Ko je bio Marko Kraljević i zašto je Šarac uvek uz njega : Zaštitnik sirotinje i junak pesama
Marko Kraljević (oko 1335–1395) bio je istorijski vladar Prilepa, ali u narodnoj tradiciji prerastao je u epskog junaka. Njegovo ime i podvizi ušli su u pesme, priče i legende, gde je predstavljen kao zaštitnik sirotinje, neustrašivi ratnik i simbol slobode. U središtu svake priče uz njega je njegov verni konj – Šarac.
Marko u istoriji i pesmi
U istoriji, Marko Kraljević je bio sin kralja Vukašina Mrnjavčevića i vladar Prilepske oblasti. Poginuo je 1395. godine u bici na Rovinama. Međutim, narod ga nije pamtio kao običnog feudalnog gospodara, već kao junaka nadljudskih moći. U epskim pesmama on pije vino u kamen čaši, podiže ogromne tovare i uvek brani narod od nepravde.
Šarac – verni pratilac
Možda vas zanima:
MARKO KRALJEVIĆ, NAJVEĆI JUNAK SRPSKE ISTORIJE: Sve u vezi sa njim je tragično, i ušlo je u legendu!
Istoričari danas vole da veruju da je počasno mesto najvećeg junaka srpske istorije Marko zaslužio zbog toga što je bio istinski heroj “malog čoveka” - pre megdandžija nego učesnik ratova, zaštitnik običnog sveta, a ne svojih interesa
Legenda koju zna samo jedno selo: Vila iz jasenove šupljine i zakleti konopac
U selu Trnavci na padinama Zlatara, i danas se šapuće priča o vili koja traži obećanje – i čuva ga koncem vezanim za drvo
Možda vas zanima:
MARKO KRALJEVIĆ, NAJVEĆI JUNAK SRPSKE ISTORIJE: Sve u vezi sa njim je tragično, i ušlo je u legendu!
Istoričari danas vole da veruju da je počasno mesto najvećeg junaka srpske istorije Marko zaslužio zbog toga što je bio istinski heroj “malog čoveka” - pre megdandžija nego učesnik ratova, zaštitnik običnog sveta, a ne svojih interesa
Legenda koju zna samo jedno selo: Vila iz jasenove šupljine i zakleti konopac
U selu Trnavci na padinama Zlatara, i danas se šapuće priča o vili koja traži obećanje – i čuva ga koncem vezanim za drvo
Možda vas zanima:
MARKO KRALJEVIĆ, NAJVEĆI JUNAK SRPSKE ISTORIJE: Sve u vezi sa njim je tragično, i ušlo je u legendu!
Istoričari danas vole da veruju da je počasno mesto najvećeg junaka srpske istorije Marko zaslužio zbog toga što je bio istinski heroj “malog čoveka” - pre megdandžija nego učesnik ratova, zaštitnik običnog sveta, a ne svojih interesa
Legenda koju zna samo jedno selo: Vila iz jasenove šupljine i zakleti konopac
U selu Trnavci na padinama Zlatara, i danas se šapuće priča o vili koja traži obećanje – i čuva ga koncem vezanim za drvo
Posebno mesto u legendama zauzima njegov konj – Šarac. Nije bio običan konj, već junak nalik svom gospodaru. Predanja kažu da ga je Marko kupio na pijaci kao neuhranjenog i jeftinog, a da je kasnije pokazao nadljudsku snagu: preskakao planine, pio vino iz čaše i razumeo reči svog gospodara. Bez Šarca, Marko Kraljević nije mogao da zamisli nijedan podvig.
Zaštitnik sirotinje
Narodna pesma ga opisuje kao „kraljevića Marka, od sirotinje brata“. Bio je junak koji nije voleo silu i nepravdu. Iako vazal Turaka, u legendama on često prkosi sultanu i bori se protiv zulumćara. Time je Marko postao simbol narodnog otpora i večite čežnje za slobodom.
Marko u narodnim pesmama
Epske pesme sačuvale su duh junaka kakvog je narod želeo da ima – snažnog, pravednog i bliskog običnom čoveku. Njegovi podvizi opevani su u desetercima, a mnogi stihovi i danas žive među narodom:
- „Oj, Kraljeviću Marko, od sirotinje brate“ – narod ga je doživljavao kao zaštitnika slabih i potlačenih.
- „Ja se s Turcima moram služiti, al’ Turčin mi dragi nikad biti neće“ – u pesmama, Marko je i pored vazalskog položaja uvek ostajao veran svome rodu.
- „Malo vino po zemlji prosuo, a po Šarcu ruke oprao“ – Šarac je u narodnom predanju bio više od konja, Markov saborac i nerazdvojni pratilac.
- „Kad popije tri boce vina, onda Šarca za uši poteže“ – stihovi koji svedoče o njegovoj nadljudskoj snazi, ali i vedrom, narodskom duhu.
Snaga i ljudskost
Uz nadljudske moći i vitešku snagu, Marko je u pesmama prikazivan i kao čovek od krvi i mesa. Voleo je da popije čašu vina, umeo je da se naljuti i da pogreši, ali je uvek na kraju bio junak na strani pravde. Upravo ta mešavina čini ga bliskim narodu, jer u njemu vide i moćnog zaštitnika i običnog čoveka.
I DANAS JE SLIČNO: Našoj prvoj predstavnici na Evroviziji pesmu je pisao Mika Antić, čim je stigla krenule su prozivke!
Devojka iz skromne socijalističke zemlje nije dočekana baš blagonaklono u svetu glamura...
Zašto su naši preci zakopavali predmete ispod kućnog praga? Tajna običaja koji je čuvao dom od zla
Ispod svakog praga nekadašnje srpske kuće krila se tiha molitva i zaštita – parče hleba, zrno soli ili konjska dlaka, kao štit protiv uroka i smrti
Voda iz gvozdenog bunara: Srpski eliksir iz sela Izvor koji se verovalo da leči krv i vraća snagu
Duboko u planinama kod Babušnice postoji bunar iz kog izbija crvena voda, za koju narod veruje da čisti krv, podiže gvožđe i leči umor
Zašto se u nekim selima zemlja nosila sa groblja: Tajna narodnog „protivuroka“ koja se prenosila šapatom
U staroj srpskoj tradiciji, zemlja nije bila samo tlo – bila je sredstvo zaštite, osvete i prenosa energije, a grobljanska zemlja imala je posebnu moć
Manastir koji su Srbi gradili vinom i pesmom: Reževići i zavet Stefana Prvovenčanog
Na samo nekoliko koraka od mora, u brdima iznad Petrovca, krije se srpski manastir koji je vekovima bio utočište careva, pesnika i hajduka
Komentari(0)