Pesme koje se pevaju samo jednom godišnje: Glasovi koji odzvanjaju u određeni dan – i onda ćute do sledeće godine
Postoje narodne pesme koje niko ne zna napamet, ali svi znaju kada se pevaju – samo tada, i nikad više
U srpskoj narodnoj tradiciji, postoje pesme koje se ne pevaju iz zabave, niti na zahtev – već isključivo u tačno određen dan u godini. To su pesme koje se pevaju za Badnje veče, na Đurđevdan, za Preobraženje, ili u zoru na Veliku Gospojinu. Ako ih čuješ mimo tog dana – ne zvuče isto. Ako ih pokušaš zabeležiti – često ih stariji zaborave dok nisu "u datumu". Te pesme nisu umetnost, nego duh vremena – zapevaš, predaš dalje, i ćutiš godinu dana.
Badnje veče – “Zaspalo je jagnje ispod ognjišta”
Ova pesma, gotovo izumrla, peva se u pojedinim selima Homolja i Timočke Krajine, tik pred paljenje badnjaka. Nema melodiju, više je poput tihog govora u ritmu. Peva se pred ognjištem, dok se badnjak unosi, i traje svega dva-tri minuta. Niko je ne zna napamet, dok ne dođe trenutak.
Možda vas zanima:
Zašto se u nekim selima zemlja nosila sa groblja: Tajna narodnog „protivuroka“ koja se prenosila šapatom
U staroj srpskoj tradiciji, zemlja nije bila samo tlo – bila je sredstvo zaštite, osvete i prenosa energije, a grobljanska zemlja imala je posebnu moć
Kako su naši stari prizivali zaštitu pred zimu: Običaji i verovanja uoči Svetog Dimitrija i Svete Petke
Jesen je u srpskoj tradiciji bila vreme važnih duhovnih prelaza – kraj jednog godišnjeg ciklusa i početak novog, obeležen molitvama, postom i tihim zavetima.
Možda vas zanima:
Zašto se u nekim selima zemlja nosila sa groblja: Tajna narodnog „protivuroka“ koja se prenosila šapatom
U staroj srpskoj tradiciji, zemlja nije bila samo tlo – bila je sredstvo zaštite, osvete i prenosa energije, a grobljanska zemlja imala je posebnu moć
Kako su naši stari prizivali zaštitu pred zimu: Običaji i verovanja uoči Svetog Dimitrija i Svete Petke
Jesen je u srpskoj tradiciji bila vreme važnih duhovnih prelaza – kraj jednog godišnjeg ciklusa i početak novog, obeležen molitvama, postom i tihim zavetima.
Možda vas zanima:
Zašto se u nekim selima zemlja nosila sa groblja: Tajna narodnog „protivuroka“ koja se prenosila šapatom
U staroj srpskoj tradiciji, zemlja nije bila samo tlo – bila je sredstvo zaštite, osvete i prenosa energije, a grobljanska zemlja imala je posebnu moć
Kako su naši stari prizivali zaštitu pred zimu: Običaji i verovanja uoči Svetog Dimitrija i Svete Petke
Jesen je u srpskoj tradiciji bila vreme važnih duhovnih prelaza – kraj jednog godišnjeg ciklusa i početak novog, obeležen molitvama, postom i tihim zavetima.
Đurđevdan – pesme koje se ne pevaju glasno
Iako je Đurđevdan poznat po veselju, neka sela oko Golupca i u Homolju imaju pesmu koja se peva pre izlaska sunca, tiho, dok se plete venac. Nosi naziv “Đurđevo cveće rano procvalo” i peva se samo dok se prolazi kroz rosu. Posle toga – više ne.
Velika Gospojina – “Zorom po vodu, ćutanjem u crkvu”
U nekim selima kod Kuršumlije, žene se okupljaju pred zoru i zajedno pevaju molitvenu pesmu bez pratnje: “Gospojo sveta, vodi nas čista.” Niko je ne snima. Peva se pred izlazak sunca, dok se ulazi u crkvu bosonog. Tada se glas pomeša s tišinom, i svaka žena zna – to se više ne ponavlja do sledeće godine.
Zajedničko ovim pesmama: Zaborav kao zaštita
- Ne pevaju se van dana – da se ne “izli magija”
- Ne pamte se napamet – jer “nisu pesme da ih pamtiš, već da ih čekaš”
- Ne pevaju se pred muškarcima – u nekim krajevima, smatra se da “reči neće naći put”
Čajkanović i ritualna funkcija pesme
Veselin Čajkanović piše o “pesmi kao trenutku svetosti” – nečemu što ne postoji dok nije u tačnoj tački vremena. Ove pesme nisu umetnički iskaz, već most između prošle godine i sledeće – one vezuju dan za dušu naroda.
Danas – tih, ali živ otpor zaboravu
Iako ih nema na YouTube-u, ni u pesmaricama, ove pesme i dalje postoje. U srcima žena koje čekaju pravi dan. U tišini sela koja još poštuju ritam svetog. I u svakome ko zna da ne treba sve da se sačuva snimkom – već poverenjem.
I DANAS JE SLIČNO: Našoj prvoj predstavnici na Evroviziji pesmu je pisao Mika Antić, čim je stigla krenule su prozivke!
Devojka iz skromne socijalističke zemlje nije dočekana baš blagonaklono u svetu glamura...
Zašto su naši preci zakopavali predmete ispod kućnog praga? Tajna običaja koji je čuvao dom od zla
Ispod svakog praga nekadašnje srpske kuće krila se tiha molitva i zaštita – parče hleba, zrno soli ili konjska dlaka, kao štit protiv uroka i smrti
Voda iz gvozdenog bunara: Srpski eliksir iz sela Izvor koji se verovalo da leči krv i vraća snagu
Duboko u planinama kod Babušnice postoji bunar iz kog izbija crvena voda, za koju narod veruje da čisti krv, podiže gvožđe i leči umor
Zašto se u nekim selima zemlja nosila sa groblja: Tajna narodnog „protivuroka“ koja se prenosila šapatom
U staroj srpskoj tradiciji, zemlja nije bila samo tlo – bila je sredstvo zaštite, osvete i prenosa energije, a grobljanska zemlja imala je posebnu moć
Manastir koji su Srbi gradili vinom i pesmom: Reževići i zavet Stefana Prvovenčanog
Na samo nekoliko koraka od mora, u brdima iznad Petrovca, krije se srpski manastir koji je vekovima bio utočište careva, pesnika i hajduka
Komentari(0)