Zašto su naši preci gasili vatru posoljenom vodom, pljuvačkom i tišinom?
“Ne ostavljaj vatru otvorenu kad ideš na spavanje – pljunem tri puta i prelijem je.” Ova rečenica, zabeležena u selima oko Gornjeg Milanovca i Rudnika, upućuje na gotovo nestao običaj poznat kao “prelivanje vatre”. Ovaj čin nije imao praktičnu, već duboko simboličku funkciju: domaćin ili domaćica bi uveče prekrstili žar i prelivali ga vodom ili pljuvačkom – kako bi ugušili zlu silu. Veselin Čajkanović tumači ovaj običaj kao preostali ritual iz slovenske religije u kojem vatra ima dvostruku prirodu – greje i štiti, ali i privlači demone.
Vatra – prijatelj i neprijatelj pod istim krovom
U srpskoj narodnoj religiji, vatra nije samo sredstvo za grejanje i kuvanje – ona je “živo biće”. Stara je koliko i kuća, pamti, sudi, upija. Zato se vatra uveče nije ostavljala da “gori sama”. Verovalo se da duhovi i nečiste sile mogu kroz vatru “ući u kuću”, ako nije pravilno “zatvorena”.
Možda vas zanima:
Zašto se pepeo iz ognjišta u januaru iznosi ka jugu, a ne ka severu
Ognjište pamti više od reči, a pepeo nosi više nego što izgleda. U zimskim danima, posebno posle praznika, pepeo se ne baca kako stigne – već s pravcem i poštovanjem
Zašto se dete prvo pogleda u ogledalo, pa tek onda nahrani
U srpskoj narodnoj tradiciji, ogledalo nije bilo samo staklo – već granica. Dete koje se pogleda pre zalogaja „zna sebe“, a kuća zna ko je u njoj prvi put gladan
Možda vas zanima:
Zašto se pepeo iz ognjišta u januaru iznosi ka jugu, a ne ka severu
Ognjište pamti više od reči, a pepeo nosi više nego što izgleda. U zimskim danima, posebno posle praznika, pepeo se ne baca kako stigne – već s pravcem i poštovanjem
Zašto se dete prvo pogleda u ogledalo, pa tek onda nahrani
U srpskoj narodnoj tradiciji, ogledalo nije bilo samo staklo – već granica. Dete koje se pogleda pre zalogaja „zna sebe“, a kuća zna ko je u njoj prvi put gladan
Možda vas zanima:
Zašto se pepeo iz ognjišta u januaru iznosi ka jugu, a ne ka severu
Ognjište pamti više od reči, a pepeo nosi više nego što izgleda. U zimskim danima, posebno posle praznika, pepeo se ne baca kako stigne – već s pravcem i poštovanjem
Zašto se dete prvo pogleda u ogledalo, pa tek onda nahrani
U srpskoj narodnoj tradiciji, ogledalo nije bilo samo staklo – već granica. Dete koje se pogleda pre zalogaja „zna sebe“, a kuća zna ko je u njoj prvi put gladan
Prelivanje vatre, naročito posoljenom vodom, označava njeno “zaključenje”. Pljuvačka, kao lična tečnost, simbolično predstavlja kontakt sa sopstvenim duhom, dok se voda koristi kao sredstvo zaštite i poništavanja zla.
Kako se ritual izvodio
Pre nego što bi kuća utonula u san, domaćin bi poklonio glavu prema ognjištu, napravio znak krsta i tri puta pljunuo pored žara. U nekim krajevima, u šolju sa vodom se dodavala so, pa bi se tom mešavinom “kap po kap” prelila vatra. Uz to bi se tiho govorilo: “Da ne plane dušmanin, da ne gori reč, da ne uđe zlo.”
U posebnim situacijama – kada se sumnjalo na urok ili kada bi neko bio bolestan – ritual je bio detaljniji: korišćen je česnični badnjak, krstovdanjska voda ili pepeo iz “neugasle” vatre.
Preživeo paganski sloj: simbolika krvi i ognja
Čajkanović ovaj običaj smešta u širi kontekst slovenske mitologije, gde su vatra i krv povezani sa domaćim duhom, božanstvima ognjišta i kućne zaštite. “Prelivanje vatre” simbolizuje završetak dana, zatvaranje energetskog kruga i očišćenje doma od svega što je tokom dana “ušlo”.
Vatra, ako ostane “otvorena”, može privući pogled demona, dušu umrlog ili nečistu silu. Ali ako se pravilno zatvori – kuća je pod zaštitom.
Zaboravljen običaj koji se pamti kroz tihe gestove
Danas se ovaj običaj gotovo ne praktikuje – vatra je zamenjena centralnim grejanjem, a ritual je ostao tek u tragovima, kao kad neko nesvesno pljucne “za svaki slučaj” ili prekrsti peć kad ide na spavanje. Ipak, u jeziku, sećanju i intuiciji naroda, “prelivanje vatre” još uvek tinja – kao senka jedne tihe, ritualne večeri.
Reč amanet čuli smo od naših starih mnogo puta: Ovaj drevni izraz ima duboko značenje, a evo iz kog jezika potiče
U srpskoj narodnoj književnosti i pesništvu, pojam amanet ima posebnu simboliku. U mnogim narodnim pesmama i pričama, junaci ostavljaju amanet svojim najbližima – obično roditelji ili stariji članovi porodice daju svoje poverenje mlađima, obavezivši ih da čuvaju tradiciju, imanje ili porodicu.
Znaju i te kako da "izgrebu" uspeh: Čačane sa druge strane Morave decenijama unazad zovu Grebićima - a, evo i zašto
Kroz dugu srpsku istoriju svako selo ili grad imalo je svoje obeležje po kojem je bilo prepoznatljivo i razlikovalo se od ostalih. Da li su bili hrabri, spretni, podli ili lukavi, sve je to na kraju završavalo u njihovim nadimcima i prenosilo se sa kolena na koleno. Od davnina su Čačani u Srbiji poznati kao Grebići, a da se ni dan danas ne zna zašto su žitelji grada na Moravi dobili upravo taj epitet.
"NOSILAC SVETE BLAGODETI": Ovo kratko žensko ime dugo opstaje u SRBIJI, ima MOĆNO ZNAČENJE
Ukoliko planirate da svojoj devojčici date kratko ime, možda ćete se odlučiti baš za ovo
Kako je nastala reč "Balkan"? Staro ime poluostrva malo ko zna, iz ovog jezika dolazi naziv, a evo zašto je nazivano "Burem baruta Evrope"
Geografski, Balkan je omeđen Jadranskim, Jonskim, Egejskim, Mramornim i Crnim morem. Ipak, severna granica poluostrva nije jasno definisana – najčešće se uzimaju reke Sava i Dunav kao prirodna granica.
SUNČANO NA SVETOG NIKOLU: Sada je jasno kakva nas zima čeka prema narodnom verovanju
Još od davnina se smatralo da vreme na ovaj veliki praznik najavljuje kakvi će biti zimski meseci pred nama
Komentari(0)