Ko su bile „sanjarke“: Žene koje su u srpskom predanju snovima tumačile sudbinu sela
U starim selima Srbije, naročito u Homolju i Staroj planini, verovalo se da postoje žene čiji snovi nisu njihovi lično – već pripadaju svima. Njihova sanjarenja bila su znak bolesti, rođenja, smrti ili promene koja dolazi.
Dok danas sanove često objašnjavamo psihologijom ili ih zaboravljamo čim svane, u nekadašnjoj Srbiji snovi su bili ozbiljna stvar. Postojale su žene koje su bile poznate kao "sanjarke" – tihe, skromne žene za koje se verovalo da kroz san primaju poruke ne za sebe, već za celo selo. Nisu bile vračare, nisu proricali sudbinu, već su ćutke nosile snove koje im je, kako su govorile, „noć dala kad dan nije znao šta da kaže“.
Sanjarke – dar koji nije tražen, ali se nosi
U narodnoj slici sveta, sanjarke nisu birale svoj dar.
Možda vas zanima:
Zašto se pepeo iz ognjišta u januaru iznosi ka jugu, a ne ka severu
Ognjište pamti više od reči, a pepeo nosi više nego što izgleda. U zimskim danima, posebno posle praznika, pepeo se ne baca kako stigne – već s pravcem i poštovanjem
Zašto se dete prvo pogleda u ogledalo, pa tek onda nahrani
U srpskoj narodnoj tradiciji, ogledalo nije bilo samo staklo – već granica. Dete koje se pogleda pre zalogaja „zna sebe“, a kuća zna ko je u njoj prvi put gladan
Možda vas zanima:
Zašto se pepeo iz ognjišta u januaru iznosi ka jugu, a ne ka severu
Ognjište pamti više od reči, a pepeo nosi više nego što izgleda. U zimskim danima, posebno posle praznika, pepeo se ne baca kako stigne – već s pravcem i poštovanjem
Zašto se dete prvo pogleda u ogledalo, pa tek onda nahrani
U srpskoj narodnoj tradiciji, ogledalo nije bilo samo staklo – već granica. Dete koje se pogleda pre zalogaja „zna sebe“, a kuća zna ko je u njoj prvi put gladan
Možda vas zanima:
Zašto se pepeo iz ognjišta u januaru iznosi ka jugu, a ne ka severu
Ognjište pamti više od reči, a pepeo nosi više nego što izgleda. U zimskim danima, posebno posle praznika, pepeo se ne baca kako stigne – već s pravcem i poštovanjem
Zašto se dete prvo pogleda u ogledalo, pa tek onda nahrani
U srpskoj narodnoj tradiciji, ogledalo nije bilo samo staklo – već granica. Dete koje se pogleda pre zalogaja „zna sebe“, a kuća zna ko je u njoj prvi put gladan
Možda vas zanima:
Zašto se pepeo iz ognjišta u januaru iznosi ka jugu, a ne ka severu
Ognjište pamti više od reči, a pepeo nosi više nego što izgleda. U zimskim danima, posebno posle praznika, pepeo se ne baca kako stigne – već s pravcem i poštovanjem
Zašto se dete prvo pogleda u ogledalo, pa tek onda nahrani
U srpskoj narodnoj tradiciji, ogledalo nije bilo samo staklo – već granica. Dete koje se pogleda pre zalogaja „zna sebe“, a kuća zna ko je u njoj prvi put gladan
Možda vas zanima:
Zašto se pepeo iz ognjišta u januaru iznosi ka jugu, a ne ka severu
Ognjište pamti više od reči, a pepeo nosi više nego što izgleda. U zimskim danima, posebno posle praznika, pepeo se ne baca kako stigne – već s pravcem i poštovanjem
Zašto se dete prvo pogleda u ogledalo, pa tek onda nahrani
U srpskoj narodnoj tradiciji, ogledalo nije bilo samo staklo – već granica. Dete koje se pogleda pre zalogaja „zna sebe“, a kuća zna ko je u njoj prvi put gladan
Takve žene retko su govorile o svojim snovima same od sebe. Tek kad selo primeti da se nešto „menja u vazduhu“ – kad stoka naglo podivlja, kad ptice rano zamuknu, kad deca postanu nemirna – neko bi ih pitao:
„Šta ti noć rekla, snašo?“
I tada bi sanjarka, bez mnogo objašnjavanja, prenela svoj san.
Snovi koji nisu za pojedinca, već za zajednicu
Sanjarke su sanjale:
- Vodene bujice kad dolazi bolest,
- Vetrove kad dolazi svadba ili rođenje,
- Zatvorena vrata kad sledi smrt,
- Raspršeno seme kad dolazi oskudna godina.
Njihovi snovi su se razlikovali od običnih:
Nisu sanjale lica, imena ili mesta – sanjale su znake.
I znalo se: sanjarka nikada ne tumači svoj san sama – to rade stari ljudi u selu, pred ikonom i svetlom.
Kako su snovi tumačeni
Ako sanjarka sanja crnu pticu iznad sela, to nije bio znak lošeg vremena – već znak da neko nosi tugu koju nije rekao.
Ako sanja zvezdu koja pada iza brda – očekivala se promena vlasti, pastira ili učitelja.
Tumačenja su se radila tiho, u krugu žena, uz čaj od nane i pogaču bez soli – jer reči koje dolaze kroz san nisu za galamu.
Šta je značilo kada sanjarka više ne sanja
Ako sanjarka prestane da sanja ili ne želi da prenese san, to je bio loš znak.
Govoreći: „Noć mi ništa nije rekla.“, poručivala je da je veza između sela i sveta senki prekinuta.
Tada bi ljudi postajali oprezni, izbegavali veća okupljanja i čuvali kućna ognjišta.
Ima li danas sanjarki?
Danas, možda ih više ne prepoznajemo po imenu.
Ali u svakom selu, u svakoj porodici, postoji ona jedna osoba koja zna da kaže:
„Nešto mi teško spava.“
Ona koja oseća kada vetar menja boju, kada reka uspori bez razloga, kada deca tiho spavaju u podne.
I možda se danas više ne pitamo šta sanjarke sanjaju. Ali i dalje osećamo kad se svet promeni preko noći.
I tada, možda je dobro setiti se da su naši stari znali:
Nije san svaki san. I nije svaki snivač isti.
Reč amanet čuli smo od naših starih mnogo puta: Ovaj drevni izraz ima duboko značenje, a evo iz kog jezika potiče
U srpskoj narodnoj književnosti i pesništvu, pojam amanet ima posebnu simboliku. U mnogim narodnim pesmama i pričama, junaci ostavljaju amanet svojim najbližima – obično roditelji ili stariji članovi porodice daju svoje poverenje mlađima, obavezivši ih da čuvaju tradiciju, imanje ili porodicu.
NAROD JE OBOŽAVAO, A MUŽA INTERESOVALA KAO LANJSKI SNEG Ko je bila srpska Mona Liza
Muzej Jevrema Grujića u Svetogorskoj ulici u Beogradu čuva portret kraljice Natalije Obrenović poznat pod nadimkom "Srpska Mona Liza". Autor ovog remek-dela bio je veliki srpski slikar Stevan Todorović (1832.-1925.).
Znaju i te kako da "izgrebu" uspeh: Čačane sa druge strane Morave decenijama unazad zovu Grebićima - a, evo i zašto
Kroz dugu srpsku istoriju svako selo ili grad imalo je svoje obeležje po kojem je bilo prepoznatljivo i razlikovalo se od ostalih. Da li su bili hrabri, spretni, podli ili lukavi, sve je to na kraju završavalo u njihovim nadimcima i prenosilo se sa kolena na koleno. Od davnina su Čačani u Srbiji poznati kao Grebići, a da se ni dan danas ne zna zašto su žitelji grada na Moravi dobili upravo taj epitet.
"NOSILAC SVETE BLAGODETI": Ovo kratko žensko ime dugo opstaje u SRBIJI, ima MOĆNO ZNAČENJE
Ukoliko planirate da svojoj devojčici date kratko ime, možda ćete se odlučiti baš za ovo
Kako je nastala reč "Balkan"? Staro ime poluostrva malo ko zna, iz ovog jezika dolazi naziv, a evo zašto je nazivano "Burem baruta Evrope"
Geografski, Balkan je omeđen Jadranskim, Jonskim, Egejskim, Mramornim i Crnim morem. Ipak, severna granica poluostrva nije jasno definisana – najčešće se uzimaju reke Sava i Dunav kao prirodna granica.
Komentari(0)