U selu Trnavci na padinama Zlatara, i danas se šapuće priča o vili koja traži obećanje – i čuva ga koncem vezanim za drvo
U Trnavcima, zaseoku koji se nalazi između Nove Varoši i Sjenice, postoji jasen sa šupljinom u kojoj se, po predanju, pojavljuje vila. Ali ne ona iz bajke – već vila koja traži tišinu, obećanje i poklon. Ko joj se obrati sa čistim srcem i ostavi konac vezan za granu, njemu će želja biti ispunjena. Ali ako obećanje ne ispuni – dolazi nemir, bolest ili gubitak. Ova legenda, iako lokalna, svedoči o dubokoj vezi između planine, ljudi i nevidljivog sveta.
Gde je drvo i kako mu se prilazi
Jasen se nalazi iznad izvora koji lokalni meštani zovu “tiha voda”. Do njega se stiže stazom koju znaju samo stariji. Prilazi se ujutru, bez reči, sa belim koncem ili trakom. Konac se veže na granu i šapatom se izgovara molitva – najčešće želja ili zavet. Ako je čisto, vila “čuje”. Ako je sebično, “šuma se zamrači”.
Možda vas zanima:
Ko je bio Marko Kraljević i zašto je Šarac uvek uz njega : Zaštitnik sirotinje i junak pesama
Marko Kraljević (oko 1335–1395) bio je istorijski vladar Prilepa, ali u narodnoj tradiciji prerastao je u epskog junaka. Njegovo ime i podvizi ušli su u pesme, priče i legende, gde je predstavljen kao zaštitnik sirotinje, neustrašivi ratnik i simbol slobode. U središtu svake priče uz njega je njegov verni konj – Šarac.
Legenda o crvenoj jabuci: Kako je voće postalo simbol ljubavi u Srbiji
Crvena jabuka, simbol ljubavi, plodnosti i lepote, ima posebno mesto u srpskoj tradiciji. Ovaj jednostavan plod vekovima je bio deo običaja i rituala, često povezanih s brakom, ljubavlju i porodičnim vrednostima.
Možda vas zanima:
Ko je bio Marko Kraljević i zašto je Šarac uvek uz njega : Zaštitnik sirotinje i junak pesama
Marko Kraljević (oko 1335–1395) bio je istorijski vladar Prilepa, ali u narodnoj tradiciji prerastao je u epskog junaka. Njegovo ime i podvizi ušli su u pesme, priče i legende, gde je predstavljen kao zaštitnik sirotinje, neustrašivi ratnik i simbol slobode. U središtu svake priče uz njega je njegov verni konj – Šarac.
Legenda o crvenoj jabuci: Kako je voće postalo simbol ljubavi u Srbiji
Crvena jabuka, simbol ljubavi, plodnosti i lepote, ima posebno mesto u srpskoj tradiciji. Ovaj jednostavan plod vekovima je bio deo običaja i rituala, često povezanih s brakom, ljubavlju i porodičnim vrednostima.
Možda vas zanima:
Ko je bio Marko Kraljević i zašto je Šarac uvek uz njega : Zaštitnik sirotinje i junak pesama
Marko Kraljević (oko 1335–1395) bio je istorijski vladar Prilepa, ali u narodnoj tradiciji prerastao je u epskog junaka. Njegovo ime i podvizi ušli su u pesme, priče i legende, gde je predstavljen kao zaštitnik sirotinje, neustrašivi ratnik i simbol slobode. U središtu svake priče uz njega je njegov verni konj – Šarac.
Legenda o crvenoj jabuci: Kako je voće postalo simbol ljubavi u Srbiji
Crvena jabuka, simbol ljubavi, plodnosti i lepote, ima posebno mesto u srpskoj tradiciji. Ovaj jednostavan plod vekovima je bio deo običaja i rituala, često povezanih s brakom, ljubavlju i porodičnim vrednostima.
Ko je vila iz Trnavaca
Vila u ovoj legendi nije nestašna ni zavodljiva. Ona ne peva, ne leči i ne pokazuje se. Ona čeka. Čajkanović bi ovu figuru protumačio kao “personifikaciju svetog drveta”, ostatak kulta drveta iz slovenske mitologije, gde duh prirode traži duhovni gest – poklon u tišini. Vila je čuvar zaveta, ne ispunjavač želja.
Priča koju zna samo selo – i ne deli se lako
Ova legenda se ne priča svakome. Ako nisi iz sela, čućeš je tek ako neko proceni da “nećeš je preneti pogrešno”. Meštani kažu da je pokušano da se stavi tabla ili oznaka – ali su je “vetrovi skinuli”. I veruje se da ko pokuša da na silu koristi drvo – ostaje mu “nemiran san dok ne odveže”.
Zavet kao tihi ugovor
Konac nije amajlija – on je zapis. Nema čvorova, nema metala, nema boja osim bele. Ako se želja ostvari, mora se vratiti i odvezati konac. Ako se zaboravi – vila uzima svoju “naknadu”. Nije kažnjavač – već podsećanje na ozbiljnost obećanja.
Danas – šupljina i dalje diše
Drvo i dalje postoji. Meštani ga ne seku, ne koriste granje, ne pale vatru u blizini. Oni koji znaju priču – kažu da šupljina miriše na osušeni dren. A kad je magla, niko ne ide gore. Jer “nije vreme da se viđa, nego da se ćuti”.
MILAN SEKULIĆ, GRADITELJ ZGRADA „ALBANIJE" I „POLITKE": Dao je trajni doprinos izgledu Beograda
Kolekcionar Milan Sekulić, pored toga što je Beogradu zaveštao najveću privatnu zbirku ikona, ostavio je veliki trag kao graditelj.
Zašto se nekada govorilo da ne valja jesti iz okrnjenog tanjira: Narodno verovanje koje krije više od praznoverja
Na srpskoj trpezi tanjir nije bio samo za jelo – već i ogledalo kućnog reda, zdravlja i duhovnog blagostanja
Kad se kuća čisti metlom u krug: Zaboravljeni rituali iz srpskih sela koje niko više ne radi
Nekada je metla bila više od alata – njome se nije samo uklanjao prah, već i zlo, bolest i nevolja, ako se koristila u pravo vreme i na pravi način
Zašto su Srbi nosili nož u čarapi: Narodna verovanja o zaštiti i snazi
Nož u čarapi nije bio znak nasilja, već amajlija, čuvar časti i tiha poruka – „spreman sam da se branim, ali ne i da napadam“
Komentari(0)