Zašto su žene u okolini Leskovca na dan Svete Petke stavljale so ispod jastuka: Običaj za dobijanje odgovora u snu

Kiza R

16:00

Kultura 0

Verovalo se da, ako u noći uoči Svete Petke staviš šaku soli pod jastuk i postaviš pitanje u tišini, san će ti doneti odgovor. Tihi ritual koji se danas skoro zaboravio, nekada je bio važan čin introspekcije i nade.

Sveta Petka
Shutterstock

U selima juga Srbije, posebno oko Leskovca, Vlasotinca i Lebana, praznik Sveta Petka nije bio samo dan molitve – bio je i noć pitanja. Žene i devojke su, sledeći staro verovanje, stavljale šaku soli ispod jastuka i šapatom postavljale pitanje koje ih je najviše tištilo. Očekivale su da će im odgovor stići kroz san, u obliku slike, rečenice ili osećaja. Ovaj ritual, danas gotovo nepoznat široj javnosti, bio je deo lične duhovnosti i ženske introspektivne tradicije.

Moć Svete Petke u narodu

Sveta Petka (Paraskeva) je jedna od najvoljenijih svetiteljki u srpskom pravoslavlju, naročito među ženama. Smatra se zaštitnicom zdravlja, porodične sreće, žena, devojaka i starih. U narodnom verovanju, ona “čuje i tihe misli”, i pomaže onima koji joj se obrate sa čistim srcem.

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

Zato nije čudno što su žene birale baš njenu noć da postave najvažnija pitanja – o zdravlju, ljubavi, deci, odlasku, povratku, pa čak i o smrti.

Kako je izgledao običaj?

Ritual je bio jednostavan, ali se morao poštovati u potpunoj tišini:

Na veče uoči Svete Petke, žena bi pripremila šaku soli – najbolje je bila “neposoljena” so, ona koja nije korišćena za kuvanje.

So bi se stavila u mali platneni zavežljaj i stavila ispod jastuka.

Pre nego što legne, žena bi zatvorila oči i šapatom postavila jedno jedino pitanje. Najčešće:
– “Hoće li mi se vratiti?”
– “Gde je moje dete sada?”
– “Ko me voli iskreno?”
– “Šta treba da učinim?”

Ujutru, prva misao, san ili osećaj smatrali su se odgovorom. Ako nije bilo sna, verovalo se da odgovor još nije spreman.

Zašto baš so?

So u srpskoj tradiciji ima zaštitnu i simboličku moć. Verovalo se da:

  • vezuje ono što je “rastrojeno”,
  • štiti od zlih misli i uticaja,
  • i pomaže “da se duša ne raspe”.

Stavljanjem soli pod jastuk, žena je simbolično “vezivala dušu da ostane budna dok telo spava” – da bi primila poruku.

Običaj pun tišine, ali dubokog značenja

Ovo nije bio javni običaj. Nije se pričalo šta si pitala, niti šta si sanjala. Bio je to lični čin povezivanja sa sobom, sa svetiteljkom, sa onim što ne može da se kaže naglas.

Devojke su često ovaj običaj primenjivale pred udaju, pred neku veliku odluku, ili kad su osećale da su “izgubile pravac”.

Gde se još pamti?

U selima kao što su Grdelica, Donje Sinkovce, Brestovac i Vinarce, starije žene još uvek pamte običaj. U nekim domovima se i danas, diskretno, u veče pred 27. oktobar, stavi malo soli pod jastuk – ne iz sujeverja, već iz poštovanja prema sopstvenim osećanjima.

Snaga pitanja, a ne odgovora

U vremenu kada smo preplavljeni informacijama, aplikacijama i brzim odgovorima, običaj kao što je ovaj podseća nas da su prava pitanja uvek tiha, lična i postavljaju se u tišini. I da nekada, ne moraš nikome reći – dovoljno je da pitaš, i zaspiš.

Komentari(0)

Loading