Zašto su žene u Levaču stavljale crvenu vunu pod prag kada dete krene u školu: Vuna kao amajlija i glas predaka
U selima Levača, početak škole bio je više od koraka ka znanju – bio je trenutak kada se dete izlaže svetu. Zato su majke i bake stavljale crvenu nit vune pod prag – da dete ostane bistro, zdravo i vezano za dom.
U vreme kada su škole bile daleko, put do njih prašnjav, a život neizvestan, majke iz Levača nisu decu ispraćale samo doručkom, već i zaštitom. Ispod praga kroz koji je dete prvi put izlazilo „ka školi“, stavljale bi crvenu nit vune, zamotanu u krug ili sačuvanu od „srećnog dana“. Verovalo se da ta nit štiti od zla, učvršćuje pamćenje i povezuje dete sa kućnim pragom – da ga svet ne preotme, a sudbina ne odvede predaleko.
Crvena vuna – najjača amajlija
U srpskoj narodnoj tradiciji, crvena boja je boja života, krvi i snage. Vuna, kao proizvod ruku i domaće stoke, nosi dodatni duhovni naboj: prirodna, nežna, upija emociju.
Možda vas zanima:
Zašto se pepeo iz ognjišta u januaru iznosi ka jugu, a ne ka severu
Ognjište pamti više od reči, a pepeo nosi više nego što izgleda. U zimskim danima, posebno posle praznika, pepeo se ne baca kako stigne – već s pravcem i poštovanjem
Zašto se dete prvo pogleda u ogledalo, pa tek onda nahrani
U srpskoj narodnoj tradiciji, ogledalo nije bilo samo staklo – već granica. Dete koje se pogleda pre zalogaja „zna sebe“, a kuća zna ko je u njoj prvi put gladan
Možda vas zanima:
Zašto se pepeo iz ognjišta u januaru iznosi ka jugu, a ne ka severu
Ognjište pamti više od reči, a pepeo nosi više nego što izgleda. U zimskim danima, posebno posle praznika, pepeo se ne baca kako stigne – već s pravcem i poštovanjem
Zašto se dete prvo pogleda u ogledalo, pa tek onda nahrani
U srpskoj narodnoj tradiciji, ogledalo nije bilo samo staklo – već granica. Dete koje se pogleda pre zalogaja „zna sebe“, a kuća zna ko je u njoj prvi put gladan
Možda vas zanima:
Zašto se pepeo iz ognjišta u januaru iznosi ka jugu, a ne ka severu
Ognjište pamti više od reči, a pepeo nosi više nego što izgleda. U zimskim danima, posebno posle praznika, pepeo se ne baca kako stigne – već s pravcem i poštovanjem
Zašto se dete prvo pogleda u ogledalo, pa tek onda nahrani
U srpskoj narodnoj tradiciji, ogledalo nije bilo samo staklo – već granica. Dete koje se pogleda pre zalogaja „zna sebe“, a kuća zna ko je u njoj prvi put gladan
Zato se crvena vuna koristi u mnogim običajima:
- oko ruke deteta protiv uroka,
- u poklonima za zdravlje,
- kao „nit života“ – što se ne kida i ne veže u čvor.
Kako se priprema vuna za prag
Uveče pre polaska deteta u školu (najčešće uoči Miholjdana ili Savindana), žena bi uzela:
- pramen crvene vune,
- ponekad i vlas sopstvene kose ili detetove,
- i zrno pšenice ili kvasca – kao simbol rasta.
Sve se uvije u mali zavežljaj, zamota u parče platna i ostavi ispod praga (ili direktno u pukotinu ispod praga).
Izgovara se tiho:
„Da mi ne ostaviš prag ni glavom ni dušom.“
Zašto baš pod prag?
Prag kuće je u srpskoj simbolici granično mesto – linija između unutrašnjeg (poznatog) i spoljašnjeg (nepoznatog) sveta. Mesto koje sve pamti, sve vidi, a nikad ne govori.
Staviti amajliju pod prag znači vezati korak za dom – da gde god dete ide, uvek zna kuda se vraća.
Da li je ovo bila religija ili čista ljubav?
Ovaj običaj nije bio deo crkvene tradicije. Bio je ženski, tih i ličan čin. Nije se pokazivao, nije se objašnjavao, ali sve žene su znale da se to radi kad “dete krene od kuće svojim putem”.
Ako bi se dete razbolelo, nije slušalo, zaboravljalo zadatke – baba bi proveravala da li je „vuna na mestu“. Ako nije – stavljala bi novu, ćutke.
Gde se još zna za ovu praksu?
U selima Levača, naročito oko Dragova, Oparića i Belušića, žene i danas pamte ovaj običaj. Neke ga i dalje primenjuju, čak i ako deca više ne prelaze prag pešice – stavlja se ispod ulaznih vrata, za svaki slučaj.
Zanimljivo je da u nekim krajevima istočne Srbije postoji sličan običaj, ali se vuna nosi u džepu dok ne padne prvi sneg – tada se vraća pod prag.
Nit koja ne sme da se zaboravi
U vremenu kada decu ispraćamo sa rančevima, tabletima i aplikacijama, možda bi vredelo setiti se i jedne tihe niti crvene vune – koja ne treba da bude moderna, samo iskrena. Jer ona nije amajlija za ocene, već za pamćenje srca – da dete zna gde mu je prag, i ko ga čeka kad sve drugo u svetu postane previše.
Reč amanet čuli smo od naših starih mnogo puta: Ovaj drevni izraz ima duboko značenje, a evo iz kog jezika potiče
U srpskoj narodnoj književnosti i pesništvu, pojam amanet ima posebnu simboliku. U mnogim narodnim pesmama i pričama, junaci ostavljaju amanet svojim najbližima – obično roditelji ili stariji članovi porodice daju svoje poverenje mlađima, obavezivši ih da čuvaju tradiciju, imanje ili porodicu.
NAROD JE OBOŽAVAO, A MUŽA INTERESOVALA KAO LANJSKI SNEG Ko je bila srpska Mona Liza
Muzej Jevrema Grujića u Svetogorskoj ulici u Beogradu čuva portret kraljice Natalije Obrenović poznat pod nadimkom "Srpska Mona Liza". Autor ovog remek-dela bio je veliki srpski slikar Stevan Todorović (1832.-1925.).
Znaju i te kako da "izgrebu" uspeh: Čačane sa druge strane Morave decenijama unazad zovu Grebićima - a, evo i zašto
Kroz dugu srpsku istoriju svako selo ili grad imalo je svoje obeležje po kojem je bilo prepoznatljivo i razlikovalo se od ostalih. Da li su bili hrabri, spretni, podli ili lukavi, sve je to na kraju završavalo u njihovim nadimcima i prenosilo se sa kolena na koleno. Od davnina su Čačani u Srbiji poznati kao Grebići, a da se ni dan danas ne zna zašto su žitelji grada na Moravi dobili upravo taj epitet.
"NOSILAC SVETE BLAGODETI": Ovo kratko žensko ime dugo opstaje u SRBIJI, ima MOĆNO ZNAČENJE
Ukoliko planirate da svojoj devojčici date kratko ime, možda ćete se odlučiti baš za ovo
Kako je nastala reč "Balkan"? Staro ime poluostrva malo ko zna, iz ovog jezika dolazi naziv, a evo zašto je nazivano "Burem baruta Evrope"
Geografski, Balkan je omeđen Jadranskim, Jonskim, Egejskim, Mramornim i Crnim morem. Ipak, severna granica poluostrva nije jasno definisana – najčešće se uzimaju reke Sava i Dunav kao prirodna granica.
Komentari(0)