Šta kriju "Pisma iz Italije" Laze Kostića: Zaboravljena knjiga koja otkriva duhovni preobražaj pesnika daleko od Lenke
Dok se uvek govori o njegovoj ljubavi prema Lenki i pesmi "Santa Maria della Salute", retko se piše o knjizi u kojoj Laza Kostić piše o Veneciji, slobodi i sudbini Srba – sa obala Italije.
Iako je ime Laze Kostića neraskidivo vezano za srpski romantizam i njegovu čuvenu ljubavnu liriku, malo ko zna da je jedan od njegovih najdubljih tekstova napisan na obalama Italije, daleko od Vojvodine, daleko od Lenke. Delo "O pismima iz Italije" nije samo putopis – to je duhovno ogledalo pesnika, filozofa, političara i čoveka rastrzanog između umetnosti i stvarnosti.
Putovanje koje menja dušu, ne samo pejzaž
Kada je Laza Kostić 1883. godine boravio u Italiji, njegova ličnost bila je u punom zamahu. Iza njega su bile godine političke borbe, novinarskih duela i duhovnih kriza. Ali tek tada, u tišini venecijanskih kanala i senki renesansnih crkava, počeo je da piše ono što će kasnije postati "O pismima iz Italije" – knjigu koja ne opisuje Italiju kao turističku razglednicu, već kao prostor unutrašnjeg preobražaja.
Možda vas zanima:
„Santa Maria della Salute“ – pesma Laze Kostića koja je večna inspiracija
Najlepša ljubavna pesma srpske književnosti i priča o neostvarenoj ljubavi
KOSTIĆ JOJ SLOMIO SRCE: Ovo je priča o ljubavi Laze i Lenke
Oprosti moje grešne zalute, Santa Maria della Salute.
Možda vas zanima:
„Santa Maria della Salute“ – pesma Laze Kostića koja je večna inspiracija
Najlepša ljubavna pesma srpske književnosti i priča o neostvarenoj ljubavi
KOSTIĆ JOJ SLOMIO SRCE: Ovo je priča o ljubavi Laze i Lenke
Oprosti moje grešne zalute, Santa Maria della Salute.
Možda vas zanima:
„Santa Maria della Salute“ – pesma Laze Kostića koja je večna inspiracija
Najlepša ljubavna pesma srpske književnosti i priča o neostvarenoj ljubavi
KOSTIĆ JOJ SLOMIO SRCE: Ovo je priča o ljubavi Laze i Lenke
Oprosti moje grešne zalute, Santa Maria della Salute.
U tim pismima ne nalazimo banalne opise fontana i trgova, već duboka razmišljanja o civilizaciji, slobodi, umetnosti, moralu, pa i sudbini Srbije, koja tada još uvek traži svoje mesto na evropskoj karti.
Venecija kao metafora života
Poseban deo knjige posvećen je Veneciji, gde Kostić piše o tome kako grad “plovi između sna i stvarnosti”, baš kao i on sam. Venecija mu nije samo prostor, već zrcalo njegove duše – lepa, stara, umorna, a opet puna svetlosti. Tamo piše:
“Kao što laguna razdvaja kopno od mora, tako i Venecija razdvaja moj život pre i posle.”
Kroz gradove Italije, Kostić zapravo putuje kroz sopstvenu misao. Njegova pisma su dijalog sa sobom, ali i sa čitaocem iz budućnosti.
Evropa – ideal ili iluzija?
Laza je u Italiji fasciniran umetnošću, ali i razočaran njenim moralnim sunovratom. Njegovi opisi italijanskih katedrala nisu samo estetski, već filozofski – pita se da li umetnost može postojati bez vrlina, i gde je granica između lepote i praznine.
U tom smislu, "O pismima iz Italije" su više političko-duhovna analiza evropskog Zapada, viđena očima jednog pesnika sa Balkana. On ne želi da Srbija slepo sledi Evropu, već da pronađe svoju ravnotežu između tradicije i napretka.
Zaboravljeno štivo vredno čitanja danas
Danas, kada se više govori o emocijama Laze Kostića nego o njegovoj misli, "O pismima iz Italije" ostaje u senci. Knjiga nije popularna u školama, ne pojavljuje se u medijima, a retko se citira. Ipak, ona svedoči o tome da je Kostić bio mnogo više od pesnika zaljubljenog u Lenku. Bio je misleći čovek Evrope – ali sa srcem duboko ukorenjenim u Srbiji.
U vremenu kada tražimo sopstveni kulturni identitet između Istoka i Zapada, Lazina pisma iz Italije otvaraju pitanja koja su i danas bolno aktuelna.
Urezano u prag: Zašto su Srbi nekada svoje ime urezivali na kući
U selima zapadne i južne Srbije, na starim drvenim kućama i danas se mogu videti urezana imena, godine i poneki krstić iznad vrata. Neki misle da su to samo oznake starih majstora ili dekorativni detalji, ali zapravo se iza tih tragova krije ozbiljan običaj i snažna poruka domaćina.
Običaj „nošenja noći“: Zašto su naši stari decu nosili preko praga kad padne mrak
Kad dete plače noću, budi se u isto vreme ili gleda „u ćošak“, narod je znao: noć mu je „ušla u dušu“. Zato su ga nosili tri puta preko praga – da ga vrate iz senke
Tri dana pred Mitrovdan: Verovalo se da tada duhovi obilaze domove i gledaju ko ih pamti
Uoči praznika Svetog Dimitrija, narod je ćutao, palio sveće i nije otvarao vrata posle mraka – jer se verovalo da mrtvi još jednom dolaze pred kuću
Vekovni prsten na prstu mrtvog: Zašto se pokojnici sahranjuju sa burmom i šta se dešava ako se skine
U srpskoj tradiciji, burma nije samo znak braka – već veza između duša. Zato se i posle smrti ostavlja na ruci, da pokojnik zna kome pripada – i da ne zaboravi put ka miru
Srbi na grob za Zadušnice prostiru stolnjake kao da je slava: Sveštenik otkrio koji je stav Srpske pravoslavne crkve o bizarnom običaju
U mnogim sredinama u Srbiji na groblje se za Zadušnice pored sveća iznosi i mnogo hrane.
Komentari(0)