Neverovatan podvig užičkih planinara: Oni su osvojili najveći vrh Evrope i Rusije - silovit vetar ih vratio nazad ali su oni ipak uspeli
Hrabri Užičani iz planinarskog društva "Omorika" uspešno su se popeli na Elbrus, najviši vrh Kavkaza i Evrope, visok 5.642 metra. Ekspediciju su činili Slobodan Stefanović, njegov sin Nikola Stefanović i Stefan Danilović.
– Popeli smo se u neverovatno teškim uslovima. Na planini nas je dočekao vetar brzine i preko 100 kilometara na sat, hladnoća i gusta magla. U jednom trenutku shvatili smo da nam je život ozbiljno ugrožen i da moramo da odustanemo. Ipak, upornost i odluka da pokušamo ponovo doneli su nam pobedu – sva trojica smo izašli na vrh Elbrusa,“ rekao je za RINU Slobodan Stefanović iz planinarskog društva „Omorika“ iz Užica.
Prvi pokušaj uspona bio je dramatičan i takoreći neuspešan jer su planinare udari vetra praktično naterali da se vrate.
– Bezbednost se neverovatno smanjuje kada duva takav vetar. On bukvalno može da vas smakne s planine, i to je bio razlog zbog kog smo morali da prekinemo uspon na 5.100 metara, objašnjava Stefanović.
Možda vas zanima:
Ovde je odštampana prva knjiga u Srbiji: Samouki monah Teodosije na 250 drvenih ploča uspeo je da izrezbari slova za nezaborav
U vreme modernih tehnologija i brzog pisanja, slanja i štampanja poruka na mnoštvu aplikacija teško je i zamisliti koliko je nekada davno bilo teško bilo šta napisati, a tek odštampati. Malo je onih koji znaju da je prva knjiga u Srbiji odštampana davne 1537 godine u manastiru Rujan nadomak Užica i to zahvaljujući upornosti i požrtvovavnosti samoukog monaha Teodosija koji je želeo da Božije reči ostanu zabeležene i opstanu vekovima. Čuveno Rujansko Četvorojevanđelje je zapravo prva knjiga štampana u Srbiji.
Izgrađena u doba kraljevine, ovo je jedna od najstarijih fabrika vode u Srbiji: Sa Živkovića vrela Užičani i posle devet decenija dobijaju pijaću vodu - "penzija" se ne nazire
U brdima iznad Užica, još za vreme kraljevine, 1938. godine izgrađena je fabrika vode Živkovića vrelo na Jelića Polju koja do današnjih dana gasi žeđ meštana grada na Đetinji. Posle skoro devet decenija, ovaj izvor je i dalje u funkciji, a njegova „penzija“ se po svemu sudeći još uvek ne nazire.
Možda vas zanima:
Ovde je odštampana prva knjiga u Srbiji: Samouki monah Teodosije na 250 drvenih ploča uspeo je da izrezbari slova za nezaborav
U vreme modernih tehnologija i brzog pisanja, slanja i štampanja poruka na mnoštvu aplikacija teško je i zamisliti koliko je nekada davno bilo teško bilo šta napisati, a tek odštampati. Malo je onih koji znaju da je prva knjiga u Srbiji odštampana davne 1537 godine u manastiru Rujan nadomak Užica i to zahvaljujući upornosti i požrtvovavnosti samoukog monaha Teodosija koji je želeo da Božije reči ostanu zabeležene i opstanu vekovima. Čuveno Rujansko Četvorojevanđelje je zapravo prva knjiga štampana u Srbiji.
Izgrađena u doba kraljevine, ovo je jedna od najstarijih fabrika vode u Srbiji: Sa Živkovića vrela Užičani i posle devet decenija dobijaju pijaću vodu - "penzija" se ne nazire
U brdima iznad Užica, još za vreme kraljevine, 1938. godine izgrađena je fabrika vode Živkovića vrelo na Jelića Polju koja do današnjih dana gasi žeđ meštana grada na Đetinji. Posle skoro devet decenija, ovaj izvor je i dalje u funkciji, a njegova „penzija“ se po svemu sudeći još uvek ne nazire.
Možda vas zanima:
Ovde je odštampana prva knjiga u Srbiji: Samouki monah Teodosije na 250 drvenih ploča uspeo je da izrezbari slova za nezaborav
U vreme modernih tehnologija i brzog pisanja, slanja i štampanja poruka na mnoštvu aplikacija teško je i zamisliti koliko je nekada davno bilo teško bilo šta napisati, a tek odštampati. Malo je onih koji znaju da je prva knjiga u Srbiji odštampana davne 1537 godine u manastiru Rujan nadomak Užica i to zahvaljujući upornosti i požrtvovavnosti samoukog monaha Teodosija koji je želeo da Božije reči ostanu zabeležene i opstanu vekovima. Čuveno Rujansko Četvorojevanđelje je zapravo prva knjiga štampana u Srbiji.
Izgrađena u doba kraljevine, ovo je jedna od najstarijih fabrika vode u Srbiji: Sa Živkovića vrela Užičani i posle devet decenija dobijaju pijaću vodu - "penzija" se ne nazire
U brdima iznad Užica, još za vreme kraljevine, 1938. godine izgrađena je fabrika vode Živkovića vrelo na Jelića Polju koja do današnjih dana gasi žeđ meštana grada na Đetinji. Posle skoro devet decenija, ovaj izvor je i dalje u funkciji, a njegova „penzija“ se po svemu sudeći još uvek ne nazire.
Nakon tog neuspeha, ekipa se spustila u grad Terskol na 2.000 metara, ubeđena da će se vratiti kući bez osvojenog vrha.
– Nismo nikome rekli da ćemo pokušati drugi put, baš da ne brinu. A onda smo se vratili gore i ovaj put, iako je bilo maglovito i hladno, uspeli smo da stignemo na sami vrh, kaže Stefanović.
Sam uspon traje dva do tri dana i uključuje prilagođavanje na visinu, kako bi se izbegla visinska bolest.
– Spavali smo u kontejnerima koji imaju po desetak ležajeva na sprat. Prva noć je bila namenjena aklimatizaciji – penjanje sa 3.800 na 4.600 metara i povratak. Tek nakon toga ide pravi pokušaj uspona. To je jedini način da telo izdrži takve visine, navodi Stefanović.
Uslovi na planini, dodaje on, jesu komercijalizovani, ali ipak surovi: voda se mora nositi, hrana je ograničena, a grejanje obezbeđeno na gas.
Trenutak pobede
Na vrhu ih je dočekalo obeležje – stub sa cepinom i brojčanikom koji pokazuje broj planinara koji su osvojili Elbrus.
– Na brojčaniku je pisalo 112.000. Možda je kvar, možda je neko previše puta povukao cepin, ali nama je značilo samo jedno – da smo i mi u tom broju - kaže Stefanović.
Srbija na krovu Evrope
Dok prošle godine nijedna ekipa iz Srbije nije osvojila Elbrus, ove godine uspešno je to učinilo pet do šest ekspedicija, ukupno oko dvadesetak planinara.
– Ova ekspedicija je dokaz da srpski planinari imaju snagu i upornost da se nose i sa najtežim uslovima. Ponosan sam što smo kao Užičani ostavili trag na krovu Evrope,“ zaključuje Stefanović.
Pred mošti ovog srpskog sveca i Albanci su dolazili po isceljenje: Neverovatno svedočanstvo patrijarha Pavla od koga su ostali nemi
Svedočanstvo patrijarha Pavla iz manastira Visoki Dečani otkriva pravu prirodu svetosti i trenutak kada su se pred bolom izgubile sve podele među ljudima.
PROKLETSTVO TAKOVSKOG HRASTA: Obrenovići bili veoma sujeverni? Za ovo drvo se veruje da je predvidelo sve nesreće dinastije
Na veliki prvoslavni praznik Cveti 1815. godine Miloš Obrenović podigao je Drugi srpski ustanak i poveo narod protiv Turaka.
Hotel za one i sa najdubljim džepom niče na zlatnoj planini: Sav u luksuzu i sjaju Zlatibor dobija ugostiteljski objekat za najzahtevnije goste
Luksuzni hotelski brend Crowne Plaza, prepoznatljiv na svetskom tržištu po visokom standardu smeštaja i usluge, gradiće hotel na Zlatiboru. Ugovor o realizaciji projekta danasu su potpisali predstavnici Inter Continental Hotels Group (IHG) i investitor kompanija „LUSS Leisure doo“, čime je ozvaničen dolazak ovog međunarodnog hotelskog lanca na zlatnu planinu.
Ova planina u Srbiji zimi nudi mir koji će vas preporoditi: Ima bajkovitu prirodu - sada je pravo vreme za nju
Skijanje i zimske čarolije na planinskim stazama
Prelepi divlji doseljenici: U šume Ljubovije stiglo devet muflona sa Tare, u planu i povratak divokoze u kanjon Trešnjice
Divlja, netaknuta priroda u okolini Ljubovije poslednjih godina prepoznata je među brojnim domaćim i stranim turistima. Ono po čemu se odlikuje jeste bogastvo biljnog i životinjskog sveta, a sada će tome dodatno doprineti realizacija projekta uzgoja i naseljavanja muflona u lovište „Bukovica“, u okviru Uzgojno-reproduktivnog centra za muflone i divlju svinju u Berlovinama, kojim gazduje Lovačko udruženje „Baurić“ iz Ljubovije.
Komentari(0)