu
Pravoslavna crkva i njeni vernici danas obeležava Detinjce, radosni porodični praznik koji se slavi tačno tri nedelje pre Božića
Reč amanet čuli smo od naših starih mnogo puta: Ovaj drevni izraz ima duboko značenje, a evo iz kog jezika potiče
U srpskoj narodnoj književnosti i pesništvu, pojam amanet ima posebnu simboliku. U mnogim narodnim pesmama i pričama, junaci ostavljaju amanet svojim najbližima – obično roditelji ili stariji članovi porodice daju svoje poverenje mlađima, obavezivši ih da čuvaju tradiciju, imanje ili porodicu.
NAROD JE OBOŽAVAO, A MUŽA INTERESOVALA KAO LANJSKI SNEG Ko je bila srpska Mona Liza
Muzej Jevrema Grujića u Svetogorskoj ulici u Beogradu čuva portret kraljice Natalije Obrenović poznat pod nadimkom "Srpska Mona Liza". Autor ovog remek-dela bio je veliki srpski slikar Stevan Todorović (1832.-1925.).
Znaju i te kako da "izgrebu" uspeh: Čačane sa druge strane Morave decenijama unazad zovu Grebićima - a, evo i zašto
Kroz dugu srpsku istoriju svako selo ili grad imalo je svoje obeležje po kojem je bilo prepoznatljivo i razlikovalo se od ostalih. Da li su bili hrabri, spretni, podli ili lukavi, sve je to na kraju završavalo u njihovim nadimcima i prenosilo se sa kolena na koleno. Od davnina su Čačani u Srbiji poznati kao Grebići, a da se ni dan danas ne zna zašto su žitelji grada na Moravi dobili upravo taj epitet.
Komentari(0)