Zašto se uveče ne daje nož, hleb ili ogledalo? Tri zabrane koje narod ne krši ni bez objašnjenja
U srpskoj tradiciji postoje predmeti koji se posle zalaska sunca ne smeju davati iz ruke u ruku – jer se veruje da prenose svađu, nesreću ili gubitak

“Nož ti ne dam uveče, uzmi ga sa stola.” “Hleb se ne vraća – da ti se dom ne otvori.” “Ogledalo posle mraka – da ti ne uzme lepotu.” Ovo nisu samo fraze koje ponavljaju bake u selu – to su ostaci složenog verovanja da određeni predmeti posle zalaska sunca gube svoju svakodnevnu funkciju i postaju – simboli. U srpskoj narodnoj religiji, večernji čas je trenutak kada svet živih ulazi u senku, a senka – u kuću. I zato se određene stvari više ne razmenjuju kao tokom dana.
Nož – oštar rez u odnosima
Nož uveče ne treba davati direktno iz ruke u ruku. Veruje se da “seče prijateljstvo”, donosi svađu, nepovratno prekida bliskost. Ako mora da se da – stavlja se na sto, pa druga osoba uzima sama. U nekim krajevima (Rasina, Jadar), ako se dogodi da neko uzme nož iz ruke – mora da se “otkupi” simbolički: novčićem, hlebom ili rečima: “Da ne bude između nas reza.”
Možda vas zanima:

Običaj “prosipanja žita” na slavama – zašto je šaka pšenice važnija od stotinu reči?
Jedan od najlepših simbola srpske slave

“Pojilo” – običaj iz Vojvodine koji povezuje komšije i jača zajedništvo
Zaboravljena tradicija okupljanja koja je bila srce sela
Možda vas zanima:

Običaj “prosipanja žita” na slavama – zašto je šaka pšenice važnija od stotinu reči?
Jedan od najlepših simbola srpske slave

“Pojilo” – običaj iz Vojvodine koji povezuje komšije i jača zajedništvo
Zaboravljena tradicija okupljanja koja je bila srce sela
Možda vas zanima:

Običaj “prosipanja žita” na slavama – zašto je šaka pšenice važnija od stotinu reči?
Jedan od najlepših simbola srpske slave

“Pojilo” – običaj iz Vojvodine koji povezuje komšije i jača zajedništvo
Zaboravljena tradicija okupljanja koja je bila srce sela
Hleb – simbol kuće, mira i zajedništva
Davanje hleba uveče, naročito ako je već započet, tumači se kao prenos “domaće energije” van kuće. Hleb nije samo hrana – on je znak prisustva. Ako se komad hleba da u ruke u kasnim satima, veruje se da “kuća ostaje gladna”, da “sreća izlazi”. Zato se hleb ostavlja, ne daje direktno. U nekim selima, uz hleb se kaže: “Uzmi i nek ti se množi, ne dajem – već delim.”
Ogledalo – granica između vidljivog i nevidljivog
Ogledalo u narodnoj kulturi nosi težinu – ono ne prikazuje samo lik, već duhovno stanje. Uveče, kada svetlo nestane, ogledalo više ne odražava istinu – već prostor za druge poglede. Dati ogledalo uveče – naročito ženi ili detetu – tumači se kao poziv nevidljivim silama da “prepoznaju” osobu. Zato se ogledala uveče pokrivaju, ne gledaju u prolazu i nikako ne poklanjaju.
Zajednička simbolika: Ne remeti balans večeri
- Nož – simbol moći, opasnosti i prekida
- Hleb – simbol života, topline i unutrašnje sigurnosti
- Ogledalo – simbol duše, identiteta i nevidljivih sila
Veče je vreme kada se dom zatvara, krug se skuplja i svet postaje tiši. Sve što se uveče razmenjuje – nosi veću težinu nego danju. Zato je narod naučio da se ne igra s predmetima koji “ne opraštaju nemar”.

Milutin Milanković: profesor koji je promenio svetsku nauku iz kućnog pritvora
Ime Milutina Milankovića (1879–1958) danas stoji u udžbenicima širom sveta. Matematičar, klimatolog i astronom, on je tvorac teorije o klimatskim ciklusima koji zavise od Zemljine orbite i nagiba – tzv. Milankovićevi ciklusi. Ono što ovu priču čini posebnom jeste činjenica da je osnove svojih proračuna razradio u vreme kada je bio interniran tokom Prvog svetskog rata.

Ko je bio Marko Kraljević i zašto je Šarac uvek uz njega : Zaštitnik sirotinje i junak pesama
Marko Kraljević (oko 1335–1395) bio je istorijski vladar Prilepa, ali u narodnoj tradiciji prerastao je u epskog junaka. Njegovo ime i podvizi ušli su u pesme, priče i legende, gde je predstavljen kao zaštitnik sirotinje, neustrašivi ratnik i simbol slobode. U središtu svake priče uz njega je njegov verni konj – Šarac.

Kako je Srbin pravoslavac napisao HRVATSKU HIMNU?
Činjenica da je Josif Runjanin bio pravoslavni Srbin često se zanemaruje ili osporava, a njegovo ime se u Hrvatskoj neretko menja u u Josip.

OVO O VELJKU BULAJIĆU I BATI ŽIVOJINOVIĆU SIGURNO NISTE ZNALI: Bili su VIŠE OD KOLEGA, 1 ime ih je ZAUVEK POVEZALO
Veliko prijateljstvo između legendarnog glumca i slavnog reditelja s vremenom je postalo još čvršće.
Neustrašivi bard : glas koji je odjekivao scenom i filmom
Kada se pomene ime Ljube Tadića (1929–2005), prva asocijacija gotovo svakog ljubitelja pozorišta i filma jeste – glas. Dubok, autoritativan, prodoran, bio je njegovo najmoćnije oružje. Uz njega, išla je i pojava koja je plenila – visoka figura, snažan izraz i stav glumca koji nikada nije poznavao strah na sceni.
Komentari(0)