Na visoravnima Tare i u zabačenim selima zapadne Srbije, mladi su nekada noć uoči Đurđevdana provodili budni, na vetrovitim vrhovima, kako bi prizvali zdravlje i plodnu godinu.
Dok priroda buja, a proleće se uspinje ka svom vrhuncu, Đurđevdan donosi ne samo svežinu već i vekovne običaje duboko ukorenjene u narodnu svest. Među njima se posebno izdvaja "čuvanje vetra", retko pominjan, ali izuzetno simboličan običaj koji se vekovima praktikovao u zabačenim selima planine Tare i okoline Bajine Bašte.
Vetrovita noć pred praznik svetlosti
Običaj "čuvanja vetra" vezan je isključivo za noć između 5. i 6. maja – uoči Đurđevdana, jednog od najvažnijih praznika u srpskoj tradiciji. Ova noć je smatrana magičnom – trenutkom kada se priroda potpuno budi, kada biljke dobijaju snagu, a vetar donosi zdravlje.
Možda vas zanima:
Đurđevdan: Praznik proleća, običaja i radosti koji budi narodnu dušu
Kada u Srbiji zamirišu bagrem i zova, kada se probudi priroda i svet napuni bojama, stiže Đurđevdan – jedan od najvažnijih narodnih praznika, prepun običaja, verovanja i veselja. Ovaj praznik, posvećen Svetom Đorđu, vekovima unazad označava dolazak proleća, plodnosti i novog života, dok ga Srbi slave uz pesmu, igru i rituale koji se prenose s kolena na koleno.
Kako su žene nekada birale muževe na Đurđevdan?
Drevni običaji ljubavi i sudbine
Možda vas zanima:
Đurđevdan: Praznik proleća, običaja i radosti koji budi narodnu dušu
Kada u Srbiji zamirišu bagrem i zova, kada se probudi priroda i svet napuni bojama, stiže Đurđevdan – jedan od najvažnijih narodnih praznika, prepun običaja, verovanja i veselja. Ovaj praznik, posvećen Svetom Đorđu, vekovima unazad označava dolazak proleća, plodnosti i novog života, dok ga Srbi slave uz pesmu, igru i rituale koji se prenose s kolena na koleno.
Kako su žene nekada birale muževe na Đurđevdan?
Drevni običaji ljubavi i sudbine
Možda vas zanima:
Đurđevdan: Praznik proleća, običaja i radosti koji budi narodnu dušu
Kada u Srbiji zamirišu bagrem i zova, kada se probudi priroda i svet napuni bojama, stiže Đurđevdan – jedan od najvažnijih narodnih praznika, prepun običaja, verovanja i veselja. Ovaj praznik, posvećen Svetom Đorđu, vekovima unazad označava dolazak proleća, plodnosti i novog života, dok ga Srbi slave uz pesmu, igru i rituale koji se prenose s kolena na koleno.
Kako su žene nekada birale muževe na Đurđevdan?
Drevni običaji ljubavi i sudbine
Upravo zato, mladi – najčešće pastiri i pastirice, okupljali su se na visovima i proplancima, noseći sa sobom frule, čuturice i poneku pećinsku lampu, i provodili čitavu noć na otvorenom, verujući da se snaga prolećnog vetra prenosi na njih i stoku koju čuvaju.
Ritual sa značenjem
"Čuvanje vetra" nije bila obična zabava. Postojala su pravila: noć se morala provesti budan, bez ogovaranja, bez psovki, u veselju i sa poštovanjem prema prirodi. Vetar koji duva te noći nazivao se "Đurđevski vetar" i verovalo se da ga treba "zapisati", odnosno zazvati i "čuvati" da bi tokom godine donosio dobro zdravlje, a ne bolest.
U pojedinim selima, čobani su rano ujutru simbolično "puštali vetar niz livadu" tako što bi bacili list breze ili trave i gledali kako ga nosi – tumačeći pravac i snagu vetra kao znak buduće sreće.
Đurđevdanske trave i magijski dodiri
Dok je vetar bio u centru običaja, značajnu ulogu imale su i biljke. Tokom noći, brane su đurđevdanske trave: đurđevak, zdravac, mlada kopriva i hajdučka trava. Njima su ujutru kitili stoku, pragove kuća i vrata štala, verujući da ih štite od uroka i bolesti.
Ujutru, deca bi se umivala vodom u kojoj su preko noći bile potopljene te trave – uz obaveznu rečenicu: "Zdrav bio kao đurđevdan!"
Danas – tragovi u sećanju
Nažalost, običaj "čuvanja vetra" gotovo da više niko ne praktikuje. Ostao je u sećanju najstarijih stanovnika sela Sekulić, Mitrovac i Rastište. Povremeno, u okviru etno-manifestacija, simbolično se obeležava ovaj ritual, ali retko u svom izvornom, noćnom obliku.
Jedna baka iz sela Đurići kod Tare ispričala je:
"Mi bismo se peli na Brdu vetrova, svirali frule i čekali zoru. Niko nije smeo da zaspi. Ako zaspiš, nisi sačuvao vetar i godina će biti baksuzna."
Običaj za novo vreme
U vremenu kada se svet sve više okreće prirodi, zdravlju i tradiciji, običaj kao što je "čuvanje vetra" zaslužuje da se ponovo otkrije. Ne kao turistička atrakcija, već kao veza sa precima, sa prirodnim ritmom i starim, tihim znanjima koja su oblikovala naš identitet.
Šta kriju "Pisma iz Italije" Laze Kostića: Zaboravljena knjiga koja otkriva duhovni preobražaj pesnika daleko od Lenke
Dok se uvek govori o njegovoj ljubavi prema Lenki i pesmi "Santa Maria della Salute", retko se piše o knjizi u kojoj Laza Kostić piše o Veneciji, slobodi i sudbini Srba – sa obala Italije.
Tradicionalno "ženidbeno pevanje" u selima Peštera: Običaj koji odoleva vremenu
Skriveni rituali Pešterske visoravni otkrivaju jedinstvene svadbene pesme koje se izvode samo u posebnim prilikama.
Jedini restoran u Srbiji koji priprema jela po manastirskim receptima iz 17. veka
U blizini manastira Svete Trojice kod Ovčara, restoran oživljava drevne kulinarske tajne.
Skrivena kapela u selu Bukovik kod Jagodine: Legenda o čuvanju krune kralja Petra I
Misteriozna kapela u srcu Šumadije krije priču o skrivanju kraljevske krune tokom turbulentnih vremena.
Otac Predrag otkrio u čemu žene najčešće greše kada idu na pričešće: "Ja nikad nisam imao problema sa tim da li neko nosi maramu ili dugu suknju , ali..."
Kada se odlazi na liturgiju, pričest ili zarad same potrebe za crkvom, ljudi greše kada stiču utisak da je jedna svetinja "veća ili manja" od druge
Komentari(0)