Kako su se u zapadnoj Srbiji deca i odrasli “lečili” od pretrpljenog šoka pomoću planinskog potoka
Na padinama Javora i u selima između Ivanjice i Nove Varoši, do pre samo nekoliko decenija praktikovao se neobičan ritual – “bacanje senke u vodu”. Kada bi se neko uplašio, naročito dete, starije žene su ga vodile do potoka i tiho obavljale obred: pranje ruku, šapat i puštanje senke da “pobegne niz vodu”. Verovalo se da je strah živa sila koja se “zalepi za telo”, a voda je jedina može poneti sa sobom.
Strah kao bolest u narodnoj medicini
U srpskoj narodnoj kulturi, strah nije samo emocionalno stanje – on je dijagnostifikovan kao uzrok bolesti. Čajkanović piše da su “upali strahovi” imali svoje obrede izlečenja, a ovaj sa vodom je jedan od najstarijih oblika ritualnog rasterećenja. Posebno kod dece, verovalo se da strah ulazi u senku i mora biti odveden u prirodu.
Možda vas zanima:
Zašto se pepeo iz ognjišta u januaru iznosi ka jugu, a ne ka severu
Ognjište pamti više od reči, a pepeo nosi više nego što izgleda. U zimskim danima, posebno posle praznika, pepeo se ne baca kako stigne – već s pravcem i poštovanjem
Zašto se dete prvo pogleda u ogledalo, pa tek onda nahrani
U srpskoj narodnoj tradiciji, ogledalo nije bilo samo staklo – već granica. Dete koje se pogleda pre zalogaja „zna sebe“, a kuća zna ko je u njoj prvi put gladan
Možda vas zanima:
Zašto se pepeo iz ognjišta u januaru iznosi ka jugu, a ne ka severu
Ognjište pamti više od reči, a pepeo nosi više nego što izgleda. U zimskim danima, posebno posle praznika, pepeo se ne baca kako stigne – već s pravcem i poštovanjem
Zašto se dete prvo pogleda u ogledalo, pa tek onda nahrani
U srpskoj narodnoj tradiciji, ogledalo nije bilo samo staklo – već granica. Dete koje se pogleda pre zalogaja „zna sebe“, a kuća zna ko je u njoj prvi put gladan
Možda vas zanima:
Zašto se pepeo iz ognjišta u januaru iznosi ka jugu, a ne ka severu
Ognjište pamti više od reči, a pepeo nosi više nego što izgleda. U zimskim danima, posebno posle praznika, pepeo se ne baca kako stigne – već s pravcem i poštovanjem
Zašto se dete prvo pogleda u ogledalo, pa tek onda nahrani
U srpskoj narodnoj tradiciji, ogledalo nije bilo samo staklo – već granica. Dete koje se pogleda pre zalogaja „zna sebe“, a kuća zna ko je u njoj prvi put gladan
Kako se ritual izvodi
Obično se ide ujutru, kada je voda “čista i prva”. Dete se postavlja da stoji iznad potoka tako da mu senka pada u vodu. Žena pere ruke detetu i šapuće: “Voda nosi, senka pušta, strah odlazi kud ne znaš.” Ponekad se u vodu baca i komadić hleba, jabuka ili kamen – kao “dar” vodi za pomoć.
Senka kao duhovni otisak
U narodnim verovanjima, senka nije samo odraz svetla – to je deo duše, produžetak čovekove energije. Ako se nešto zalepi za senku, ono ostaje uz čoveka dok se ne očisti. Voda je viđena kao duhovni čistač, jer stalno teče, menja se i “nosi dalje”. Zato je potok bio idealno mesto da se osoba oslobodi nevidljivog tereta.
Gde se običaj i dalje praktikuje
Iako gotovo nestao, običaj se povremeno obnavlja u selima kao što su Kušići, Smiljevac i Močioci. Neki mlađi ljudi ga obavljaju više iz poštovanja prema starima, ali često posvedoče da se “dete posle rituala umiri”. Ovaj jednostavan, tih obred spaja psihološki efekat utehe s dubokom duhovnom tradicijom.
Reč amanet čuli smo od naših starih mnogo puta: Ovaj drevni izraz ima duboko značenje, a evo iz kog jezika potiče
U srpskoj narodnoj književnosti i pesništvu, pojam amanet ima posebnu simboliku. U mnogim narodnim pesmama i pričama, junaci ostavljaju amanet svojim najbližima – obično roditelji ili stariji članovi porodice daju svoje poverenje mlađima, obavezivši ih da čuvaju tradiciju, imanje ili porodicu.
Znaju i te kako da "izgrebu" uspeh: Čačane sa druge strane Morave decenijama unazad zovu Grebićima - a, evo i zašto
Kroz dugu srpsku istoriju svako selo ili grad imalo je svoje obeležje po kojem je bilo prepoznatljivo i razlikovalo se od ostalih. Da li su bili hrabri, spretni, podli ili lukavi, sve je to na kraju završavalo u njihovim nadimcima i prenosilo se sa kolena na koleno. Od davnina su Čačani u Srbiji poznati kao Grebići, a da se ni dan danas ne zna zašto su žitelji grada na Moravi dobili upravo taj epitet.
"NOSILAC SVETE BLAGODETI": Ovo kratko žensko ime dugo opstaje u SRBIJI, ima MOĆNO ZNAČENJE
Ukoliko planirate da svojoj devojčici date kratko ime, možda ćete se odlučiti baš za ovo
Kako je nastala reč "Balkan"? Staro ime poluostrva malo ko zna, iz ovog jezika dolazi naziv, a evo zašto je nazivano "Burem baruta Evrope"
Geografski, Balkan je omeđen Jadranskim, Jonskim, Egejskim, Mramornim i Crnim morem. Ipak, severna granica poluostrva nije jasno definisana – najčešće se uzimaju reke Sava i Dunav kao prirodna granica.
SUNČANO NA SVETOG NIKOLU: Sada je jasno kakva nas zima čeka prema narodnom verovanju
Još od davnina se smatralo da vreme na ovaj veliki praznik najavljuje kakvi će biti zimski meseci pred nama
Komentari(0)