Pesme koje se pevaju samo jednom godišnje: Glasovi koji odzvanjaju u određeni dan – i onda ćute do sledeće godine
Postoje narodne pesme koje niko ne zna napamet, ali svi znaju kada se pevaju – samo tada, i nikad više
U srpskoj narodnoj tradiciji, postoje pesme koje se ne pevaju iz zabave, niti na zahtev – već isključivo u tačno određen dan u godini. To su pesme koje se pevaju za Badnje veče, na Đurđevdan, za Preobraženje, ili u zoru na Veliku Gospojinu. Ako ih čuješ mimo tog dana – ne zvuče isto. Ako ih pokušaš zabeležiti – često ih stariji zaborave dok nisu "u datumu". Te pesme nisu umetnost, nego duh vremena – zapevaš, predaš dalje, i ćutiš godinu dana.
Badnje veče – “Zaspalo je jagnje ispod ognjišta”
Ova pesma, gotovo izumrla, peva se u pojedinim selima Homolja i Timočke Krajine, tik pred paljenje badnjaka. Nema melodiju, više je poput tihog govora u ritmu. Peva se pred ognjištem, dok se badnjak unosi, i traje svega dva-tri minuta. Niko je ne zna napamet, dok ne dođe trenutak.
Možda vas zanima:
Zašto se pepeo iz ognjišta u januaru iznosi ka jugu, a ne ka severu
Ognjište pamti više od reči, a pepeo nosi više nego što izgleda. U zimskim danima, posebno posle praznika, pepeo se ne baca kako stigne – već s pravcem i poštovanjem
Zašto se dete prvo pogleda u ogledalo, pa tek onda nahrani
U srpskoj narodnoj tradiciji, ogledalo nije bilo samo staklo – već granica. Dete koje se pogleda pre zalogaja „zna sebe“, a kuća zna ko je u njoj prvi put gladan
Možda vas zanima:
Zašto se pepeo iz ognjišta u januaru iznosi ka jugu, a ne ka severu
Ognjište pamti više od reči, a pepeo nosi više nego što izgleda. U zimskim danima, posebno posle praznika, pepeo se ne baca kako stigne – već s pravcem i poštovanjem
Zašto se dete prvo pogleda u ogledalo, pa tek onda nahrani
U srpskoj narodnoj tradiciji, ogledalo nije bilo samo staklo – već granica. Dete koje se pogleda pre zalogaja „zna sebe“, a kuća zna ko je u njoj prvi put gladan
Možda vas zanima:
Zašto se pepeo iz ognjišta u januaru iznosi ka jugu, a ne ka severu
Ognjište pamti više od reči, a pepeo nosi više nego što izgleda. U zimskim danima, posebno posle praznika, pepeo se ne baca kako stigne – već s pravcem i poštovanjem
Zašto se dete prvo pogleda u ogledalo, pa tek onda nahrani
U srpskoj narodnoj tradiciji, ogledalo nije bilo samo staklo – već granica. Dete koje se pogleda pre zalogaja „zna sebe“, a kuća zna ko je u njoj prvi put gladan
Đurđevdan – pesme koje se ne pevaju glasno
Iako je Đurđevdan poznat po veselju, neka sela oko Golupca i u Homolju imaju pesmu koja se peva pre izlaska sunca, tiho, dok se plete venac. Nosi naziv “Đurđevo cveće rano procvalo” i peva se samo dok se prolazi kroz rosu. Posle toga – više ne.
Velika Gospojina – “Zorom po vodu, ćutanjem u crkvu”
U nekim selima kod Kuršumlije, žene se okupljaju pred zoru i zajedno pevaju molitvenu pesmu bez pratnje: “Gospojo sveta, vodi nas čista.” Niko je ne snima. Peva se pred izlazak sunca, dok se ulazi u crkvu bosonog. Tada se glas pomeša s tišinom, i svaka žena zna – to se više ne ponavlja do sledeće godine.
Zajedničko ovim pesmama: Zaborav kao zaštita
- Ne pevaju se van dana – da se ne “izli magija”
- Ne pamte se napamet – jer “nisu pesme da ih pamtiš, već da ih čekaš”
- Ne pevaju se pred muškarcima – u nekim krajevima, smatra se da “reči neće naći put”
Čajkanović i ritualna funkcija pesme
Veselin Čajkanović piše o “pesmi kao trenutku svetosti” – nečemu što ne postoji dok nije u tačnoj tački vremena. Ove pesme nisu umetnički iskaz, već most između prošle godine i sledeće – one vezuju dan za dušu naroda.
Danas – tih, ali živ otpor zaboravu
Iako ih nema na YouTube-u, ni u pesmaricama, ove pesme i dalje postoje. U srcima žena koje čekaju pravi dan. U tišini sela koja još poštuju ritam svetog. I u svakome ko zna da ne treba sve da se sačuva snimkom – već poverenjem.
Da li znate ko je žena s najpoznatije jugoslovenske novčanice? "Sivu golubicu" niko nije uspeo da falsifikuje, a evo kako je postala slavna
Otkrijte fascinantnu priču o novčanici od 1.000 dinara iz SFRJ, poznatoj kao „siva golubica“, i ženi koja je bila inspiracija za njen portret.
Naša je dužnost da svetinju održavamo i ostavimo novim generacijama: Izvode se radovi na uređenju ulaza u Hram Svete Trojice u Gornjem Milanovcu
Ni na kraju godine radovi na teritoriji opštine Gornji Milanovac nisu stali. Samo jedna od lokacija na kojima se izvode jeste uređenje ulaza u Hram Svete Trojice.
LJUBAVNA PRIČA MOME KAPORA: Gledao ju je kao BOGINJU
Momo Kapor jedan od naših najčitanijih i najomiljenijih pisaca, je neko ko je obeležio jedno vreme u Beogradu, našoj prestonici koju je tako dobro opisivao. Kako je pisao, tako je i voleo!
Sveti Andrej Prvozvani: Zaštitnik je Karađorđevića i Rusije, umiruje zveri, a tog dana treba jesti ovu namirnicu
Srpska pravoslavna crkva 13. decembra proslavlja Svetog Andreja, prvog sledbenika Hristovog. Postradao je na krstu, zbog odanosti novozavetnoj veri. Slavi se kao krsna slava.
OVO ŽENSKO IME JE BILO POPULARNO U JUGOSLAVIJI: Skroz je PALO u ZABORAV, a ZNAČENJE niko NE ZNA
Nadimci koji prate ime Radmila su Rada i Rale
Komentari(0)