Na visoravnima Tare i u zabačenim selima zapadne Srbije, mladi su nekada noć uoči Đurđevdana provodili budni, na vetrovitim vrhovima, kako bi prizvali zdravlje i plodnu godinu.
Dok priroda buja, a proleće se uspinje ka svom vrhuncu, Đurđevdan donosi ne samo svežinu već i vekovne običaje duboko ukorenjene u narodnu svest. Među njima se posebno izdvaja "čuvanje vetra", retko pominjan, ali izuzetno simboličan običaj koji se vekovima praktikovao u zabačenim selima planine Tare i okoline Bajine Bašte.
Vetrovita noć pred praznik svetlosti
Običaj "čuvanja vetra" vezan je isključivo za noć između 5. i 6. maja – uoči Đurđevdana, jednog od najvažnijih praznika u srpskoj tradiciji. Ova noć je smatrana magičnom – trenutkom kada se priroda potpuno budi, kada biljke dobijaju snagu, a vetar donosi zdravlje.
Možda vas zanima:
Tradicionalni recept za slavsko žito za Đurđevdan: Ovako ga Grci spremaju vekovima
I Srbi i Grci Svetog Đorđa doživljavaju kao zaštitnika vojske, hrabrosti i vere. U grčkoj tradiciji često ga nazivaju "Trofoktonos" (Zmajoubojica), što odgovara srpskom prikazu Svetog Đorđa koji ubija aždahu
Ako na Đurđevdan pada kiša, evo kakvo nas leto čeka: Jedina prognoza koja se vekovima pokazala tačnom
Naši stari su strogo pratili vreme na Đurđevdan, verujući da će jedino tako moći da predvide kakvo nas leto čeka
Možda vas zanima:
Tradicionalni recept za slavsko žito za Đurđevdan: Ovako ga Grci spremaju vekovima
I Srbi i Grci Svetog Đorđa doživljavaju kao zaštitnika vojske, hrabrosti i vere. U grčkoj tradiciji često ga nazivaju "Trofoktonos" (Zmajoubojica), što odgovara srpskom prikazu Svetog Đorđa koji ubija aždahu
Ako na Đurđevdan pada kiša, evo kakvo nas leto čeka: Jedina prognoza koja se vekovima pokazala tačnom
Naši stari su strogo pratili vreme na Đurđevdan, verujući da će jedino tako moći da predvide kakvo nas leto čeka
Možda vas zanima:
Tradicionalni recept za slavsko žito za Đurđevdan: Ovako ga Grci spremaju vekovima
I Srbi i Grci Svetog Đorđa doživljavaju kao zaštitnika vojske, hrabrosti i vere. U grčkoj tradiciji često ga nazivaju "Trofoktonos" (Zmajoubojica), što odgovara srpskom prikazu Svetog Đorđa koji ubija aždahu
Ako na Đurđevdan pada kiša, evo kakvo nas leto čeka: Jedina prognoza koja se vekovima pokazala tačnom
Naši stari su strogo pratili vreme na Đurđevdan, verujući da će jedino tako moći da predvide kakvo nas leto čeka
Upravo zato, mladi – najčešće pastiri i pastirice, okupljali su se na visovima i proplancima, noseći sa sobom frule, čuturice i poneku pećinsku lampu, i provodili čitavu noć na otvorenom, verujući da se snaga prolećnog vetra prenosi na njih i stoku koju čuvaju.
Ritual sa značenjem
"Čuvanje vetra" nije bila obična zabava. Postojala su pravila: noć se morala provesti budan, bez ogovaranja, bez psovki, u veselju i sa poštovanjem prema prirodi. Vetar koji duva te noći nazivao se "Đurđevski vetar" i verovalo se da ga treba "zapisati", odnosno zazvati i "čuvati" da bi tokom godine donosio dobro zdravlje, a ne bolest.
U pojedinim selima, čobani su rano ujutru simbolično "puštali vetar niz livadu" tako što bi bacili list breze ili trave i gledali kako ga nosi – tumačeći pravac i snagu vetra kao znak buduće sreće.
Đurđevdanske trave i magijski dodiri
Dok je vetar bio u centru običaja, značajnu ulogu imale su i biljke. Tokom noći, brane su đurđevdanske trave: đurđevak, zdravac, mlada kopriva i hajdučka trava. Njima su ujutru kitili stoku, pragove kuća i vrata štala, verujući da ih štite od uroka i bolesti.
Ujutru, deca bi se umivala vodom u kojoj su preko noći bile potopljene te trave – uz obaveznu rečenicu: "Zdrav bio kao đurđevdan!"
Danas – tragovi u sećanju
Nažalost, običaj "čuvanja vetra" gotovo da više niko ne praktikuje. Ostao je u sećanju najstarijih stanovnika sela Sekulić, Mitrovac i Rastište. Povremeno, u okviru etno-manifestacija, simbolično se obeležava ovaj ritual, ali retko u svom izvornom, noćnom obliku.
Jedna baka iz sela Đurići kod Tare ispričala je:
"Mi bismo se peli na Brdu vetrova, svirali frule i čekali zoru. Niko nije smeo da zaspi. Ako zaspiš, nisi sačuvao vetar i godina će biti baksuzna."
Običaj za novo vreme
U vremenu kada se svet sve više okreće prirodi, zdravlju i tradiciji, običaj kao što je "čuvanje vetra" zaslužuje da se ponovo otkrije. Ne kao turistička atrakcija, već kao veza sa precima, sa prirodnim ritmom i starim, tihim znanjima koja su oblikovala naš identitet.
Manastir koji su Srbi gradili vinom i pesmom: Reževići i zavet Stefana Prvovenčanog
Na samo nekoliko koraka od mora, u brdima iznad Petrovca, krije se srpski manastir koji je vekovima bio utočište careva, pesnika i hajduka
Kako je Dobrica sa 4 razreda osnovne škole uspeo da napiše najpotresniju pesmu o Srbiji: Kada je pročitana, odrasli ljudi su plakali
Niko adekvatniji nije bio da nosi ime Dobrica od našeg pisca Dobrice Erića koji je napisao neverovatne pesme o Srbiji, pretočivši ih u čist melem za dušu
Spalili mu sve što je imao, dane provodio u vozu, a svojim pesmama stvorio naše najveće pevače: Kad je ovo doživeo, odlučuje da umre
Duško Trifunović je u svaku svoju pesmu utkao svoje duboke emocije, zato su i danas veliki hitovi.
Zašto su naši stari verovali da pčele razumeju tugu? Zaboravljeno srpsko verovanje o „javljanju smrti pčelama”
U staroj Srbiji postojalo je pravilo da se pčelama mora saopštiti ako je neko umro u kući – inače će ugibati ili napustiti košnicu.
Sveti pragovi i duhovne raskrsnice: Kada se „otvaraju nebesa“ i zašto se tada ništa ne dira
U narodnoj tradiciji, određeni dani nisu bili samo praznici – bili su duhovni pragovi, vremenske kapije između sveta živih i sveta nevidljivih sila.
Komentari(0)