Tajni jezik pčinjskih ćilima: Šare “skupljeni prsti” i “oko vrata” kao poruke koje su žene utkivale bez reči
Na jugu Srbije, u selima oko Pčinje, žene su vekovima kroz tkanje prenosile poruke koje nisu smele da izgovore – o ljubavi, opasnosti, molitvi i tugama.
U vreme kada žene nisu imale pravo glasa, kada se osećanja nisu pokazivala, a emocije su bile “privatna stvar”, tkani ćilim je bio jezik koji je svaka žena razumela. U selima Pčinjske doline, posebno u okolini Trgovišta, Bosilegrada i Vranjske Banje, šare na ćilimima nisu bile samo ukras – bile su rečenice, šifre, molitve i vapaji. Neki motivi su govorili “čekam te”, drugi “oprosti mi”, treći “ne zaboravi me”.
Ćilim kao rukopis duše
Pčinjski kraj poznat je po raznovrsnom i bogatom tkačkom nasleđu. Ćilimi iz ovog kraja razlikuju se od pirotskih po mekšim linijama, slojevitijim simbolima i skrivenim značenjima. Svaka mlada devojka je, pre udaje, tkala svoj miraz – ali taj ćilim nije bio samo za pokazivanje, već i za govorenje bez glasa.
Možda vas zanima:
Opanci – od svakodnevne obuće do simbola tradicije
Od planinskih sela do varoških sokaka, opanci su vekovima bili simbol srpskog domaćinstva, rada i svakodnevice. Zanat opančara, iako danas retkost, i dalje čuva priču o umeću, strpljenju i životu koji je nekada tekao sporije, ali sa više mere.
Zašto se u Pčinji voda ostavlja pored vrata kad neko ima noćne more: Tihi ritual protiv „senke sna“
U zabačenim selima Pčinje, kad neko iz kuće sanja teško, žene i danas u tišini ostavljaju čašu vode sa solju kraj vrata. Voda ne služi za piće, već da „pokupi senku“ – nevidljivu silu koja ulazi kroz san.
Možda vas zanima:
Opanci – od svakodnevne obuće do simbola tradicije
Od planinskih sela do varoških sokaka, opanci su vekovima bili simbol srpskog domaćinstva, rada i svakodnevice. Zanat opančara, iako danas retkost, i dalje čuva priču o umeću, strpljenju i životu koji je nekada tekao sporije, ali sa više mere.
Zašto se u Pčinji voda ostavlja pored vrata kad neko ima noćne more: Tihi ritual protiv „senke sna“
U zabačenim selima Pčinje, kad neko iz kuće sanja teško, žene i danas u tišini ostavljaju čašu vode sa solju kraj vrata. Voda ne služi za piće, već da „pokupi senku“ – nevidljivu silu koja ulazi kroz san.
Možda vas zanima:
Opanci – od svakodnevne obuće do simbola tradicije
Od planinskih sela do varoških sokaka, opanci su vekovima bili simbol srpskog domaćinstva, rada i svakodnevice. Zanat opančara, iako danas retkost, i dalje čuva priču o umeću, strpljenju i životu koji je nekada tekao sporije, ali sa više mere.
Zašto se u Pčinji voda ostavlja pored vrata kad neko ima noćne more: Tihi ritual protiv „senke sna“
U zabačenim selima Pčinje, kad neko iz kuće sanja teško, žene i danas u tišini ostavljaju čašu vode sa solju kraj vrata. Voda ne služi za piće, već da „pokupi senku“ – nevidljivu silu koja ulazi kroz san.
Značenja šara koje danas zna još samo nekoliko žena
U razgovoru sa starijim ženama iz sela Donje Stajevce i Šajince, otkrivaju se zaboravljena značenja šara koje su njihove bake i prabake utkivale:
- “Skupljeni prsti” – simbol tajne ljubavi, čežnje za nekim ko je daleko, ali kome je srce “stisnuto u dlanu”.
- “Oko vrata” – znak za zaštitu, posebno kada je dete bolesno ili muž u vojsci. Tkan na sredini ćilima, da „grli kuću“.
- “Otvorena šaka” – traženje oproštaja ili znak pomirenja među ženama koje su bile u zavadi.
- “Slomljeni kljun” – žalost, gubitak, tuga koja ne sme da se pokaže.
Zanimljivo je da nijedna šara nije direktno govorila “volim te”, jer je ljubav bila osećanje koje se pokazivalo gestovima, a ne rečima. Ali su zato motivi ptica, srca i „stepenika“ govorili mnogo – o uzbuđenju, strahu, nadi.
Ženski kod koji su razumele samo one koje su tkale
Tkanje nije bilo samo zanat. U kućama se tkalja postavljala u posebnu prostoriju, i dok je trajalo vezenje, govorilo se tiho, pevane su uspavanke i stare pesme. Žene su znale da ono što se uplete u ćilim ne može da se slaže. Zato su šare bile iskrene – i tužne i lepe i bolne.
Postojao je i nepisani zakon: ćilim se ne poklanja nikome ako se na njemu nalazi "slomljeni kljun" ili "zatvorena vrata" – jer se verovalo da to nosi lošu sreću.
Kraj jedne tihe pismenosti
Danas, samo nekoliko starijih žena zna pravo značenje ovih motiva. U Trgovištu se još povremeno tkaju ćilimi za manifestacije, ali mlade žene više ne uče simboliku, niti ih iko pita šta znače oblici koje ponavljaju.
Ipak, u jednom ormaru, u svakoj staroj kući na jugu Srbije, još uvek postoji po jedan ćilim koji “priča”. Ako znaš da slušaš, reći će ti mnogo više nego bilo koja knjiga.
Vreme da čujemo ono što je utkano
U eri digitalnih poruka i brzih reči, možda je pravo vreme da se setimo jezika ćilima – jezika tišine, čekanja, vernosti i nade. Možda ne razumemo sve što su naše prabake htele da kažu, ali osećaj koji prenose te šare – i dalje je živ, i dalje greje, i dalje se pamti.
Vadi kamen iz kamenoloma pa ga obrađuje: On je Živojin Mišić i potomak srpskog vojskovođe - vredni mladić dostojno nosi veliko ime
U Struganiku, rodnom selu velikog srpskog vojvode, danas živi i radi još jedan Živojin Mišić, potomak slavnog vojskovođe koji sa svojih nepunih trideset godina, delima već pokazuje da je dostojan imena i prezimena koje nosi. Na svojoj dedovini, rukama iz kamenoloma vadi kamen, zarađuje hleb sa devet kora i poštenim radom dokazuje da iver ne pada daleko od klade.
Kako je ajvar dobio ime? Ovo je turska reč i nema veze ni sa paprikom ni sa zimnicom
Ajvar, magična reč koja sva vrata otvara... Stigla je sezona, a ovo tradicionalno jelo ukrasiće sve trpeze – i za doručak, i za ručak, i za večeru, i između. Recept? Svaka domaćica ima svoj. Poreklo? I to bi moglo da bude komplikovano, pa ćemo reći samo da nam pripada svima po malo
Ko ima pravo na titulu "hadži"? Srpska pravoslavna crkva se ništa ne pita, ali jedan papir je važan
Saznajte pravo značenje titule „hadži“ u srpskoj pravoslavnoj tradiciji – kako je nastala, šta simbolizuje i na koji način se može uneti u lična dokumenta.
"SVI VIDE 4 SLOVA, A NE VIDE KRST": Najčemerniji srpski greh
Vladika Nikolaj Velimirović rođen 1881. godine, u selu Lelić nedaleko od Valjeva. NJegovi roditelji, Dragomir i Katarina imali su devetoro dece od kojih su preživela samo dvojica sinova Nikolaj i Dušan, da bi i Dušan poginuo 1914. godine, a Nikolaj se zamonašio. Postao je jedan od najcenjenijih vladika, nije štedeo reči kada hvali naš narod, ali mu nije bilo strano ni da nam uputi po koju kritiku i ukaže na greške koje pravimo.
Bliži se pravi trenutak da posejete božićnu pšenicu: Evo kako da vam ispadne što lepša
Bliži se idealan dan da posejete božićnu pšenicu. Imamo proverene trikove za negu da vam bude najlepša i najgušća, puna sreće!
Komentari(0)