Balade i junačke pesme izgubljene u vremenu
Nekada su guslari širom Srbije i Balkana prenosili priče o junacima, bitkama i narodnim legendama kroz epske pesme. Međutim, mnoge od ovih pesama su vremenom nestale, a poslednji guslari koji su ih znali više nisu među nama. Njihove priče žive u fragmentima, ali kompletnu sliku davno izgubljenih stihova danas više niko ne može da rekonstruiše.
Koje su to pesme nestale?
„Pesma o ženi ratnici iz Stare Srbije“ – Priča o mladoj devojci koja se prerušila u vojnika i borila rame uz rame sa junacima. O njenom postojanju govore fragmenti zapisani u 19. veku, ali originalni stihovi su izgubljeni.
„Boj na Moravi“ – Pesma koja je govorila o velikoj bici iz srednjeg veka. Postoje zapisi o njenom izvođenju u 18. veku, ali danas niko ne zna njene kompletne stihove.
„Pečalbarska tuga“ – Balada o ljudima koji su napuštali svoja sela i odlazili u pečalbu. Ova pesma je bila poznata među starim guslarima, ali nije zabeležena u modernim antologijama.
Zašto su ove pesme nestale?
Prenosile su se usmeno – Kako nisu bile zapisivane, zavisile su od pamćenja guslara. Smrću poslednjih izvođača, pesme su nepovratno izgubljene.
Društvene promene – Modernizacija i pad interesovanja za epsku poeziju doveli su do toga da mladi više ne uče ove pesme.
Ratovi i migracije – Mnoge narodne priče su izgubljene zbog istorijskih previranja, kada su zajednice nestajale ili bile raseljene.
Postoje li tragovi ovih pesama?
Iako se smatra da su neke pesme zauvek izgubljene, istraživači i ljubitelji folklora pokušavaju da ih rekonstruišu pomoću fragmenata pronađenih u starim zapisima, dnevnicima i usmenim predanjima. Postoje retki snimci starih guslara iz 20. veka koji sadrže delove ovih pesama, ali je celokupna rekonstrukcija gotovo nemoguća.
Da li će guslarske pesme oživeti?
Iako su mnoge pesme nestale, interesovanje za epsku poeziju polako raste među mlađim generacijama, a pojedini etnomuzikolozi rade na tome da sačuvaju ono što je ostalo. Možda se nekada u budućnosti pronađu još zaboravljeni stihovi koji će osvetliti izgubljene pesme guslara.
Uoči zimske slave: Zašto se kuća ne mete i ne presipa voda preko praga
U danima pred Aranđelovdan, Nikoljdan i Božić, srpski domaćini znali su – kuća se ne čisti na silu, ne izbacuje ništa preko praga i ne „dira tišina“ bez potrebe
Manastir Svetog Romana kod Đunisa: Svetinja koju zna samo tišina
Na obroncima Jastrepca, skriven između šuma i tišine, stoji manastir Svetog Romana – mesto gde ljudi dolaze ne da govore, već da slušaju ono što se u sebi više ne čuje
Zašto se u novembru nosi voda u kuću bez reči: Običaj tihe molitve koja se ne izgovara, ali se zna
U danima pred zimu, naročito uoči velikih praznika, naši stari su znali – voda se ne unosi u kuću bilo kako. Ako želiš da ti kuća bude mirna, voda se nosi ćutke.
Kako su se u novembru palile prve „domaće zvezde“: Ognjište, kandilo i lampa pre struje
U dugim novembarskim noćima, pre nego što je u selo stigla struja, srpske kuće osvetljavale su se plamenom – ne samo zbog svetla, već zbog poštovanja, tišine i porodične topline
Aranđelovdanske večeri: Zašto se kaže da Arhangel „ne prašta, ali čuva“
Uoči Aranđelovdana, koji se obeležava 21. novembra, u narodu se šapuće više nego što se govori. Sveti Arhangel Mihailo se ne slavi zbog veselja – već zbog zaštite, istine i tišine
Komentari(0)