Od planinskih sela do varoških sokaka, opanci su vekovima bili simbol srpskog domaćinstva, rada i svakodnevice. Zanat opančara, iako danas retkost, i dalje čuva priču o umeću, strpljenju i životu koji je nekada tekao sporije, ali sa više mere.
Obuća za svakog Srbina
Opanci su vekovima bili osnovna obuća u Srbiji, prilagođena i ravnici i planini. Pravljeni od sirove ili štavljene kože, u zavisnosti od kraja i namene, odlikovali su se jednostavnošću, trajnošću i pristupačnom izradom. Postojali su razni tipovi – šiljkani, rebrasti, šupljikavi – a svaki kraj je imao svoj prepoznatljiv oblik i način pletenja kaiševa.
Majstori opančari
Možda vas zanima:
Ako nije imala ćilim u miraz, devojka nije mogla ni da se uda: Dragačevke čuvaju srpsku tradiciju i prenose na mlade naraštaje
Ujedinile se u udruženje koje nosi ime po čuvenoj Rajki Borojević
ZAŠTO SRBI NE GRADE KUĆE BEZ PROZORA I KAKO SU SE BRANILI OD VAMPIRA: Tajna srpske tradicionalne arhitekture!
Srpska tradicionalna kuća nije samo građevina – ona je odraz vekovnih strahova i verovanja. Otkrivamo zašto je "otvaranje" kuće ka suncu bilo vitalno za sreću i kako su se arhitekturom štitili od noćnih mora i zlih sila, uključujući i vampire.
Možda vas zanima:
Ako nije imala ćilim u miraz, devojka nije mogla ni da se uda: Dragačevke čuvaju srpsku tradiciju i prenose na mlade naraštaje
Ujedinile se u udruženje koje nosi ime po čuvenoj Rajki Borojević
ZAŠTO SRBI NE GRADE KUĆE BEZ PROZORA I KAKO SU SE BRANILI OD VAMPIRA: Tajna srpske tradicionalne arhitekture!
Srpska tradicionalna kuća nije samo građevina – ona je odraz vekovnih strahova i verovanja. Otkrivamo zašto je "otvaranje" kuće ka suncu bilo vitalno za sreću i kako su se arhitekturom štitili od noćnih mora i zlih sila, uključujući i vampire.
Možda vas zanima:
Ako nije imala ćilim u miraz, devojka nije mogla ni da se uda: Dragačevke čuvaju srpsku tradiciju i prenose na mlade naraštaje
Ujedinile se u udruženje koje nosi ime po čuvenoj Rajki Borojević
ZAŠTO SRBI NE GRADE KUĆE BEZ PROZORA I KAKO SU SE BRANILI OD VAMPIRA: Tajna srpske tradicionalne arhitekture!
Srpska tradicionalna kuća nije samo građevina – ona je odraz vekovnih strahova i verovanja. Otkrivamo zašto je "otvaranje" kuće ka suncu bilo vitalno za sreću i kako su se arhitekturom štitili od noćnih mora i zlih sila, uključujući i vampire.
Zanat opančara bio je prisutan u gotovo svakom većem selu i varoši. Majstor je morao da poznaje vrste kože, tehniku štavljenja, oblikovanja i pletenja. Koža za izradu opanaka poticala je uglavnom od goveda, a rad je započinjao krojenjem đona i gornjeg dela, potom probijanjem rupica i provlačenjem kaiševa. Alat su činili nož, šilo, čekić i drveni kalupi.
Obojci – pratnja opancima
Izreka „Kom opanci, kom obojci“ podseća na vreme kada opanci nisu mogli da se zamisle bez obojaka – dugih traka od sukna ili vune kojima su se obavijala potkolenica i stopalo ispod opanka. Obojci su štitili nogu od hladnoće, blata i povreda, a način vezivanja razlikovao se od kraja do kraja. U zimskim mesecima pravili su se od debljeg sukna, dok su letnji bili tanji i prozračniji.
Letnji i zimski opanci
Letnji opanci pravili su se od tanje kože, sa šupljikavim delovima koji su omogućavali bolju prozračnost. Nosili su se najčešće bez obojaka ili uz tanke lanene ili pamučne čarape. Zimski opanci bili su robusniji, sa punim gornjim delom i debljom kožom, često nošeni preko vunenih čarapa ili obojaka, pružajući bolju zaštitu od snega i vlage.
Opanak kao deo narodnog identiteta
Pored svoje praktične uloge, opanci su postali i deo narodnog identiteta. U narodnim igrama, posebno u kolu, zvuk udara opanaka o zemlju pratio je ritam i davao posebnu živost. Narodne nošnje bez opanaka bile bi nezamislive – oni su završni pečat celokupnog izgleda.
Pad zanata i očuvanje tradicije
Sa prodorom fabričke obuće i industrijskih materijala, opančarstvo je gotovo iščezlo iz svakodnevnog života. Danas se opanci najčešće prave za kulturno-umetnička društva, turističke manifestacije i suvenire. U nekim krajevima, poput Šumadije i Zapadne Srbije, još uvek postoje pojedini majstori koji čuvaju stare tehnike izrade.
Gde se danas mogu videti pravi opanci
Posetioci etno-sela, muzeja na otvorenom i sajmova starih zanata mogu videti proces izrade opanaka uživo. Najpoznatiji su opanci iz okoline Užica, Pirota i Vranja, a svaki model nosi prepoznatljive osobine svog kraja – od širine đona do oblika vrha.
PRAVILA BOŽIĆNOG POSTA: Jedna dan je najstroži, a ovo su izuzeci
Božićni post za pravoslavne vernike predstavlja vreme duhovnog smirenja, molitve i pripreme za rođenje Hristovo.
Milenko je prvi srpski vojvoda koji je usred Srbije IMAO HAREM SA 42 ŽENE ZA NOĆNA ZADOVOLJSTVA: Ponašao se kao PRAVI TURČIN da bi na kraju ostao SAMO SA JEDNOM, oženio je i dobio sina Iliju
U bitci na Ivankovcu 1805. godine Milenko je pobedio tursku vojsku i time dao doprinos ustanku protiv Osmanlija. Poznat je po tome da je imao harem sa 42 žene koje su mu služile i pratile ga na putovanjima.
KAKO SE PRAVILNO PRENOSI KRSNA SLAVA: Kod jedne stvari svi greše - evo šta kaže crkva
Kada se prenosi krsna slava sa oca na sina, mnogi prave grešku, a evo kako se to radi ispravno i po pravilima pravoslavlja.
PREDVIĐANJA TESLE: Kako je naučnik video svet 2100. godine
Velika vizija budućnosti!
SLAVIMO SVETOG JOVANA ZLATOUSTOG: Jedan je od najučenijih svetitelja, a ovo treba uraditi za blagostanje
Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici 26. novembra obeležavaju praznik posvećen Svetom Jovanu Zlatoustom
Komentari(0)